Posljednji dio propovijedi kardinal Bozanić započeo je oslovljavanjem »draga moja hrvatska braćo i sestre Bosne i Hercegovine«, nakon kojega je uslijedio veliki pljesak.

U inspiriranoj propovijedi don Damir opisao je Markovo evanđelje kao luk kad se guli.

Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u ispovjedaonici, što u razgovoru.

Nakon toga slijede dijelovi propovijedi, koji imaju neposredni politički značaj, pa se mnogo češće citiraju.

Svu tragičnost i farsičnost trenutačne hrvatske političke scene ilustrira i pismo nekog Željka S. (u istom broju Večernjaka, odmah na susjednoj stranici), koji kritizira već preko svake mjere iskritiziranu izjavu odnosno pitanje biskupa Štambuka iz propovijedi na Udbini.

Renato Švorinić, ravnatelj Hrvatskog Narodnog kazališta piše: U lijepoj uspomeni ostat će mi svaki naš susret u kazalištu i izvan njega, a svaki će vjernik u sjećanje pohraniti i njegove nadahnute propovijedi.

Prvi dio propovijedi posve je religiozan i usmjeren na pokoru za grijehe.

Ovom se prigodom, kaže u propovijedi ludbreški župnik, preč.

U svojoj je propovijedi - čiji je dio, onaj pozdravni, kardinal Tettamanzi izrekao na hrvatskome jeziku, neke je dijelove rekao na talijanskome pa su potom bili prevođeni, a neke je u potpunosti vjernicima pročitao svećenik Zagrebačke nadbiskupije dr. Ivan Šaško - milanski nadbiskup postavio Mariju, osobito njezin pohod Elizabeti, kao uzor kršćanskoga života.

Potrebu odgoja za akciju i motivaciju zadarski nadbiskup Želimir Puljić istaknuo je u propovijedi misnog slavlja koje je predvodio u nedjelju 1. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru na Svjetski dan mira.

U propovijedi je kardinal Puljić pozvao sve nazočne da, razmišljajući o Mariji bez grijeha, razmišljaju o vrijednosti čistoće u vlastitom životu, o kojoj se danas malo govori.

U propovijedi je istaknuo da je tijekom Godine vjere potrebno zapitati se o stupnju i kvaliteti naše osobne vjere te o načinu i putovima kojima se iskustvo te vjere može prenijeti drugima.

U prigodnoj propovijedi mr. Markić je upozorio na pravi smisao proučavanja SEKD-a.

Nadbiskup Stepinac je tom prigodom, 7. srpnja 1935. u svojoj zavjetnoj propovijedi izrekao zavjet Majci Božjoj:

Na početku propovijedi, biskup Vukšić podsjetio je na najvažnije biografske podatke o blaženiku istaknuvši kako je Kažotić bio začetnik humanizma u sjevernim dijelovima Hrvatske, obnovitelj Zagrebačke biskupije na mnogim područjima (duhovnom, odgojnom, liturgijskom i pastoralnom) snažan propovjednik, široke kulture, znanstvenik, najugledniji Hrvat 14. stoljeća kojega su za života mnogi smatrali svecem i u Zagrebu i u Luceri.

Hrvatski benediktinci glagoljaši koji su za vrijeme svoga djelovanja u Pragu upoznali gotovo cijelu češku srednjovjekovnu književnost i marljivo je prevodili, pobjegavši iz Praga od husitskih pobuna, donijeli su u Hrvatsku i nekoliko propovijedi Jana Husa, ali misli čeških reformatora ovdje su ostale bez odaziva.

U svojoj propovijedi, fra Bože je naglasio kako " svojim molitvama na najsnažniji način čuvamo uspomenu na naše poginule suborce ".

Misno slavlje u koncelebraciji s više svećenika predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je u propovijedi rekao kako je taj događaj prije svega događaj sestara, ali i svakoga od nas jer je prožet našim zahvalama i molitvama Bogu na slavljenicama.

U svojoj propovijedi povodom blagdana Svijećnice i Dana posvećenog života Biskup je istakao da je Sin Božji došavši na zelju prihvatio podložnost prirodnom zakonu i društvenom ustrojstvu poštujući društvene i vjerske propise, ali je u njih nastojao unijeti božanskog svjetla koje će iznutra mijenjati pojedince i zajednice, pa i društvene propise.

S MJEŠTANIMA NAKON PROPOVIJEDI NJIHOVA ŽUPNIKA KOJI JE VELIČAO USTAŠE

Propovjednik se u svojoj propovijedi osvrnuo na ljubav, ljubav davanja prema Bogu i bratu čovjeku, te na one koji su zbog ljubavi bili spremni darovati svoj život za domovinu, naše branitelje koji su ispačenu Hrvatsku doveli do pobjede, pobjede Uskrsa, uz završne riječi Bog i Hrvati.

U propovijedi je biskup Bogović okupljene pozvao da prema nebu podignuti pogled zahvalnosti bude naš trajni stav, kojemu je okupljanje na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti samo svečani, ali ne i jedini izraz zahvalnosti.

U propovijedi na misi koju je na Duhove slavio s više od 200 tisuća vjernika na Trgu sv. Petra, papa Franjo se usredotočio na djelovanje Duha Svetoga u životu pojedinca i cijele Crkve, posebno istaknuvši tri značajke djelovanja Duha Svetoga: novost, sklad i poslanje.

Ležeći uz kebab i piletinu, morao sam im održati još propovijedi o nemoralu zapadnog svijeta.

U nastavku svoje propovijedi biskup Komarica kazao je da je sv. Ante svojim oštrim nastupom i pravednom riječi prema svojim suvremenicima mnoge od njih natjerao na preobraćenje, pa ga možemo nazvati i svecem nadležnim za izgubljene ljude, društvene slojeve, pogrešne društvene sustave i zabludjele.

Na kraju svoje propovijedi banjolučki biskup Franjo Komarica zatražio je od vjernika više odlučnosti u iskazivanju vjere i Isusova nauka kazavši kako je Hercegovina područje koje se kroz generacije resilo nepokolebljivom i čvrstom vjerom, ali u posljednje vrijeme ipak nedostaje civilne odlučnosti u propagiranju tog istog apostolskog nauka.

Don Robert Ćibarić na početku propovijedi posvijestio je na mnoštvo situacija u kojima zazivamo Gospu, a sukladno potrebi nadjenuli smo joj ime te je zovemo Gospa od Zdravlja, Gospa Dobrog savjeta, Marija Pomoćnica, Gospa od Milosrđa, Gospa od obrane

U nastavku propovijedi don Robert Ćibarić nastavio je poticati na razmišljanje od čega nas to Gospa danas treba obraniti ukazavši na nepriličan govor odnosno psovke koje su toliko rasprostranjene u našim krajevima. Govorom utječemo na druge i drugi utječu na nas, bilo pozitivno, bilo negativno.

Fra Slaven je u propovijedi ukazao potrebu zahvale Bogu za događaje pred 20 godina kada je on bio na našoj strani i kada je dao hrabrosti braniteljima da otklone neprijatelja hrvatskog naroda.

Misu je te večeri predvodio gvardijan fra Anto, a u koncelebraciji su još sudjelovali, vlč Velimir Martinović i franjevci Stanko Dodig, Žarko Lučić i fra Josip Grivić koji je u propovijedi naglasio Fra Ilija prihvativši redovnički život nastojao je slijediti put sv. Franje, ne samo riječima nego i djelima.