Na jednom drugom mjestu Isus kao glavni razlog nevjerovanju navodi sljedeće riječi: NEMATE VJERE JER TRAŽITE SLAVU JEDAN OD DRUGOGA

Odgovor na to pitanje se nalazi u Bibliji odmah nakon što je Isus izrekao onaj svoj Hvalospjev Ocu kad je rekao: Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ova otajstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima Tada je naveo razlog nevjerovanju: Nemate vjere jer tražite slavu jedan od drugoga Što znači da traženje slave, pohvala, težnji za priznanjem i prihvaćenjem od ljudi, odobravanjem i potvrđivanjem vlastitog mišljenja i sl. jeste jedna vrsta prokletstva budući je rečeno kako je proklet svatko onaj tko se uzda u čovjeka i svoje slabo tijelo smatra mišicom svojom.

U takvoj situaciji gotovo ništa ne narušava međusobnu represivnu toleranciju vjere i nevjere, u kojoj naravno vjera, poput nacije, postaje nultom točkom, podlogom, s koje se jedino i može govoriti o vjerovanju i nevjerovanju sviju.

Problem je u nevjerovanju u to što je rečeno.

Da ne bi umislio kako si poentirao onim o tvom nevjerovanju, pokušaj povezati odricanje, govor, nemogućnost događanja i nevjernikom.

Moramo jasno reći da je glavni razlog svakom nevjerovanju u svrhu života OHOLOST koja u centar ne stavlja svrhu, cilj, vrednote nego samog pojedinca-čovjeka, A Bog se oholima protivi a poniznima daje milost

To je diskriminacija svih onih forumaša koji se nisu izjasnili o svome vjerovanju ili nevjerovanju te suptilno tjera na izjašnjavanje i uskakanje u vjerske rovove - jer kako će se inače znati puni kontekst nečije psovke, je li ironija, svađa sa svojim bogom ili govor mržnje?

Vrativši se poganstvu grčkog doba, vremenu događajâ bez povijesne perspektive, onom duboko sredozemnom nevjerovanju u vrijeme i smrt kao posljedicu, Quien je svoj platonizam vidio osjetilima, u prostoru, kao konstrukciju od brojeva, geometrijskih likova i prozirnosti zraka: »Zato i jesu/brojevi zlatni/još i danas/ti što čine/plan prostora,/sklad plave/kupole/nad svakim borom./Po mjeri tijela, čovjeka.« Prepreci podignutoj pred smrti posvetio je poemu Zid svjetlosti, rekvijem strijeljanu mladiću: »Raste/stas tvoje tišine// od žala do sunca/od nekad do nikad.« Nakon Kamenog grada Quien se vraća nezavršenim ostacima svojih Rima iz četrdesetih godina, sonetnom ciklusu Stvaranje svijeta, gdje se tema čita kao postanje ispričano ustima djeteta.

Nalazim smisla i u vjerovanju i nevjerovanju.

Ako ga želi nametnuti djeci... onda mora očutiti i stanoviti otpor... U svojim izjavama nakon i sam je to uvidio i vjerojatno se ujeo za jezik... Trebao je znati da nitko od nas ne voli nametanja u vjeovanju ili nevjerovanju... Nažalost to je proizvelo i večerašnju neugodnu scenu u Kninu... nepotrebno g.

usprkos svim slomovima i nevjerovanju u sebe nikad se nisam smatrala slabom ili zeljela nekog da rjesava stvari koje bih ja trebala rijesiti - a pogotovo nisam zeljela da me se drzi u mraku oko toga sto se dogadja - gore je saznati naknadno i onda se ubijati u pojam s razmisljanjem da nisam dovoljno dobro gledala, da sam trebala vidjeti da nesto ne valja, da sam trebala napraviti nesto - radije znam da se nesto dogadja koliko god ne mogla uciniti nista oko toga. ono sto je zeznuto kod toga je koliko pritisnuti nekog za kog mislis da ga nesto muci da prica, a kad ga ostaviti na miru - ne mogu se dogovoriti sama sa sobom oko toga sto bi trebalo napraviti kad se radi o meni, a kamo li znati za druge. prilicno frustrirajuce. toliko puta kad bih trebala pricati ne mogu naci rijeci.. jednostavno ne mogu. i kad bi smotana recenica pomogla, ne mogu je izgovoriti. bar ne vecinu vremena. a reci da nesto trebam.. nejde. cak ni onda kad se uspijem prisiliti da na sekundu povjerujem da smijem zeljeti.. nesto.. za sebe i radi sebe. indoktrinacija nevrijednosti, nevaljanosti, beskorisnosti, uzaludnosti pokusavanja, zauzimanja prostora, ne imanja prava na ljubav, iskrenost, sigurnost, pogreske, osjecaj da je nesto napravljeno dobro.. oduzimanje shvacanja da se u svakoj situaciji ne mora dati sve od sebe i da je u redu ne napraviti ono sto treba kad jednostavno iz nekog razloga ne mozes.. izvanjsko oblikovanje vlastitog identiteta trganjem onog sto jest i pritisak da mora biti ono sto oni zele da bude, gusenje u opravdavanju i pokusajima zauzimanja za sebe koja uvijek uspiju biti pretvorena u negativne emocije usmjerene prema sebi - jer sam godinama ucila raditi bas to ne poznavajuci alternativu i ne prepoznajuci da se zapravo radi o pritisku sredine u koju ne pripadas da te pretvori u svoj dio - da, radilo se o nekakvom osjecaju da stvari ne bi trebale biti takve i da se osjecas kao gost u vlastitom domu i da gledas stvari drugacijim ocima ali je to bilo preslabo da razbije uvjeravanja, i vlastita i s vanjske strane, da se to i to jednostavno tako radi koliko god ja osjecala nekakvu distancu i faznu pomaknutost koja te pretvara u promatraca koji oponasa pokrete sudionika koreografije koju bi trebao znati ali mu oni ne padaju prirodno i uvijek je tu trapavosti i nespretnosti i pokusaja pobune koji su najcesce zavrsili s emocijama negativno okrenutih prema samoj sebi jer jedino sto mozes misliti je da je sav taj osjecaj nepripadanja i razlicitosti i neprihvacanja negativan i nesto za sto sam sama kriva i sto bih trebala izbaciti iz glave. ponekad pozelim da sam ranije shvatila da je u redu osjecati se drugacije i ne imati potrebu za prilagodjavanjem umjesto da sam to smatrala svojim greskama. ponekad, ali zapravo, nista ne bih mijenjala - mozda su se stvari trebale posloziti tako kako su sada poslozene da bih stvarno shvatila o cemu se radi umjesto da to ostane na razini teorije. the damage is done, ali zbog toga sam to sto jesam. i koliko god se vecinu vremena utapala u vlastitoj dubini, ne bih zapravo zeljela da je nema. smijesno, nije li?

