Jer ako nismo bili u stanju izaći na ulice u trenucima kada je prije nekih mjesec-dva dana poskupio kruh, kada troškovi života rastu u nebo i inflacija je pred vratima, kada plaćamo akontacije zbog toga jer smo se usudili razboljeti, a pravo na zdravlje imaju samo oni debljeg novčanika, kada su kriminalci ugledni građani, a nepoštenje društveno prihvatljiv način ponašanja, kada je radništvo društveni sloj o kojem se priča sa stidom, a obje stranke koje imaju ambiciju formirati Vladu najavljuju zakon o njihovom još lakšem otpuštanju, jesmo li spremni izaći na ulicu samo zato da bi obranili demokratsko pravo jednog netalentiranog pjesnika da oformi Vladu hrvatskog spasa?