K ako vidite ovogodišnju manifestaciju, može li se izdvojiti neka posebna tendencija u odnosu na prijašnje, a na koju su selektori posebno obra ć ali pozornost, to jest, postoji li neka tendencija koja na neki na č in ocrtava sadašnje preokupacije u struci muzeologije i heritologije?

Križ, uostalom, nije samo znak i drvo na koje je pribijena i izložena pogledu znatiželjne svjetine osuda Kristove osobe: u toj se povorci golgotskoj nalaze i vrhovništva i vlasti te su i ona s Kristom razapeta kao i svi dobrohotni i dobronamjerni supatnici i sudionici njegova raspe ć a: jeruzalemske žene, Šimun Cirenac, majka Marija, ikoni č ka Veronika, obra ć enik Dizma, koji milostiviji rimski soldat, koji Isusov u č enik, Josip iz Arimateje i niz onih koji su Raspetoga slušali, s Njime se oduševljavali i s Njime tugovali.

Prvi je navo đ enje glumaca na potpuno tjelesno i duševno razgoli ć avanje, a drugi (anti) komunikacija s publikom kojoj se obra ć a isklju č ivo žestokim psovanjem i vrije đ anjem.

Soba je bila mra č na; o č ekivao sam telefonski poziv, ali ništa; glas koji mi se obra ć ao s drugoga dijela svijeta bio je sladak.

Zvono, neko je na vratima... cvilim, kona č no netko tko ć e obra ć ati pa ž nju na mene.

Gledam u nju, ali ne obra ć a ona pažnju na mene, previše je zaokupljena nekim drugim stvarima.

Džoja se obra ć a u č enicama škole u pokrajini Farah u Afganistanu

Jacques Allul: Rije č pretpostavlja uho, pretpostavlja obra ć anje i osluškivanje koje neprestano traži pojašnjenja, pretpostavlja da se dijalog ne može okon č ati jer rije č uvijek stvara odre đ enu ambivalenciju, jaki prostor mišljenja, nešto mnogo bogatije i nijansiranije od informacije.

Iako je u po č etku shva ć ena tek kao mla đ a sestra kazališnoga č ina zakinuta za vizualnost, pa su njezini autori stavljali naglasak na do č aravanju slike, radiodrama je vrlo brzo pronašla vlastiti poetski jezik uronjen u prostor auditivnosti, što ju je prometnulo u zasebnu umjetnost koja se odvija u imaginaciji slušatelja te mu se putem uha obra ć a srcu i duhu (po Marmundu).

Tko je vaš imaginarni č itatelj kojem se obra ć ate?

Ni ljudima ne mogu zavladati potpuno, uvijek ostaje savjest i volja koja se može oduprijeti bez obzira koliko je pod utjecajem demona, a to je obra ć enje.

Baudelaire je jedan od obra ć enika, on je autor slavne definicije o djelovanju Sotone koja glasi: Najve ć a mo ć demona jest da uvjeri svijet da ne postoji.

Podsvijest, taj arhetipski element u č ovjeku i društvu kojemu se umjetnik obra ć a, veoma je bitan, ali on mora u toj matrici umjetni č koga djela biti osviješten, mora biti podvrgnut racionalnom, redu, pravilima.

S obzirom na č itateljske reakcije na vašu knjigu bojite li se da bi ona mogla postati jednostavno propovijed (onima koji su ve ć) obra ć enici?

Izvorno, to je dio stare ati č ke komedije u kojemu glumci odlaze sa scene, a kor i korifej se okre ć u prema gledalištu, skidaju maske, stupaju naprijed i izravno se obra ć aju gledateljima.

Č ak ni otkupitelj (Heiland), najviša metafizi č ka instancija Parsifalova svijeta, nije ontološki autonoman u odnosu na zbivanja koja pratimo na pozornici: i njegova spasiteljska uloga osjetljiva je na č isto ć u ruku koje podižu gral, pa se Parsifalu obra ć a molbom: Otkupi, spasi me iz ruku okaljanih grijehom.

Porodica Proeski nije imala snage za obra ć anje novinarima i brojnim obožavaocima koji su po č eli da pristižu ispred njegove ku ć e u Kruševu, da pale sve ć e, ostavljaju pisma, poruke, medvedi ć e.