To je osoba čiji stav prema nečem nepotvrđenom počiva uglavnom na nevjerovanju ili odlaganju odluke dok se ne pribave dokazi.

Čovjek ustrajava u svom nevjerovanju, jer je u djetinjstvu kušao voće s drveta života, i zna da je ono dobro te nikad to ne može zaboraviti.

Kajin je pozvao Abela u šetnju kroz polja i tamo je dao oduška svojem nevjerovanju i svojim primjedbama protiv Boga.

A da vam na drugo odvratim, na ono, što rekoste o vjerovanju i nevjerovanju: Ja svima skupa ništa ne vjerujem.

Tek se tada uopće postavlja pitanje o vjerovanju ili nevjerovanju u to što posvećenik objavljuje.

O vlastitom nevjerovanju mislim kao o nekoj neizlječivoj duhovnoj bolesti koja svaku životnu činjenicu, svaki list, svaki oblik života, svaku stijenu ili pingvina vidi kao produkt jedne u biti kaotične sile ili slijeda okolnosti, a prividnu uređenost prirodnih i društvenih fenomena samo kao još jednu površnu manifestaciju kaosa.

Negativna strana magičnog djeteta manifestira se u nevjerovanju u čuda i transformaciju zla u dobro.

Način na koji ljudi djeluju ne ovisi o njihovu vjerovanju ili nevjerovanju u postojanje boga, već o tome za koje su se životne vrijednosti opredijelili i kako ih nastoje ostvariti.

Mogli bismo kategorizirati unedogled, ali moramo uvijek imati na umu da je čovjek toliko kompleksan, i u svom vjerovanju i nevjerovanju, da je teško kategorizirati ljudsko srce.

Parabola govori o nevjerovanju ljudi, koji slušaju ali ne slušaju, vide ali ne vide.

Utemeljuje se na vjerovanju da Bog ne postoji odnosno, na nevjerovanju u Boga i ikakve bogove, što je zapravo jedno te isto, a ne utemeljuje se na razumu kako bi ateisti željeli.

Čitav mi dan on dolijeće, a ja to u svojem nevjerovanju nisam ni znao.

Pritom nije riječ ni o kušnji ni o nevjerovanju.

Premda je izvornik formalno relativno jednostran (direktor K2), nema razloga nevjerovanju da veći broj podataka nije prilično vjerodostojan.

Sad, činjenica je da su rasprave o religiji ujedno i etičkog, filozofskog i kulturnog karaktera, što ateiste može zanimati unatoč njihovom nevjerovanju

Radi se o, u širem kontekstu nelogičnom, vaganju " sigurne smrti " onog koji prvi poduzme nešto nasuprot nevjerovanju u smrt i čekanju da se smrt ipak ne dogodi

Ja uvijek mislim kako vazi dobro pravilo u Engleskoj o nevjerovanju onome sto slijedi nakon sto engleski politicar kaze povijest nam govori.

Nemojte oklijevati i plakati u beznadnom nevjerovanju, već odmah iznesite svoj slučaj Isusu.

Nemam onakvu mrežu podrške kakvu istraživači obično imaju. »On također raspravlja o« patološkom nevjerovanju »kod nekih znanstvenika, čiji se stavovi mogu sažeti u izjavu:« Čak i da je to istina, ne bih vjerovao »