Time što će biti dominantan, time što će joj pokazati da se može skrbiti za nju i za možebitne potomke time što će biti u mogučnosti da joj pruži sigurno utočište, toplinu doma. time što će potomcima, što je ženama puno bitnije nego njima samima, biti u stanju obezbijediti sigurnost u odrastanju i razvijanju kako duhovnu tako i materijalnu. sumnjam da ijedna žena pada na mlakonje. mužjake koji joj pet puta dnevno plaču na ramenu, koji su mimoze veće od njih, koji traže dlaku u svakome jajetu, koji nikada nisu zadovoljni, a pogotovo sumnjam da padaju na one koji ih nisu u stanju podignuti, snagom svoga uma i tijela, kada su down. sumnjam da žene žele mlakonju koji će na svaku njihovu primjedbu reći: Da, draga, koji neće biti u stanju iznijeti svoje mišljenje, kako u spavačoj sobi tako i u svakodnevnom životu. žene su čista suprotnost. Zamisli muškarca, oduzmi mu svako dostojanstvo, fizičku mu snagu prebaci u duhovnu i dobiti ćeš ženu ili tako nekako je rekao Jack Nicholson u Bolje nemože. (bio bih zahvalan kada bi mi netko dao točan citat, ako ga zna.). žene su puno izdržljivije, puno promišljenije, puno lakše se bore sa psihološkim problema. muškarac je s druge strane puno jači u fizičkom rješavanju svari. ako treba, uzet će kramp u ruke i kopati kanale da obezbjedi salame za sendvič. neće se lako znati nositi sa problemima psihološke naravi. muškarac je više od akcije, dok je žena više od razmišljanja. naravno, kao i u svemu i u ovoj mojoj kvazi teoriji postoje iznimke. ali one samo potvrđuju pravilo:) Ovo je inspirirano textom jednog blogera o nevjeri. muškarcu ništa nije nevjera. muškarcu je to samo potreba možete se vi žene neslagati samnom koliko god želite, ali ako vam muškarac i nakon 2,3,5,10 godina veze/braka izjavi da vam je vjeran od početka, slobodno mu zaljepite šamarčinu i recite mu da laže. svakome muškarcu je u genetskom kodu zapisana potreba za dokazivanjem, prvenstveno prema sebi, a onda i prema pripadnicima iste vrste i istog spola. a koji je najbolji način dokazivanja sebi i drugim mužjacima?