Jer sve dok budemo dozvoljavali da broj osiguranika u pedijatriji bude 1000 ili više, u obiteljskoj medicini 2040 i više a u ginekologiji šest tisuća i više, imat ćemo pad kvalitete, nepotrebno propisivanje i nestručan rad, objasnio je Jelić te dodao da treba poraditi i na poboljšanju svijesti osiguranika da se opredijeli za liječnika PZZ-a jer čak 600 tisuća žena nema svog ginekologa, a 36 tisuća djece nema svog pedijatra.

Osim što u javnosti nije dovoljno podržao zdravstvenu reformu i promjene, ministar Bergmanu navodno zamjera nedostatak angažmana da bi se, preko područnih ureda HZZO-a, liječnicima prenijele informacije o novom modelu rada i plaćanja u obiteljskoj medicini i u bolnicama.

Umjesto više novca i racionalnije potrošnje uz povećanje kvalitete, eksperimet s participacijom za pregled u obiteljskoj medicini rezultirao je samo povećanjem posla u bolnicama.

Naime, takva praksa plaćanja u obiteljskoj medicini ne postoji ni u jednoj zemlji EU.

Dodao je da je ovo rezultat nerazumijevanja sustava koji nisu radili informatičari, niti ljudi koji su radili u obiteljskoj medicini zbog čega je obiteljska medicina opterećena poslovima koji nisu nužno vezani uz liječenje pacijenata.

Ovaj veliki pomak u obiteljskoj medicini liječnici pozdravljaju jer svaka stimulacija, naglašava dr. Rudika Gmajnić, ravnatelj osječkog Doma zdravlja, dodatan je motiv za rad.

Od projekta specijalizacija obiteljske medicine, koji treba znatno povećati udio specijalista u primarnoj zadravstvenoj zaštiti, može se očekivati kvalitetniji rad u obiteljskoj medicini i rasterećenje specijalističke zaštite, čime bi se spriječila despecijalizacija bolničkih struka te omogućila kvalitetnija i dostupnija specijalistička i bolnička zaštita.

Potpisano je ukupno 128 ugovora, a od toga najviše u općoj (obiteljskoj) medicini, njih 44. Koncesiju se potpisali na deset godina, a mjesečna će za nju plaćati naknadu od 1.250 kuna (osim za njegu u kući za koju je utvrđena naknada u iznosu od 150 kuna).

Temelj palijativne skrbi je u obiteljskoj medicini i upravo je medicinska sestra stup palijativne skrbi.

U Zagrebu od, 24. - 26. travnja 2003. godine održan je 10. kongres Hrvatske udružbe obiteljske medicine sa glavnom stručnom temom: Bolesti respiratornog sustava u obiteljskoj medicini.

prijavljuju nepravilnosti organizacije sustava ili pak rada unutar neke ustanove koje se izravno odražavaju na uvijete njihovog rada i oštećuju prava pacijenata (od loše organizacije sanitetskog prijevoza, izmjena u načinu rada hitnih medicinskih jedinica, nedovoljna komunikacija između pojedinih specijalnosti između sebe kao i prema obiteljskim liječnicima, novi udar na liječnike u obiteljskoj medicini zbog dvostruke naplate lijekova za vrijeme boravka bolesnika u zdravstvenim stacionarnim ustanovama, prijavljeno je od strane bolničkih djelatnika da taj sustav ne funkcionira, a od strane primarne zaštite da ih se kažnjava od strane HZZO-a, a da nisu ništa tome oni krivi) koje bezuspješno prijavljuju nadležnima

Moje je mišljenje da liječnici ne dižu buku radi pacijenata, nego zato što bi zakonskim izmjenama u obiteljskoj medicini napokon bili prisiljeni raditi za puni iznos glavarine - tvrdi Avberšekova.

Treba li nas zabrinuti taj podatak da pitanje o tjelesnoj aktivnosti liječnici u obiteljskoj medicini ne postavljaju svojim pacijentima?

Obećava i da će hrvatskoj, a posebice obiteljskoj medicini, unatoč najavljenom smanjenju glavarina, vratiti stari sjaj.

