Od svekolike mitološke literature, bajke su najjednostavniji i najčišći izraz kolektivnog nesvjesnoga i kao takve pružaju najdublje uvide u bazične uzorke ljudske psihe.

vidiš kako su ukusi pitanje onoga nesvjesnoga u nama.

I Freud je više puta dolazio, te je svaki put ondje slučajno nailazio na dio nesvjesnoga, tako reći na povratak potisnutoga.

Iako njegova krvavost nikad nije campy i uvijek je zauzdano stilizirana, iskorak iz nokturnalno nesvjesnoga, čudovišna kužnog mjesta punog prljavštine, izmetina, košuljica guštera, balega muha i ostale slične tipično bartonovske menažerije očigledna je u nadrealnoj idiličnoj sekvenci maštarije u kojoj je sve drukčije jutarnje, neiskvareno, neizopačeno, okupano toplom koloritnom paletom, koje obećava.

Glavni protagonist Smith (Thomas Dekker) ponovno je prosječan, seksualno ambivalentan mladić koji se mora nositi sa svojom prvom godinom na studiju te potragom za nekim tko će ga prihvatiti, samo što je cijela priča upotpunjena naoko nadnaravnim segmentima (kao i u Nowhere), koji djeluju poput svojevrsne projekcije nesvjesnoga redateljevih aktera.

Zbog toga se snovi označuju kao pojavni oblik nesvjesnoga.

Autor se oslanja na apstraktno, slučaj i diktat nesvjesnoga, što akademski kipar prof. Nikola Vučković u katalogu izložbe opisuje kao košmar smjerova i veličina.

Ako je odnos koji daje novi smisao, onda Franjin san nije moguće vidjeti samo kao puku projekciju strahova, želja, potreba koji se rađaju u svjesnom (budnom) stanju, poslije uranjaju u dimenziju podsvijesti pa opet, interpretirajući ih, izlaze iz tišine podsvijesti ili dimenzije nesvjesnoga; nije jednak onome što se događa u stanju budnosti jer se svi elementi ne mogu razumijeti kada ih se analizira u svakodnevnici vlastitog življenja.

Ne samo u ovom tekstu, nego i u nekima poslije, odvija se proces u kojemu će glas zvučati sve snažnije kako bi u svijesti a ne samo u dimenzijama nesvjesnoga ili podsvijesti polako došao do trajnosti sve dok konačno Franjina intuicija ne odgonetne i prepozna izvor glasa.

Autori rado posežu za mitološkim motivima, istražuju sfere nesvjesnoga i podsvjesnoga, a filozofsku literaturu obogaćuju plastičnim slikama umjetničkoga stvaralaštva.

Dakle, u konačnici ponovno smo na ideološki poznatom puritanskom terenu koji se razmatra kroz prizmu odnosa čovjeka i njegove želje, pa time i nesvjesnoga.

Vještim scenskim odnosno dramaturškim promišljanjem ova je funkcija dodijeljena prvenstvenu tijelu kao pokretaču djelovanja polja nesvjesnoga, onoga drugoga i različitoga što pozornicu u konačnici uzdiže na razinu tematske funkcije.

Obostrano osvještavanje zajedničkog nesvjesnoga u bračnom odnosu unutar iskrena i otvorena bračnog dijaloga omogućuje da upoznamo svoja i partnerova iz svijesti potisnuta područja međusobnog ponašanja, a koja, upravo neprepoznata i potisnuta, otežavaju i na kraju bitno oslabljuju ostatke prvotne zaljubljenosti i iz nje nastale bračne ljubavi.

Crni ulaz u komunalne stanove vodi u crni kut sovjetskoga nesvjesnoga.

Ona, iz domene nesvjesnoga, stalno odsutnoga, na ovaj način prelazi u vidljivu formativnu silu, u isto vrijeme konkretnu prisutnost i ideološki, traumatski simbol.

Može li se, predajući se strojevima, barem na neki način ispuniti široko polje nesvjesnoga, primarnih nagona koji upravljaju čovječanstvom.

Potisnuto je iz nesvjesnoga djelatnije i moćnije, često opasnije.

Režijski postupak na taj način dekonstruira realistički čin i prelazi u polje djelovanja nesvjesnoga, divljega, dijaboličkoga, animalnoga, incestuoznoga.

U neodržavanom i nekvalitetnom braku postoji velika opasnost nesvjesnoga iskorištavanja majčinstva za preživljavanje majke a na račun djeteta i njegovih razvojnih potreba.

Ona govori o trenucima zbiljnosti, o kojima se može sanjati preko nesvjesnoga, a o ovome već odavno ništa novo ne znamo.

Raspoloženje je u stvari regulirano najviše iz naše unutrašnje realnosti, ili nesvjesnoga.

Iako nije znao da objavljivanje knjige neće dočekati, Stipišić se za promociju pripremao, a njegovu bilješku o skrbi za zapisivanjem memorije puka pročitao je Miljenko Jergović: " Ovaj tridesetogodišnji hod bio je moj prohod kroz obrasao put pučkoga nesvjesnoga prema samospoznaji, osobnoj prapredodžbi, pradoživljaju gdje istovjetno unutarnje glasa se skritim govorima. "

Stvarnost katkad potpuno odgovara prividu, spoznaja proizlazi iz varke a ponajprije iz nesvjesnoga.

Cronenbergovi filmovi i psihoanaliza imaju štošta zajedničkoga, jer je redatelj u osamdesetima i prvoj polovici devedesetih godina prošloga stoljeća bio zaokupljen upravo seciranjem nesvjesnih dimenzija ličnosti kao i ljudskom seksualnošću, što je često bilo popraćeno originalnim i hrabrim vizualnim rješenjima, koja su upravo i pokušala dočarati rad nesvjesnoga.

Razlika u odnosu na klijentocentričku razgovornu psihoterapiju Carl Rogersa, s kojom dijelimo bezuvjetnu i strpljivu posvećenost čovjeku, također je u većoj orijentaciji prema cilju, korištenju ciljanih intervencija i drugih jezičnih modela.Od klasične transakcijske analize, s kojom nas povezuje prihvaćanje nesvjesnoga, naglasak na organizaciji lojanosti i u tehnikama intervencija prisutna orijentacija prema djelovanju, razlikuje nas koncepcijski otvorena arhitektura modela, za razliku od fiksno određenih ego-stanja, kao i izraženija usmjerenost prema cilju.

Boji se svoga nesvjesnoga jer ga ne poznaje i ne zna što se to strašno u njemu nalazi i zbiva.

Na taj se način u konačnici i omogućuje uranjanje u svojevrsni međuprostor što fingira negdje između svjesnoga i nesvjesnoga, sreće i nesreće odnosno komike i tragike događaja.

Vode na kojima stoluje Velika svećenica mirne su i goleme vode nesvjesnoga.

Zapadni erotizam, dugo potiskivan, prerušen u trubadurskim idealima, gurnut na rub nesvjesnoga srednjeg vijeka, skrivan pod simbolima i mitovima XII. stolje? a, izbija na površinu svijesti tek po? etkom XIX. stolje? a kao veliko otkri? e romantizma.

Terapijskim ciljevima utemeljeno osvještavanje mucanja i deautomatizacija netečnoga i nesvjesnoga govora, moćna su terapijska sredstva.