Noćas vozila brzom cestom... auto lijepo klizi, cesta je odlična... oko 50 km imam prevaliti, tako nešto... pogledam na sat, 0:00... pogledam u nebo pun mjesec... nigdjezemska... nema naselja ni kuća... samo šumetina i brda... nešto bijelih oblaka... nigdje žive duše, vrlo malo prometa uopće... molim boga nek ' me netko stigne pa me pretekne pa ću mu se prikrpit ', mogu ja i brže povuć '... sjetim se svih uznemirujućih priča koje mi je Sven pričao u zadnje vrijeme... o NLO-ima, vanzemaljcima želatinastih lelujevih tijela s romboidnim svijetlećim očima... mrtve djevojčice negdje u Bosni koju je navodno strujni udar iz nekog čudnog letećeg tijela usmrtio usred bijela dana na igralištu... pokušavam se otresti od tih crnih misli... u daljini čini mi se kao da vidim nešto čudno, što ne pripada cesti, prijeteće nedefinirano... približavam se, štagod da jest bejbe, idemo dalje... dođem bliže, vidim običan znak na cesti... ali ovo crveno svjetlo gore bočno nije normalna stvar... pogledam bolje, kao miče se... ide lagano prema meni... ebate, neću gledat u to... to je sigurno neka signalizacija za avione da ne potrefe u brdo... majketi, ako je i NLO šta me briga, ja idem svojim putem, on svojim... evo ga tunel, sreća moja... kao da u daljini vidim neki kamion ili cisternu koju ću kroz neko vrijeme stići... udarim po gasu... kad ga stignem, vući ću se za njim, neću pretjecati, hihi, jesam luda... ono crveno svjetlo moralo je ostati negdje iza, tražim ga u retrovizoru... i nađem... iz ove potzicije jasno se vidi da je to VIP-ov stub na brdu... hihi, e jesam luda...