Ian Couper vodeći čovjek ruralne medicine u svijetu John Wynn Jones predsjednik EURIPA Janko Kersnik predsjednik EURACTA (Europsko udruženje edukatora u obiteljskoj medicini) Mateja Bulc predsjednica EUROPREV-a (Europska mreža za prevenciju i promociju zdravlja) Prof. Ivan Aaaras iz Norveške, svjetski ekspert iz ruralne medicine Prof. Claudio Colosio iz Italije voditelj Centra za prevenciju zaštite od pesticida i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka na području medicine rada i zaštite zdravlja poljoprivrednika

U Hrvatskoj kronično nedostaje liječnika - konkretno, u obiteljskoj medicini nedostaje oko 160 liječnika, po 60 - ak ginekologa i pedijatara, te 280 stomatologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Nećete dobiti više timova, edukcija i oprema će kasniti, doktori se neće reorganizirati u obiteljskoj medicini, pa ćete i dalje raditi kao i do sada razočaran je dr. Ković. (Tekst novinarke Suzane Ciboci objavljen je u Nedjeljnom Jutarnjem)

- Radi se o tome da su liječnici koji se nalaze u općoj/obiteljskoj medicini odgovorni izravno za tri milijarde kuna.

Danas to sve više »pada na leđa« obiteljskoj medicini (koja je prvo »poduzetnik«, onda »porezni obveznik« i »ugovorni partner«, pa liječnik kronično bolesne treće dobi...).

Rad u obiteljskoj medicini danas je malo podcijenjen.

Treće: Rezultati iste ankete pokazali su i to da postoji visoki stupanj suglasja oko poželjnih pravaca razvoja zdravstva: sustavnu borbu protiv korupcije u zdravstvu podržava čak 99 % od nas (istodobno tek 50 % odobrava način na koji je ta borba provedena kroz operaciju Dijagnoza); rangiranje bolnica, bolničkih odjele i liječnika prema kvaliteti podržava oko 90 %; ukidanje suvišnih bolnica oko 85 %; uvođenje doplata od 50 kuna po posjeti specijalisti 80 %; privatno plaćanje drugog (liječničkog) mišljenja odobrava 73 %; participaciju od 30 kuna po pregledu u obiteljskoj medicini podržava 60 % itd.

Na skupu se razgovaralo o ulozi liječnika obiteljske medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, obiteljskoj medicini u tranzicijskim zemljama te liječenju depresivnog poremećaja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Poziv da prisustvujete radionici Uvođenje inzulina u obiteljskoj medicini koja će se odvijati u prostorima DZ Donji Miholjac, 03.03.2011. g. (četvrtak) od 19 h.

