.. (ah nepomnjo i nehaju jazika hrvackoga), evo ove same za nevolju pribiram i razgledam, i tebi, budi da se na nezrili trpki jabuci pri roka utrgani, zahvaljam za sasvima dramatna se ne ozvati.

ukratko ću se opisat: 185 cm 95 kilos godine - manje od 80 zelene joči lagano kratkovidan-leće športovi-košarka, plivanje, ronidba (ne preduboko poradi jočiju) sudionik Domovinskog rata, 1100 dana govori hrvatski i još k tome dva svicka jazika

Kal su se tri Brocanina inkontrali, jedon su drugega za zdrovje pitali, tri su jazika govorili, ali su se isto bez muke sporazumili...

A ono, podsjetimo se, glasi da bi veće Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podložni bili. Čini se kao da se time zatvara krug.

U Libru viškiga jazika stoji da je to " kamen (obično s prirodnom rupom za provlačenje konopa) kojim se privremeno, najčešće za vrijeme udičarenja, sidri brod ".

- I stručnjaci se danas slažu da u Hrvatsku jema tri jazika.

Andro Roki Fortunato u Libru viškiga jazika (Toronto, 1997.) spominje kletve: Sajeta te ubila; sajeta te umorila.

Perjanicu kvaliteton nosi Libar viškega jazika Androta Rokija Fortunata, štampan u Kanadu.

Ako koji libar od jazika di ča slaje zvoni i štampadu, oto je u Njemačku, za zadivit strane slaviste.

Prez očiju vidim, prez jazika vapim, i umriti želim, a pomoći prosim; i sam na se mrzim, a inoga ljubim; niti za se marim, ni najdu ni gubim.

Ništar manje takov i ta put moj po neuvižbanu konjicu po stazi netlačeni prošad, Hrvatom i Vašoj milosti, ki znam da dobar bašćinac i Hrvatin poštovan jeste, poklanjam ufajuć se da pod kreljuti kriposnimi Vašimi od svakoga zlorična jazika zaklonjen biti ću.

A počinje ovako: Hrvatina bašćinca, krune slavne,/Jazika i versa harvatskoga, glas/Blažen i slovući bit će, i čas '/Harvata do njega pisni starodavne...

A pred vama je dramski tekst adaptiran Libar viškoga jazika, Andrije Rokija Fortunata (1926. - 1993.), pod nazivom Veja (običaj noćnog bdijenja u kući umrlog neposredno poslije smrti).

A kad književni znanci poput prof. dr. Joška Božanića da za Libar viškog jazika, koji je bio izvor inspiracije tvorca Veje, kažu da je jedan od najznačajnijih događaja za višku kulturu i veliko djelo hrvatske književnosti, onda nije nimalo čudno što je Siniša Brajčić (proglašen najboljim glumcem na festivalu kazališnih amatera Hrvatske 1998. godine) na najbolji mogući način uspio svojim sugrađanima dočarati bogatstvo svakodnevnog blagdanskog, svjetovnog, crkvenog, društvenog i obiteljskog života u Visu i na škoju.

To troje su po njemu iskonska slova Dalmacije, a murlačica je ustvari hum-bosansko-dalmatska azbuka, poznata pod imenom bosančica ali to je znanstveno ime i mogla bi joj se i neka druga imena dati, misli Tikulin te upućuje i na Petra Zoranića koji je kazao " tumačenje blaženog Jeronima da ga je uvižbalo u pisanju " te dalje kaže da je Jeronim " stanovita klonda našega jazika i vire karstjanske ".

Quienove Igrarije (1992), kojima je pjesnik posvetio desetak posljednjih godina života, znače još korak dalje u automatizmu jezične invencije, kojim se vraća u ono što je Tonči Petrasov Marović nezamjenjivo nazvao ditinstvo jazika.

Prenesen s ' latinskoga jazika u slovinjski.

A ja bo ot detinstva svojego udalsja jesm vsim sercem na jedino mudrostno iskanje i na našego skaženogo jazika izpravljanje i na tom jesm bedni i nesrečni človek ves svoj strastni život iztrošil

Andro Roki u Libru viskiga jazika (1997.) posve je određen: žirun je " debeli dio vesla od bracula (od mjesta gdje ga se drži u ruci) do stopa (do upora preko kojega se vozi) ".

Ili, u Visu, kako piše Jure Roki u romanu Materin sakret (Libar viskiga jazika, Toronto, 1997.): Mandina se je njemu prikozala, onondi na gornji pod od tezoski kući meju poskurjene zide od svagdonjuga dima, kako divnja (djevojka) kojoj se dolikuje bojo kuća, di ni basuga komina i di ne visi komostra puna sajih (čađe).

Kad me već pitaš kojin ja hrvatskin govorin - to ti je naša dalmatinska ikavica i čakavica istovremeno, inače to su ti priznati idiomi hrvatskeg jazika

Čakavisch-deutscher Lexikon (Köln-Wien, 1979.) bilježi u Dračevici ćoka (Ćoka visi nasri crikve) i ćoketa (Na Božić na gloriju užgu se sve sviće na ćoketi), u Rječniku govora mjesta Sali (Zadar, 1993.) imamo primjer: Baš je lipa ćoka u našoj veloj crikvi, a Libru viškiga jazika (Toronto, 1997.): Dvi svitle ćoke iluminone...

Kad se već šporkaje ovi portal Hajduka politikom... ja bi za presidenta Hajduka predložia dotura Ivu Sanadera... On može obečat u PM školovan, četri jazika parla... pošten, karakteran, skroman... lipe vajštine, preženca šta se kaže

I tuj jedna, koj napri u krilo se nadazrih, vidih da joj na prsih pismo zlatih slov dijaše Latinka, i u nje mnoge i mnoge jabuke dvojega jazika male i velike bihu, a na svakoj jime onih ki jih utrgali bihu.

Autor i izvođač monodrame Veja, adaptiranog teksta Libra viškog jazika Andrije Rokija Fortunata, prof. Siniša Brajčić, predstavit će se u Batariji 26. lipnja, 12. i 26. srpnja, te 15. kolovoza.

FRANO PARAĆ, skladatelj: " Čitajući Marulićev jazik, koji je star pet i pol stoljeća, otkrijete da je unatoč arhaizmu toga jazika, on stvaran, živ, da sažima jedan mediteranski i hrvatski prostor i vrijeme koji je dio svakoga našeg čovjeka.

U Životu Sv. Jeronima, iz Marulićeva vremena, stoji da je taj svetac svitla kruna Harvackoga jazika.

Marovića jazik ditinjstva, odnosno ditinjstvo jazika, tek se među našijencima u Burgenlandu iznenadimo koje smo sve lokalne riječi, izraze i fraze zaboravili, a naši su ih preci uspjeli u svojoj oskudnoj prtljazi ponijeti u tuđinu kao najveću dragocjenost.

Nije novo reći da Hvarani tekstove predaka imaju u genima kao baštinici sjajna vremena u kojem je Hvar, odmah iza Dubrovnika, bio jedna od povijesnih kulturnih metropola hrvatske kulture i jazika.

Roki (Libar viskiga jazika) piše da se taj ribarski izraz (kanjus) temelji na starom običajnom pravu, te se prisvajanje ulovljene ribe u praksi uvijek toleriralo, ako se to " izvodi " na korektan način.