kada s osobom pocnes zivjeti s njom si puno vise vremena i u puno vise situacija u kojima do tada nisi bila. svatko sa sobom nosi svoj obrazac ponasanja i odgoja i ima svoju viziju kako bi taj zajednicki zivot trebao izgledati. problem je kad se te dvije strane ne poklope. takodjer, na pocetku veze svi mi, svjesno ili ne, pokazujemo vise svoje dobre strane. cak ih i potenciramo. imamo puno vise tolerancije. kad ljudi pocnu zivjeti skupa, nije vise tako lako kontrolirati svoj karakter i ponasanje i zapravo sve vise se ponasas onako kakav si zapravo. tu dolazi do novih spoznaja i pitanje je da li se sa njima mozes nositi. adaptacija. ako je adaptacija nemoguca ili teska, ili naprosto za nju nema volje, ljudi idu dalje. i misljenja sam, gledajuci oko sebe, da prije osobe blize tridesetima okoncavaju potencijalno neuspjesne veze nego oni blize dvadesetim jer su svjesniji prolaznosti vremena. ako je frajer prekinuo jer te vidio bez sminke (banaliziram), onda te zapravo nije ni volio, a ruku na srce s takvim ni ne zelis provest ostatak zivota. nemoj gubit nadu u muski rod. nisu svi isti. kao sto nisu ni sve zene. ali u buduce, budi svoja. budi ti. i zelim ti muskarca koji ce te jednako zeliti dok si u poflekanoj trenirci i sirokoj majici neoprane kose kao i kad si sredjena za vecernji izlazak.