Završetkom specijalizacije specijalizant obiteljske medicine mora: poznavati i primjenjivati načela medicinske etike i deontologije (3) posjedovati profesionalnost, humanost i etičnost uz obvezu očuvanja privatnosti i dostojanstva pacijenta (3) poznavati vještinu ophođenja s pacijentima, kolegama i ostalim stručnjacima komunikacijske vještine (3) poznavati važnost i primjenjivati načela dobre suradnje s drugim radnicima u zdravstvu (3) biti sposoban razumljivo i na prikladan način prenijeti relevantne informacije i objašnjenja pacijentu (usmeno i pisano), njegovoj obitelji, kolegama i ostalim stručnjacima s ciljem zajedničkog sudjelovanja u planiranju i provedbi zdravstvene skrbi (3) biti sposoban definirati, probrati i pravilno dokumentirati relevantne podatke o pacijentu, informirati se i uvažiti stavove pacijenta i njegove obitelji, stavove drugih kolega te drugih stručnjaka (3) kroz neprekidno učenje i samoprocjenu unaprijediti kompetencije i stavove nužne za podizanje kvalitete stručnog rada (3) usvojiti principe upravljanja svojom praksom i karijerom s ciljem profesionalnog razvoja (3) Osnovne kompetencije specijalizacije iz obiteljske medicine Završetkom specijalizacije iz obiteljske medicine specijalizant treba steći slijedeća znanja i sposobnosti: 1. medicinskog eksperta, što uključuje primjenu medicinskog znanja, vještina i profesionalnih stavova u pružanju pacijentu-usmjerene sveobuhvatne zdravstvene zaštite 2. komunikatora, što uključuje uspostavljanje učinkovitog odnosa između liječnika i bolesnika 3. suradnika, što uključuje rad unutar zdravstvenog tima s ciljem postizanja optimalne zdravstvene zaštite za bolesnika 4. organizatora i upravljača (»manager«), što uključuje učinkovito djelovanje unutar cjelokupnog zdravstvenog sustava, učinkovitu organizaciju vlastite prakse, grupne prakse donošenje odluka o rasporedu sredstava i vlastiti doprinos efikasnom funkcioniranju cjelokupnog zdravstvenog sustava 5. zastupnika interesa osobe u skrbi što uključuje odgovorno korištenje znanja i sposobnosti s ciljem unapređenja zdravlja pojedinca, lokalne zajednice i cjelokupne populacije 6. učenika i učitelja, koji trajno uči i unapređuje vlastito znanje i sposobnosti, ali i pridonosi stvaranju, širenju i primjeni medicinskog znanja. 7. profesionalca koji je usredotočen na zdravlje pojedinca ali i cijele zajednice i društva, na način da obavlja svoje profesionalne obveze na najvišoj stručnoj razini, poštuje postojeću regulativu te se u osobnom ponašanju pridržava visokih moralnih i etičkih standarda. 8. liječnika koji pruža osobnu, primarnu, kontinuiranu i sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu pojedincima i obiteljima u ordinaciji, u domovima bolesnika i u lokalnoj zajednici bez obzira na dob, spol ili bolest i prati ih za vrijeme liječenja u drugim zdravstvenim ustanovama 9. liječnika koji je osposobljen raditi timski sa suradnicima u obiteljskoj medicini, suradnicima iz drugih djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, iz drugih razina zdravstvene zaštite i suradnicima iz drugih sektora 10. stručnjaka za praćenje i analizu zdravstvenog stanje pučanstva koje ga je izabralo za svog osobnog ili obiteljskog liječnika i zajednice u kojoj radi. 11. liječnika koji provodi mjere primarne zdravstvene zaštite za određene populacijske skupine ili definirane zdravstvene probleme prema Programu mjera zdravstvene zaštite 12. stručnjaka za unapređenje zdravlja, prevenciju dijagnosticiranje i liječenje akutnih i epizodnih zdravstvenih problema kao i hitnih stanja, te za prevenciju, dijagnosticiranje, liječenje i praćenje bolesnika koji boluju od najčešćih kroničnih bolesti u populaciji 13. stručnjaka za ocjenu i unapređenje kvalitete vlastitog rada 14. stručnjaka koji sudjeluje u izobrazbi studenata i liječnika obiteljske medicine te trajnom unapređivanju programa specijalizacije obiteljske medicine 15. aktivnog učesnika u istraživanjima i razvoju iz područja obiteljske medicine. (Točke 14. i 15. obvezne su za specijalizante za akademske ustanove, a poželjne za sve specijalizante) 1. Obiteljska medicina kao zasebna medicinska profesija i znanstvena disciplina Specijalizanti moraju razumjeti i usvojiti znanja koja se odnose na specifičnosti obiteljske medicine kao posebne stručne i znanstvene medicinske discipline te metode i vještine kojim se ta znanja primjenjuju u rješavanju kliničkih i istraživačkih problema: a) uloga doktora medicine specijalista obiteljske medicine (generalista) u sustavu zdravstva b) specifičnosti konzultacije, komunikacija i odnosa liječnik-bolesnik c) specifičnosti kliničkog postupka i odlučivanja d) specifičnosti morbiditeta i mortaliteta e) povezanost uvjeta rada i kliničkih postupaka f) posebnosti metoda rada: kontinuitet, sveobuhvatnost, biopsihosocijalni pristup, dostupnost g) obiteljski pristup h) orijentacija zajednici 2. Organizacija rada i funkcioniranje ordinacije obiteljske medicine Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati primijeniti vještinu korištenja vremena kao dijagnostičkog i terapijskog pomagala te organizaciju rada b) provoditi kućne posjete i kućno liječenje, palijativnu, potpornu i terminalnu skrb c) voditi ordinaciju kao poslovnu i organizacijsku jedinicu, primijeniti postupke o nabavci, pohranjivanju i odlaganju lijekova i sanitetskog materijala d) timski raditi i organizirati tim te suradnju s pacijentima i zajednicom e) znati surađivati sa drugim djelatnostima u primarnoj razini zaštite te sa sekundarnom i tercijarnom