Ako obje ove veličine pomnožimo s ukupnim brojem nukleona u pojedinoj jezgri, dobit ćemo energije vezanja.

Nukleoni u nutrini jezgre imaju više susjednih nukleona nego oni nukleoni koji se nalaze na površini jezgre.

Helij-4 ima anomalno veliku energiju veze jer se njegova jezgra sastoji od dva protona i dva neutrona, tako da sva četiri nukleona mogu biti u osnovnom stanju.

Međusobni omjer nukleona (neutrona i protona) postaje 38 % prema 62 % u korist protona.

Iz ovih podataka vidimo da željezo-56 ima najveću energiju vezanja po nukleonu što znači da ćemo, ako i deuterij i uran rastavimo na nukleone, i zatim od tih nukleona sastavimo jezgru željeza, dobiti energiju.

da, naravno, ako podrazumijevamo da se ne uruši natrag... možda sam se izlanuo kad sam rekao nekoliko gugola, možda je desetak redova veličine manje od gugola. zaista ne znam, bilo bi super kad bi netko rekao koliko treba za raspad nukleona koji su se stabilizirali u jezgri. znam da sve ima svoj rok trajanja, ali je jaaaako dug. eto.

Jednostavno, procesi između samih nukleona u atomskoj jezgri su vrlo složeni i danas je vrlo teško - a možda i nemoguće - isključivo računskim putem, na temelju matematičke formule, bez podataka dobivenih mjerenjem u laboratoriju i upisanih u knjige, otkriti kako će se neka jezgra ponašati u određenoj situaciji.

Snimci MR jako podsjećaju na snimke dobivene CT-om, ali su ipak potpuno drugačije, jer signal MR sadrži informacije ne samo o gustoći nukleona atoma, njihovoj povezanosti, te o utjecaju sredine u kojoj se nalaze.

MR radi na principu fizičkog efekta rezonancije nukleona atoma (vodika) koji posjeduje magnetne osobine i reagira u magnetskom polju.

Ukoliko ove jezgre izložimo snopu usmjerenih radiovalova, magnetski moment nukleona zaokrene se u odnosu na smjer prvobitnog polja.

Elektromagnetski valovi u toku relaksacije nukleona predstavljaju signale u vidu analognih informacija koje se kompjuterski obrađuju i kao konačan rezultat imamo MR sken (sliku).

Ono što je bitno spomenuti je broj neutrona - i to preko masenog broja, to jest ukupnog broja nukleona - jer se on može razlikovati od jezgre do jezgre.

Cijela priča izgleda vrlo proizvoljno, pa je i dalje kopkala fizičare elektron kao kuglica, čak i u svojim stacionarnim orbitama, ne čini se dovoljno objašnjen. Kuglice nukleona načinjene su od još manjih, subatomskih čestica nazvanih kvarkovi (to su fotoni, bozoni, mezoni, hadroni, leptoni,).

Recimo da se svaka nuklearna reakcija sastoji od toga da cijelu jezgru najprije rastavimo na nukleone, a da onda od tih nukleona sastavimo novu jezgru.

Ovo što slijedi je čisto računovodstvo: u rastavljanje ćemo uvijek morati uložiti energiju (kako bismo nadoknadili defekt mase), a onda ćemo, od sastavljanja nukleona u jezgru, dobiti neku energiju nazad (opet zbog defekta mase).

To je upravo ona energija koju smo dobili povezivanjem nukleona u jezgru, dakle proporcionalna je izgubljenoj masi.

Na dijagramu je prikazana specifična energija vezanja (energija vezanja po nukleonu B/A) kao funkcija broja nukleona.

Ako jezgru zamislimo u obliku kapljice, onda njezini pobuđeno stanje možemo shvatiti kao " izduženje " kapljice (jezgre) zbog vibracija nukleona.

Ovaj defekt mase složene jezgre posljedica je oslobađanja energije pri vezanju nukleona u jezgri.

Alfa čestica s dva protona i dva neutrona je vrlo stabilna konfiguracija nukleona.

Neko vrijeme je bila mješavina molekula i atoma, zatim atoma i nukleona, dok sada govorimo samo o čistoj nukleonskoj i subnukleonskoj plazmi.

Poznavanje spina vodi dubljem razumijevanju svih nukleona i same prirode.

Posebno se ističe doprinos u razvoju algebarskog modela fizike visokih angularnih momenata u jezgrama, razvoj vremenski ovisnog relativističkog modela srednjeg polja, modeliranje nuklearnih funkcionala gustoće s međudjelovanjima mezona i nukleona koja eksplicitno ovise o gustoći nuklearne materije, formulacija i razvoj relativističke kvazičestične aproksimacije slučajnih faza i primjene u opisu egzotičnih modova pobuđenja u jezgrama daleko od doline stabilnosti, novi mikroskopski pristup opisu nuklearnog problema mnogo tijela koji se zasniva na teoriji funkcionala gustoće i na kiralnoj efektivnoj teoriji polja, te razvoj mikroskopskih modela za opis procesa slabog međudjelovanja u nuklearnoj astrofizici.

Puno nukleona će, logično, donijeti više energije u jezgru, nego malo nukleona.

To čini helij-4 najuobičajenijim produktom zbog svog izrazito jakog vezanja nukleona u jezgri, iako se također pojavljuju i helij-3 te tricij,

Istraživao je strukturu jezgre i nukleona za što je 1961. sa Nijemcem Rudolfom Ludwigom Mössbauerom (r. 31. siječnja 1929.) dobio Nobelovu nagradu. (>)

Međutim, razmislite malo bolje: jezgra urana ima 235 nukleona, jezgra helija samo četiri.

Ovdje treba naročito naglasiti da genetički kod koji je pokazan u predhodnom postu pokriva fenomen života dok Ji Jing kod pokriva cjelokupno postojanje, što zapravo znači da oba koda pokrivaju svekoliko postojanje od nukleona, atoma, molekula do svemira.

Isto tako se divim geografima koji su kartografirali svijet do u detalja, pa tu su biolozi i medecinari koji danas transparentiraju prakrički sve oblike života do razine nukleona, dakle ne samo do organske i anantomske razine, već do razine stanice, proteina, nukelotida sve do atoma i subatomskih struktura.

Elektromagnetske i jake sile nemaju to svojstvo: broj nukleona i elektrona pri njihovu je djelovanju očuvan.