Redari i detektivi. " Nije ih ni izdaleka mrzio, jer sad osjećaše užas.

I on, koji se gušio, zaturivao i prljao, osjećaše još jednu mračnost, davljenje i blato u čistoći njihovog neba, zvonkosti organa i jasnoći osjećaja.

Sad to osjećaše: pijan ne osjećaše boli.

On u iskazivanju svoje lijepe mladosti osjećaše prama sebi neugodnu nepriliku - blato i smrad bijaše zanos, što se ne zastidi svojega poleta.

Jer on osjećaše slične osjećaje i u progonima, ma primali ovi kakugod formu.

Osjećaše, da njegovo lice mora biti blijedo, sumnjivo, tajanstveno.

Osjećaše jedino žeđ i umor, te mu bijaše najveća želja prispjeti u krčmu da se napije i legne.

Upeklo ju je što se Rašica tako mahnito zaljubio u njezinu kćer, te osjećaše žalost i tjeskobu veću nego onda kad se oženio s " dotaricom " Lucom.

No ipak osjećaše kao da mu ta hrana odmah u krv prelazi i krijepi ga kao nikad prije.

On osjećaše njen dah, zlatna joj kosa doticala se njegova vrata; ćutio je dizanje i padanje uzbuđenih joj grudi, zamijetio brzi joj hlapat srca, gladila ga topla baršunasta put, svi ti divni mladi udovi tiskali se uz njegovo tijelo.

Osjećaše, mora nešto da joj rekne - što - ni sam znao nije.

Djevojka ionako osjećaše već pustoš i prazninu, tek misli joj se svedoše sada u neki sistem...

i osjećaše trnje, podigni se u visinu,

On osjećaše u to vrijeme kako umovanje gubi nad njim svu moć i kako se primiče »nešto« čemu se on ne može više da otme.

Osjećaše da je potpuna iznimka, da je bijela vrana.

Zahvaljujući obožavatelju Mendelssohna, Kamenski osjećaše kako mu je taj čovjek dosadan, premda se upinjaše da probudi u sebi zahvalnost, i premda se zbog toga ljutio na sebe.

Kamenski osjećaše da je to biće njen muž: - mrke, nespokojne oči naperio je sa slike na njega kao ždrijela pune dvocijevke.

Prezir, bijes i namjera, da uništava, nestadoše potpuno iz raspaljenog mozga životinje; umjesto toga osjećaše samo strah, neprestano i samo strah, paničan i bijedan strah pred tom sićušnom ljudskom mrvicom, koja ga je progonila nanoseći mu takvu bol.

Ja sam njima sada i otac i majka, i to ne samo jednome nego svima reče i samilost, koju dotad prema svojoj djeci osjećaše, nije iščezla, nego se samo preobratila u razumno sažaljevanje. Biće, da su Mirko, Ljuba i Miloš potpuno ozdravili, jer treće godine iza onoliko majčine žalosti, opet njihova kuća, dvorište i vrt ozvanjali pjesmom i mladenačkim hihotom.

Žena ga nije razumjela, no osjećaše da nešto teško pritište njegove moždane, a znala je da je samo ona tome kriva.

Arsen ga osjećaše, kad bi ga svi ostavili.

I sav umorni, tvrdi, tupi, ubiti organizam osjećaše samo to, da svi ovi ljudi sa svojim " već je deset, podne "... navaljuju na njega preteškim teretom.

A Arsen gledajući na nasilno, podmuklo režanje zvijeri, zabijeljene od žuči, osjećaše samilost kao prema rođenoj majci, kad je gledala u njegovu krv, a on u njezine brazde.

Tek po oblacima bijaše gdjegdje nekaka plaha bjelina i osjećaše se dah sunca, što se veraše kroz onu gomilu.

I dok to činjaše osjećaše kako negdje iz najmračnijih dubina gogolja krv i pod same mu se nokte sabija.

Dok je on tako mislio, osjećaše bezobrazno zalijetavanje, što mu umaraše mozak.

Osjećaše ga ono jedamput na kolodvoru, kad mišljaše: " kako je to vrlo jednostavno baciti bombu u onaj kup tamo ".

Osjećaše ga ovo nekoliko dana, gdje je riječ " anarhija " stala čarati u njemu neizrečenu raskoš zadihavajući njegove nerve u velikim, gospodskim masama: tada je on spuštao preko očiju šešir, ne gledao ljudima u oči i žeđao izazov kicoša.

Osjećaše njezinu ruku, toplu, jaku, žednu.

Išao je sasma uz Micu, govorio intimnije i smiješak, što mu je pritom titrao na usnama, osjećaše da je usiljen i neprirodan, ali ga nikako suspreći nije mogao.