razinom zdravstvene zaštite f) provoditi savjetovališni i grupni rad te edukaciju bolesnika g) voditi strukturiranu i bolesniku usmjerenu medicinsku dokumentaciju h) planirati, izraditi i provoditi preventivne aktivnosti i) usvojiti pravila profesionalnog ponašanja, etičkih i legalnih odredbi j) znati sve zdravstvene propise iz područja svojega djelovanja 3. Tjelesne, emocionalne i psihološke promjene tijekom razvoja i života čovjeka te patološke promjene tijekom životnog ciklusa Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati osnove medicinske genetike fetalni razvoj te poremećaje u razvoju fetusa, novorođečenta i dojenčeta b) provoditi antenatalnu i neonatalnu skrb c) poznavati i pratiti rast i razvoj djeteta predškolske i školske dobi, pubertet, adolescenciju te razvoj osobnosti i odrastanje d) poznavati i pratiti spolni razvoj i ponašanje te preporučiti najprihvatljivije metode kontracepcije odnosno provoditi mjere planiranja obitelji e) poznavati i razumjeti zdravstveno ponašanje i devijacije u razvoju i ponašanju f) znati prepoznati, sprječavati i suzbijati neželjene promjene zdravstvenog stanja uvjetovane učinkom općeg i radnog okoliša, bolesti profesije i profesionalne bolesti g) znati ulogu obitelji, obiteljskih odnosa, poremećaje funkcioniranja obitelji i metode dijagnostike i liječenja poremećaja u obitelji h) usvojiti i primijeniti metode zdravstvenog odgoja i) provoditi metode ventilacije, savjetovanja, persuazije i obiteljskog savjetovanja j) poznavati fiziologiju i patologiju starije dobi i starenja 4. Medicina i društvo Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati norme i vrijednosti u socijalnom ponašanju, socijalne grupe i klase b) poznavati metode socioloških istraživanja c) znati objasniti socijalne i klasne razlike i bolesti, razumjeti korištenje zdravstvene zaštite, te znati socijalne uzroke bolesti d) znati opću metodologiju zdravlja u zajednici te načela socijalne zaštite i identificirati i predložiti rješenja za najčešće socijalno medicinske probleme e) poznavati metode planiranja, programiranja i praćenja zdravstvene zaštite 5. Istraživanja i unapređenje kvalitete rada u obiteljskoj medicini Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati metode istraživanja u obiteljskoj medicini, planirati istraživanje te ga provesti prema primjerenom istraživačkom postupku b) znati interpretirati rezultate istraživanja te ih publicirati c) znati metode procjene i unapređenja kvalitete rada te se trajno profesionalno usavršavati d) postupati u svom radu prema načelima medicine temeljene na dokazima e) primjenjivati smjernice za rad f) usvojiti originalan način razmišljanja i osposobiti se za kritičku procjenu znanstvenih i stručnih članaka i drugih materijala 6. Unapređenje zdravlja, prevencija, dijagnostika i liječenje najčešćih bolesti Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba imati znanje o čuvanju i unapređenju zdravlja, razvoju zdravih stilova života i prevenciji bolesti i invalidnosti, o bolestima koje susreće u praksi te usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: a) obrazložiti što je očuvanje i unapređenje zdravlja (u komparaciji s preventivom) i potkrijepiti primjerima na pojedincima ili grupi populacije za koju skrbi b) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika učinkovito provođenje svih sastavnica i načina preventivnog rada u obiteljskoj medicini c) primijeniti principe timskog rada koji osiguravaju sveobuhvatno integrirano preventivno, kurativno i socijalno medicinsko zbrinjavanje pojedinca, njegove obitelji i zajednice d) demonstrirati, na primjerima bolesnika, sposobnost interpretacije nalaza kako bi se na osnovu podataka raznolikih dijagnostičkih pretraga i postupaka moglo stvoriti klinički ispravno korisno mišljenje e) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika sve aspekte zdravlja i bolesti te utjecaj okolišnih i socijalnih i društveno ekonomskih činitelja na zdravlje i bolest f) učinkovito rješavati raznolike kliničke probleme primjenom metoda, postupaka i pristupa specifičnih za obiteljsku medicinu g) pružati učinkovitu skrb za bolesnika sa multimorbiditetom kroničnih bolesti te provoditi kompleksnu rehabilitaciju, potpornu i palijativnu skrb h) usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: uzimanje anamneze, klinički pregled, liječenje i komunikacija s bolesnikom i kolegama; dijagnostika i liječenje bolesti; usvojiti vještinu odlučivanja, ali i preuzimanja odgovornosti o svim postupcima potrebnim za provođenje skrbi 7. Organizacija zdravstvene zaštite, planiranje i rukovođenje u zdravstvu, zdravstvena ekonomika Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati: a) teoriju organizacije te elemente, strukturu i funkcioniranje zdravstvenog sustava, metode upravljanja i rukovođenja b) zdravstvenu potrošnju i cijene zdravstvenih usluga c) međunarodne usporedne analize potencijala i zdravstvene potrošnje d) postupke i metode racionalizacije zdravstvene potrošnje i sustave kontrole, analize odnosa troška i dobiti (cost benefit) e) određivanje standarda i normativa, mreža zdravstvenih ustanova f) načine financiranja zdravstvene zaštite kod nas i u svijetu 8. Interna medicina (3 mjeseca) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih internističkih bolesti, te sudjelovati kao bolnički sobni liječnik u zbrinjavanju 40 bolesnika za vrijeme bolničkog liječenja b) izvesti samostalno, uz nadzor mentora, sve dijagnostičke i terapeutske procedure karakteristične za specijalnost.

