Jedne noći oživi i ta žalosna duša kad oćuti kako posvemašnju i pomalo svetu tišinu sitnih sati razbi nemilosrdna zvonjava u stanu čestite udovice Helge Strauss.

Ne oćuti ni šuškavog zraka, što je hladan trepetao ko prvi prethodnik sramežljive zore.

Za svaku ranu nek oćuti sto muka.

I on se oćuti prinukanim, da poljubi tu ruku.

- Pa kad još uvijek izvan sebe ne uzmognu pojmiti, što oko njega biva, i kad je vani trublja zatrubila, da pukovnija polazi, onda samo još oćuti topli prijateljev poljubac i besvijestan osta sjedeći na naslonjaču.

A kad na izmaku treće godine ponovo zađe u Zavelim-planinu, usnu na ledini na proplanku i čio se probudi, nad njim hrast ko nebo, na svakoj grančici fić-fić, fuć-fuć, po jedna rajska ptičica šarenica i zlatorepka vražju pjesmu izvodi milinje Božje a neko mu drugo djetešce prstićima malje na prsima čup-čup i puć-puć malim ustašcima: Probudio se ćaćica Tada se u onoj istoj anteriji, zlatom protkanoj, spusti do njega na ledinu njegova vila Zlatka, pa ga stade dragati i milovati i šap-šap: Vrijeme je da se pobratimo i da te životnom snagom zadahnem. Potom izvadi sisu kakvu sisu a momče se prihvati ko dojenče, pa sis-sis do kapi, i namah oćuti kako se po svem životu neka čudesna snaga razlijeva.

Al unda oćuti glas iz oblaka: Biži dalje, ne žali diteta

A Marta pogleda njegovo izobličeno lice, pa kad je strašan udarac vjetra zadrmao vratima, oćuti u sebi nekakav prkos i bijes, da je zaviknula kroz plač od ijeda i ljutine: - Odlazi

Zapravo sam to krivo očitao, jer mi je poslije ispričao: " Prvi put u životu mogao sam napraviti takvu gestu - šetao sam se po Via Veneto i preko puta Excelsiora, u ekskluzivnom dućanu s kožnim proizvodima, vidio u izlogu najljepše, zanosne, cipele. " Učinio je ono što nije mogao cio život: ušao da oćuti gušte koje su drugi utažili još sedamdesetih, kad se išlo u Trst, te osamdesetih, kad se išlo u Graz, a on je bio spriječen, jer je stalno robijao u hrvatskom Alcatrazu...

Ipak, kad je fra Ante među njih stupio, Nikolica oćuti da se toplina pretvorila u pravu vrućinu: vatra se od veselja pred gospodarom jače užarila, a iz ambarića počela sipati strašna vrućina baš kao da je htio kazniti Nikolicu što je poželio one u njemu pogače i komade slanine.

5. Tko hoće liposti anđelske sve vidit, od ove mladosti na lice ktjej pozrit, pogledom ka slatkim zanosi srce svim: rusi su nje prami sunčana uresa, kim mlados zamami i srca njih sveza, neka je vas vik svoj svak sužan i rob njoj; svitlje su nje oči, kim srce me rani, neg zvizda s istoči, koja se uzbani prid suncem vrh gora, kad svitla sja zora; a kad rič medenu tko bude nje čuti, svu rados ljuvenu u srcu oćuti, kojom se na svit saj okuša vječni raj; a kad smih veseli otvori, u taj čas ina se ne želi pod nebom veća slas; gorko se dresel ' je stvara u vesel ' je; kad stupa nje stupaj, Diana svak bi mnil prislavna da je taj gospoja bijelih vil; ljuveno tolikoj uznosi ures svoj; a bila ljuvena kad svrne sva lica, na kojih rumena taj cafti ružica, s zorome, svak reče, prid suncem istječe.

Oćuti kako nestrpljivo iščekujem tvoje prste pa mi njima crtaj oblike na koži i prisloni glavu, da možeš čuti otkucaje moga srca.

Marija ševrlja po kući, stidljivo se osmješkuje na svatove, ogledava i ovo i ono, pa kad ju toliko ljubljenih stvari sjeti minulih dana, kad joj se zazeleni pred očima bosiljak; njeno milovanje, oćuti ona, da joj je teško na srcu.

Ujedno oćuti i nuždu, potpunu nuždu jasnog i savjesnog mišljenja i rasuđivanja.

Njeno se bijelo čelo dirne Pavlovih ustiju i oćuti žar njegovih usnica, da ju je vrela struja prešla po svem tijelu.

To reče i oćuti kao da je nešto u njemu puklo i opet mu se učini da je neka neizmjerna praznina pod njim.

A tad oćuti kako mu lahor srsi golotinju i bî mu da je zvijezda što se kupa u svemiru.

Ivica se u prvi tren zabezeknu, a onda poleti za djevojkom, sustigne je u dolini, te obujmivši je okolo vrata, privinu joj glavicu na svoje obraze... i sada istom oćuti pravo njezinu grozničavost, plamen njezinih obrazića, te brzi i silni kucaj djevojačkoga srdašca.

I mladić oćuti na svojim obrazima da ga poškropiše i ovlažiše vrele djevojačke suzice.

»Lijep si mi ti čovjek« - čuo se za njegovim leđima visoki tenorski glas koji je već prelazio u pištanje, a nato oćuti na svojim leđima prijateljsku, mekanu ruku.

Oni se često poglédali, i on oćuti kako ga nešto oživljuje.

Tad oćuti kroz moždane neki hladni trak, malo se potrese; to kao da ga malo razbistrilo i počinje razmišljati.

Jedino nisan oćuti pritnju ka bi reka da bi voli biti kalafat jerbo, zač san baseti.

Zasta i stavi ruku preko očiju, pa duboko udahne da oćuti miris zraka.

I posrćeš, i padaš, i ubijen si... i tu si negdje, al ' k ' o da nema te... i dišeš valjda, al ' k ' o da zgažen si... k ' o miš u kut stjeran si... i tu si negdje, al ' ne vidiš i ne čuješ... k ' o tupilo da te lupilo... k ' o tunel da te okružio, pun plijesni i truleži koja guši... i od mraka u očima, i od buke u glavi, i od ustajalog zraka u nosnicama... sve se vrti i okreće, u bunilu nestaje i gubi se... dal ' budan si il ' sanjaš, dal ' zbilja to je, il ' priviđenje ludog uma... a duša samo vanka ' oće... da mraka se oslobodi, i zraka naudiše... da mirisa oćuti, i svijetla se dočepa... vilo moja, daj ' der reci, dal ' svijetlo je to tamo u daljini, il ' samo želja pusta... i što to svijetli na kraju dugog mračnog tunela... dal ' novi je dan il ' jureći vlak...

Čin led oćuti, to više nije to svituje Rođo.

»Umiri se, dijete, vrućica je.« Da, vrućica koju svaki nas tek jednom za svoga vijeka oćuti - ljubav.

Samo kad dođeš na ono: jer, gospodaru, radosni ne mogu moliti, malo spusti glas, nekako ga slomi, i nek ti se koja suza oćuti u grlu kad je već nije na obrazu.

Kada je svitao četvrti dan, ona oćuti svoje novo biće.

Kao što pas oćuti gospodara, jegulja vodu, tako i Anđelija oćuti muškoga svoga.