a Gotovina više kao simbol nepravde, sranja, izdaje, ovo, ono (ne mislim iskreno da bi on baš bio fit za to a čak mislim da ne bi ni pristao, on je ipak prije svega vojnik; al ' ajmo reć ' kad bude slobodan i ak će raja htjet, ja ne bih imala ništa protiv, pod uvjetom da si osigura pametne i stručne savjetnike, onda why not.... ak niš ' drugo veselilo bi me kak bi se ovaj žicer Mesić svaki dan žderal da mora gledat on TV čovjeka kojeg je pomogao osuditi itd. joj, to bi bilo sjajno; zamisli: 10 godina se lomi da ocrni Njofru, pa ne uspije, polomi se oko cinkanja RH i šire, pakiranja ovome i onome, ovom nabiju dvajst godina... i zamisli, izađe one day i postane presidente.... i onda - to ja sad zamaštavam, al sam ziher da bi tak ' nekak ' bilo - pozove ovog jadnika na kavu na Pantač, i niti riječi mu ne kaže u svezi njegovog laganja in the Hague, nego, ono, kako unuci, kako gospođa Milka i tak.. i onda ovaj jadan cigo izlazi van na kišu, pogureniji nego što je ušo ' reflektori bljeskaju, guranju mu mikrofone pod ružnu njušku, i pitaju ga: kako se osjećate, blabla... a on.. jadan bez riječi, ulazi u auto (ovaj puta svoj, nema šofera, nema fensi šmensi sranja, jer je zakon o benefic. već srezan, ružnjikava mu kći Saša za volanom) i tako ponižen i jadan odlazi u.. povijest..... joj, što bi guštala, uf....