U prijemnoj ambulanti mora znati obraditi najmanje 10 pacijenata 23. Fizikalna medicina (21 dan) a) po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine će znati dijagnostički postupak, mogućnosti funkcionalnog liječenja i metoda fizikalne terapije te rehabilitacijski postupak kod najčešćih bolesti i poremećaja lokomotornog sustava: spušteno stopalo, haluks valgus i varus, hondromalacija patele, osteoartrirtis velikih zglobova i kralježnice, smrznuto, bolno rame, epikondilitis, sindrom karpalnog tunela, fibromijalgija, akutna poliartralgia, akutna monoartralgia, sinovitisi i tendinitisi, burzitis, reumatoidni artritis, osteoporoza b) znati će izvesti: klinički pregled lokomotornog aparata, procijeniti funkcionalno stanje lokomotornog aparata mjerenjem opsega pokreta zgloba, prepoznati izljev te izvršiti aspiraciju izljeva u zglobu, intraartikularna injekcija, periartikularna primjena kortikosteroida, aspiracija prepatelarne burse, burse olekranona infiltracija kortikosteroidima, primjena krioterapije, terapije toplinom, terapije vodom, primjena parafinskih kupki, TENS; kinezioterapija, statičke-izometričke vježbe, dinamičke-izotoničke vježbe; vježbe stopala i vježbe za skoliozu, te postaviti indikaciju, odrediti njihovu isplativost i dati obavijesti bolesniku o rezultatima i značenju biokemijskih, radioloških-CT, elektromiografskih i ultrazvučnih i drugih specifičnih dijagnostičkih metoda u reumatologiji. 24. Obiteljska medicina (22 mjeseca) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine će: 1. znati najčešće akutne i kronične bolesti, njihov prirodni tijek, metodologiju dijagnostike i mogućnosti liječenja i praćenja bolesnika te provesti dijagnostiku i zbrinjavanje bolesnika 2. u hitnim stanjima provesti dijagnostiku i zbrinjavanje bolesnika 3. usvojiti saznanja da postojanje zdravstvenog problema može biti povezano s odnosima u obitelji te kako zdravlje i bolest mogu biti povezani i pod utjecajem okoliša i socijalnih činitelja 4. znati djelokrug preventivne medicine i primjenjivati preventivne aktivnosti u svakodnevnom radu, te provoditi i evaluirati u praksi preventivni program 5. razumjeti razvoj i ponašanje pojedinca i kako ti procesi mogu utjecati na zdravlje 6. prepoznati među svojim bolesnicima one koji imaju posebne potrebe i odgovarajuće reagirati na te potrebe 7. usvojiti znanja i vještine za primjerenu suradnju sa specijalistima konzultantima, posebice u podjeli skrbi za bolesnike 8. poznavati i razumjeti zdravstveni sustav u cjelini i kako voditi bolesnika kroz taj sustav. 9. izvesti konzultaciju u obiteljskoj medicini te primijeniti potrebne dijagnostičke i terapijske vještine 10. obavljati kućne posjete bolesnicima, i provoditi kućno liječenje (indikacije, organizacija, preduvjeti, provođenje, palijativna, potporna i terminalna skrb za bolesnika) 11. racionalno propisivati lijekove 12. ocijeniti radnu sposobnost 13. voditi bolesniku orijentiranu strukturiranu medicinsku dokumentaciju 14. oblikovati i voditi registar bolesnika za posebno ugrožene skupine (predškolska djeca, žene, stariji) i/ili za bolesnike prema određenom problemu ili kroničnoj bolesti (dijabetičari, hipertoničari, izbjeglice, ratni veterani i slično) 15. oblikovati i voditi rad grupa kroničnih bolesnika 16. voditi savjetovališta za dojenčad i predškolsku djecu 17. voditi druga savjetovališta (za pretile, za onkološku skrb, za mladež, za antenatalnu skrb, za kontracepciju, za obitelj i slično.) 18. organizirati rad u ambulanti (radno vrijeme, korištenje telefona za savjetovanje i naručivanje bolesnika na preglede u ambulantu, sustav naručivanja, evidencija poziva za kućne posjete) 19. voditi ambulantu kao poslovnu jedinicu (dužnosti i obveze svakog pojedinog djelatnika u ambulanti, stvaranje ugovora sa osiguranjem) 20. surađivati sa konzultantima te sa svim drugim službama u zdravstvenom sustavu 21. surađivati sa svim službama koje sudjeluju u zdravstvenoj zaštiti, posebice na lokalnoj razini 22. Izraditi znanstveni i/ili stručni istraživački rad

