Vecernji, Vecernji veli da je Montgomery lobiro za novog srpskog predsjednika Nikolica.

I sada sam izasao i glasao za Nikolica.

Niti je bilo ko glasao za Nikolica zato sto je on neki tamo cetnicki vojvoda iz 93 te.

ja osobno ne volim Nikolica, al on je potpisao dogovor s Kosovom gdje se za vjecno odrekao " koljevke Srbije ", te se osobno isrpicao Bosnjacima za Srebrenicu i druge sprske zlocine, za koje je rekao da su imali olicja " genocide "

Oni su glasaci Tomislava Nikolica, oni su dali svoj glas za njega i izabrali ga i valjalo bi im sad i snositi odgovornost za to.

Od izbora nikolica on ocekivano iz Srbije nema podrsku pa ga ne trebaju ni oni izbjegli Srbi koji su tamo, pa samim time postaje nepotreban i Vladi RH.

Ante Gotovina je veliki gospodin za ovoga Nikolica koji zajedno sa onima koji su glasovali za njega zaostaju najmanje 100 godina za civilizacijom.

Od Nikolica u Srbiji treba jasno traziti da se odrekne politike patronatstva nad Srbima u susjednim zemljama jer je upravo ona najveci izvor nestabilnosti na nasim prostorima.

Nesto Lignju muci taj Nikolic pa svaki dan ga spominje boli Nikolica kukuruz za tebe oni tamo nepisu da bi on zelio sa tobom razgovarat zato Lignja umukni vise ostavi Nikolica Srbima

Taj su zli zanat praktizirali na hrvatskim i herceg bosanskim prostorima sljedbenici Tome Nikolica aktualnog srbijanskog predsjednika i njegovog ucitelja Seselja.

Nikolica je sakupio svoje staklene noge i naćulio svoje staklene uši da bolje razumije, jer mu se činilo da sluša u snu: tako je fra Ante govorio isprekidano i brzo, ali ipak razabra da nabraja grijehe i mane što ih vidi kroz njihovo prozirno tijelo.

Nikolica jasno začuje kako fra Ante sve jednoga po jednoga prisutnog optužuje, gledajući grijehe i mane u prozirnu mu tijelu, ali nije znao komu baš to govori, jer od pusta straha nije mogao ni glave podići čekajući i svoju osudu.

Jao ga se drzavi koju vode ovakovi prestavnici vlasti jer ih jos vise bacaju u drugi rekao bi u treci red.Niti nikolicu niti dacicu nije stalo do srpskog naroda, da jest ponasali bi se stalozenije rekao bi kulturnije. Usporedimo ucitelja u skoli koji dijecu na ovaj nacin poput nikolica uci, uvijeren sam da bi bio sankcioniran to jest izbacen sa posla.Njima je cijeli svijet kriv a oni su nevina janjad, dajte jednom uhvatite se za vlastiti nos i uocite to jest priznajte svoje greske jer sam nikolic je sa seseljom protijerao i ocistio od nesrba jednu trecinu teritorija Hrvatske. Hvala bogu da medjunarodni cimbenici ne nasijedaju vise na srpske podvale. Tavala tavala ta valjevska (srpska) podvala je proslost koja vise nikada nece zazivijeti.Bog.

Slavni Nikolica Bona, teško bolestan, s nepunih četrdeset godina, umro je 16. kolovoza 1678. u smrdljivoj tamnici u bugarskoj Silistriji.

Njegova gesta podsjetila me je na jedan slican dogadjaj iz drugog svjetskog rata kad je njemacki vojnik doveden da strelja neke seljake odabrao da se pridruzi tim seljacima i da ga streljaju. 12.12.1991 u nekim novinama pod imenom Svetlost u cast Miroslava izisla je pjesma Vukovarska elegija autora Milana Nikolica.

Pa da i nije svega toga, imao je uvijek kod sebe " moći " od kojih moraju pobjeći i svi đavli, pa je Nikolica zaključio da su radi tih moći iščezli i svi oni milijuni zjenica.

Ipak, kad je fra Ante među njih stupio, Nikolica oćuti da se toplina pretvorila u pravu vrućinu: vatra se od veselja pred gospodarom jače užarila, a iz ambarića počela sipati strašna vrućina baš kao da je htio kazniti Nikolicu što je poželio one u njemu pogače i komade slanine.

Tu je i Pešin ratni sudrug, mornar Nikolica kojem se također sviđa Ike.

Nikolica se namrgodio te, iako je mnogo poštovao oca i divio se njegovoj pameti, nije mogao a da žestoko ne vikne: - Pa onda nikakovu...

Otac se njegov ispod brčina i gustih obrva blago nasmiješi, kao što je lagan vjetrić zatreperio lišćem njihove odrine: - Ne boj se, Nikolica, biće nevjesta.

Nikolica je te večeri usnuo vrlo kasno, i nemirno proveo noć u očekivanju sjutrašnjeg dana.

Stari je Ilija s osmijehom na usnicama čekao da mu progovori sin, a Nikolica šutio poput čovjeka, kojega je nešto jako iznenadilo.

- Lijepo je ono, što je kakovo treba da bude: ono, što je zdravo, povikne Ilija s tolikom vjerom u ono što kaže, da se je Nikolica najprije začudio, a zatim prasnu o u smijeh: - Onda si i ti lijep? - reče i poćuta, jer je mislio da ga je ovim pitanjem iznenadio.

Nikolica se zadovoljno osmjehne, kao da gleda te buduće sinove i kćeri, no ipak je prigovorio: - Eto, imaš pravo.

Nikolica još ne htjede da se pokori te reče: - Samo ne znam, kakav sam ja u njezinim očima.

Nikolica ne odgovori, ali se vidjelo kako ga je obuzela radost.

Zatim pritegne uzdu i stade pregledavati sedlo i kolan tako pomnjivo, da se je otac začudio i upitao: A što to radiš, Nikolica?

- Utrkujmo se preko Sitnih Livadica sve do Glavice reče, i otac njegov već je znao, da njegov Nikolica traži oduška srcu.

Obodu konje i potrče ravnim i pokošenim livadama i za nedugo prispije Nikolica, zaduhan i razdragan, k cilju prvi.

Sad je i Nikolica tvrdo vjerovao, da su zdravlje i ljepota jedno te isto.