U svom obra ć anju na generalnoj skupštini EJP održanoj u Kra k ovu, Micha l Kamin sk i, poljski č la n EJP, osudio je ljude koji katkada upotrebljavaju riječ i " l judska prava i demokracija " da bi na p ali Izrael u Evropskom parlamentu.

Bit ć e zanimljivo pratiti ho ć e li se to i dogoditi jer je predsjednik Matice hrvatske Igor Zidi ć u završnom obra ć anju istaknuo nužnost pomla đ ivanja.

Mirko Peti, jezikoslovac i pro č elnik Odjela za jezik Matice hrvatske, u svom se obra ć anju dotaknuo osjetljiva problema jezika Hrvata u Bosni i Hercegovini.

U toj se, glembajevskim ciklusom nadahnutoj fresci društvenih mijena tridesetih i č etrdesetih godina to č nije rasapa gra đ anstva pod pritiskom ratnih i ideoloških prijepora ni nekad ni danas dakle nije razvidjelo previše kazališnog potencijala te su je kriti č ari proglasili tek solidno zapisanim razgovorima ili polemikama o društvenim, politi č kim, ideološkim, povijesnim, esteti č kim i eti č kim temama, žale ć i što se istim povodom Matkovi ć nije č eš ć e obra ć ao kao kroni č ar i pripovjeda č (Senker), no isto tako sude ć i da je uz Krležinu fakturu obrazovno zahtjevne i vehementne re č enice Matkovi ć tu pokazao sklonost i nekim Pirandellovim tipi č nim toposima zaokupljenosti konstruktom osobnog identiteta i analogijama života i kazališta.

Postoji li ciljna publika kojoj se obra ć aju sastavlja č i tezaurusa? Tezaurus je potreban svima koji se bave rije č ima, odnosno, citiraju ć i Rogeta, metafizi č arima zaokupljenima dubokoumnim istraživanjima jezika, dakle, filozofima i filolozima, semanti č arima, leksikolozima, leksikografima, prevoditeljima, enigmati č arima i tako dalje.

Uz istaknute profesionalce našoj se struci obra ć aju i amateri s podru č ja organiziranih kulturno-umjetni č kih djelatnosti, posebice voditelji i suradnici folklornih društava.

Kontekst je: prelijepa č arobnica Armida, tobožnja svrgnuta kraljevna Dama-ska, la femme fatale u spjevu (sve dok na kraju ne postane obra ć enica), dohodi u križarski tabor po pomo ć deset bojovnika vitezova.

Koncepcijske je promjene argumentirala urednica, smatraju ć i kako bi se strukovno glasilo moralo obra ć ati i temama koje nisu samo prestižne, reprezentativne i a priori lijepe, što bi zasigurno trebalo proširiti krug č itatelja i naglasiti otvorenost č asopisa publici izvan struke.

U njemu se pisac izravno obra ć a č itatelju i vodi s njim zamišljeni dijalog.

Pavli č i ć na kraju romaneskne pri č e iskora č uje iz fikcije i u izravnome obra ć anju č itatelju uspore đ uje literaturu i život.

Mogu ti reć, odlično ti stoji ta zmija oko vrata..., govori mi, obra ć aju ć i se zapravo šalu oko mog vrata, pretjerane debljine, prili č no pretjerane dužine i sasvim odgovaraju ć e boje.

Obra ć aju ć i se širiteljima Kristova nauka, Pavao apostol u pismu Korin ć anima govori o pitanju ženidbe.

Nakon što glumica iz prvog dijela, nakon brojnih dionica iz Hamleta, (posljednja joj je, znakovito, uloga Ofelije) sjedne u publiku i zanijemi (Na đ a Periši ć - Nola), postaje ona kojoj ć e se obra ć ati bolni č arka Alma, glumica koja nije poludjela, poput Ofelije, niti po č ela glumiti ludilo, poput Hamleta, nego je odlu č ila živjeti ono č ime se bave i Shakespeare i Bergman, samo s druge strane: utjeloviti i zalediti istodobno sva njihova pitanja.