Jer ne možemo ni na jedan drugi način stupiti u drugi svijet oprosta i intimnosti s Bogom a da se ne vratimo ili bolje ne uđemo u nas same, koliko nam je to moguće.65 Nikefor vjeruje da se metoda molitve može prakticirati samo uz vodstvo duhovnog oca, osobe koja je uglavnom vezana za monaški život.

Kao i Simeon, i Nikefor predlaže neko osamljeno mjesto te čistu svijest, slobodnu od briga: »Ali prije svega neka tvoj život bude miran, lišen bilo kakvih briga.

Kada se dođe do mjesta srca, mora biti ponovljeno zazivanje Isusa; prva tehnika koju savjetuje Nikefor sastoji se od spuštanja nousa u srce zajedno s udisajem, iza kojega slijedi ponavljanje »Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj mi se«; druga Nikeforova tehnika, sastoji se od interiorizacije formule i zasniva se isključivo na ponavljanju »Gospode Isuse Kriste Sine Božji smiluj mi se«.

Palamas piše: »dovesti i zatvoriti nous u tijelo, i štoviše u tijelo unutar tijela, u srce«. 85 Bit će dakle srce mjesto gdje će se dogoditi sabiranje i centriranje nousa, koji je obično razasut u stvarima.86 Nikefor dodaje da nous u srcu postaje »jednim i golim«. 87 Kalist i Ignacije Xanthopouloi u Od naših svetih otaca (o posljedicama molitve duha i tijela), nam nude kratku sintezu neposrednih posljedica metode, ili bolje rečeno, psihofizičkih fenomena koji su uz nju vezani: »Prije svega se, u tijelu onoga koji je posvećen i usredotočen na molitvu, počinju osjećati vibracije Š... š.

Nikefor Samotnjak (oko 1250), monah na gori Atos, učitelj Grgura Palamasa, nakon boravka u Bizantu pod vladavinom Mihajla VIII.

Tjelesna askeza koju Nikefor preporuča dolazi zapravo od »ove vrlo jednostavne konstatacije: svaka psihička aktivnost ima svoj somatski odraz.

Karlova krunidba za cara izazvala je prosvjed Bizanta u kojemu je u međuvremenu Irena svrgnuta, a carem postao Nikefor I.

Oduševljen i istovremeno zabrinut potpunim kijevskim uspjehom car Nikefor se zahvalio Svjatoslavu na pomoći i zamolio ga da napusti Bugarsku.

S druge strane u Bizantu je 963. godine car postao proslavljeni general Nikefor II.

Za razliku od po predmetnu raspravu konfuznog Skilice, Nikefor Brijenije o tome pohodu piše na način da jasno razlikuje Dukljane i Hrvate

Središte područja istovjetno je području Duklje, čije stanovništvo biz. pisci od X. do XI. st. često smatraju Hrvatima (Konstantin Porfirogenet, Ivan Skilica, Nikefor Brijenij, Ivan Zonara i dr.).

Odustao je od dijela poreza koje je uveo Nikefor, izdašno je financirao vojsku i državnu upravu, a i Crkvu.

Pošto mu je tast 802. postao car Nikefor I., Mihajlo je imenovan kuropalatom.

Poslije pobjeda u ratu koji mu je nametnuo bugarski kan Krum, Nikefor je 811. upao u bugarsku zasjedu i poginuo, a nasljednik Stauricije je teško ranjen i paraliziran.

Tako Origen govori da Marija nije okaljana zmijinim otrovnim dahom, sv. Amfilohije Ikonijski piše da Bog, kao što je stvorio prvu djevicu bez mane, tako je učinio i drugu bez mane i grijeha, sv. Ambrozije kaže da je Mariju milost stvorila nepovrijeđenom, slobodnom od svake ljage grijeha [ 15 ], Sofronije Jeruzalemski piše da je Krist ušao u utrobu svete Marije, koja je oslobođena od svake zaraze tijela i duše, Nikefor Carigradski za Mariju kaže da je u dušu i tijelu bila prečista, izvještaj o mučeništvu sv. Andrije iz ahajske Crkve govori da kao što je prvi čovjek rođen iz neoskvrnjene zemlje, tako je trebalo da se iz neosvrnjene Djevice rodi savršen čovjek, a Andrija Kretski svjedoči da se blagdan bezgrešnog začeće svetkovao u grčkoj crkvi prije 6. st [ 16 ].

Nikefor Brijenije piše ο Hrvatima i Dukljanima, koje razlikuje od Slavena.

Gabrijela je, kao što rekosmo, vrlo slab poznavalac historije Crkve (ono što su o Crkvi, njenom razvoju i previranjima u njoj, pisali Eusebije Kajsarejski, Sokrat Sholastik, Sozomen, Rufin Akvilejski, Teodoret Kirski, Jovan od Efesa, Filostorgije, Pseudo-Hegesip, Nikefor Konstantinoposki,...), o istinskom redu u Crkvi, o drevnim hrišćanskim redovima, o drevnim misterijama,...

Inače, u Aleksandriji je i Marko stradao mučenički; U svojoj Hronografiji carigradski patrijarh Nikefor Prvi (Nikephoros, 806. - 815. g.) iznosi za Marka da je prvomučenik Gospoda našeg Isusa Hrista u Aleksandriji. (PG, C, 1049

Nikefor Ispovednik zabranjuje, bez potrebe i sile, putovanje nedeljom (prav. 39).

Autor Stihometrije konstantinopolski patrijarh Nikefor (806. - 815.) govori o 1.300 redaka iz Tominog evanđelja Detinjstva.

Utvrdili smo da to nijesu: Konstantin Porfirogenit, Ivan Skilica, Ivan Zonara, Georgije Kedren, Nikefor Brijenije, Nikita Honijat... sve njih je ovđe pokušano krivotvoriti.

" Kad je godine 807. zadarski biskup bio u Carigradu sa Beatom, dukom od Mletaka..... car Nikefor pokloni mu tijelo Sv. Anastazije...

817. imamo opet granični spor gdje pregovaraju Nikefor, u ime Bizanta, Albagarije (poslanik Dalmacije) i Kadolah (Furlanski markgrof i prvak toga područja)