Da steta sto se i muski ne ukljuce u raspravu, a znam da ih ima na ovim stranicama.... i hvala vam sto me odgovarate, ali osjetiti ponovno ono sve... leptirice, trnce, njezan dodir, paznju... je toliko divno i neopisivo, da srce ne prihvaca cinjenicu da se mozes osjecati jadno, ostavljeno i tupo - poslije kada sve prodje.... znam sto me moze cekati, sto se moze desiti ali sad, ovaj trenutak, vrijedi patnje i bola... ne znam za vas ali ja sam sad u potpunom zanosu emocija koje su isplivale... a tako je i kod njega... oboje prozivljavamo nesto sto ne zelimo, i znamo da nije dobro, ali se svega ovoga ne bi niti odrekli.... i stalno me upozorava na prisebnost i obaveze u braku, da ih se drzim da se ne sazna, da suprug ne primjeti promjene, a hvala bogu sto je drven tako da za sada nista niti ne primjecuje:))))