U obiteljskoj medicini ima 2.334 tima od kojih su liječnici koncesionari većina, njih 1.725 ili 74 posto, dok je u domovima zdravlja njih 609 ili 26 posto.

Na primjer, vezano uz prijedlog bolničkih liječnika da se ustroje dežurstva liječnika obiteljske medicine tijekom 24 h, pojašnjeno je da u obiteljskoj medicini ne postoji takav vid dežurstava već eventualno dežurstva 07 - 19 h gdje je to potrebno, te da za takvu ideju nema zakonske osnove.

- KoHOM je upoznao Komoru sa stavom Udruge o izjednačavanju statusa liječnika OM u obiteljskoj medicini (kao i spec. šk.med., i spec. med.rada) sa priznatim statusom liječnika OM koji rade na HMP (priznavanje statusa spec, nakon odgovarajućeg vremenskog rada na poslovima OM).

Poznata je znanstvena činjenica da gotovo 70 % depresija nije prepoznato u primarnoj zaštiti i obiteljskoj medicini, a pogotovo ako je kombinirana s tjelesnom depresijom.

Još prije nekoliko dana smo se nadali da ćemo se još vidjeti, razgovarati o obiteljskoj medicini, Katedri i Školi, kojoj je posvetio značajan dio svog života, energije i volje da napreduje i da se dalje razvija.