Jubilej 25. godine neprekinutog izlaženja studentskog lista Teologije u Rijeci? Pogledi?, obilježen je 26. listopada u velikoj dvorani Teologije u Rijeci uz predstavljanje novoga broja i prisje? anje na prošla izdanja.

Pišu ć i ovaj svojevrsni zakašnjeli obljetni č arski in memoriam Marijanu Matkovi ć u, piscu koji je o č ito prestao zanimati suvremene naraštaje, jer mu mjesta na pozornici, pa ni onoj kojoj je bio intendantom, ve ć dulje vrijeme nema zagušenoj kakva jest posvemašnjom zbrkom izme đ u tuma č enja baštine i globalisti č ki nastrojenih izvedbenih priklju č aka te zasigurno osobno pritisnuta ulaskom u ona životna desetlje ć a kada č ovjek po č ne sve intenzivnije u pamet dozivati svoje mladenaštvo, nužno se prisje ć am kako su se i moji maturantski dani (godina je 1980) okon č ali upravo organiziranim posjetom nekolicine nas iz Klasi č ne gimnazije (u to doba pretvorene u neku šuvarovsku smjesu srednje i strukovne škole za suradnike u kulturno-znanstvenim ustanovama) tadašnjem Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU, kako bismo odali po č ast njegovu voditelju, velikom piscu Marijanu Matkovi ć u, i s njime poveli razgovor za TV-emisiju školskoga programa, razgovor na koji se naš sugovornik odazvao s gostoljubivoš ć u i vedrinom kakva krasi samo duhove koji iskreno vjeruju da su na svijet došli da nadahnu druge, prenesu im žar i nešto ostave i za vremena i za snage koje ć e do ć i poslije.

Danas, bojim se, Matkovi ć u prijeti sudbina Heraklova kipa s odgledane predstave, zalutala u raš č upanom kulturno-politi č kom vrtu kakav je nekad davno nastojao njegovati s predanoš ć u i povjerenjem u završnu mudrost Voltaireove znane filozofske bajke, povjerenjem što je nadahnulo i ovo odano prisje ć anje.

Mjesto gdje je papa Ivana Pavao II. po prvi put na blagdan Duhova svetu misu prevodio izvan Vatikana, bilo je mjesto susreta vjernika iz svih krajeva Domovine koji su se prisje? ali najdražeg gosta Grada na Rje? ini.

U op ć oj pomami za oživljavanjem pokojnoga jugoslavenskog diktatora nisu mimoi đ ena ni sentimentalna prisje ć anja na njegovu smrt.

Nakon molitve Tre? eg? asa u kapelici, nadbiskup Ivan Dev? i? sjednicu je zapo? eo kratkim prisje? anjem na papu Ivana Pala II. i njegovo neizbrisivo djelovanje na dobrobit, kako op? e Crkve, tako i? ovje? anstva.

Zvona se prisje? aju crkve Presvetog Otkupitelja na Mlaki koja je 1949. godine dinamitom izbrisana s lica zemlje.

Koji put i po škuren.? a se ti? e crikve i samostana ne da san bil prvi ali valje do onih ki su bili prvi ja san bil red njih.? - tako se prisje? a Stanislav godina kad je bio u punoj snazi i radio po cijele dane uz podršku supruge koja je prema njegovim rije? ima vodila ra? una o svemu i bila? redi njega?.

Dok okrugle obljetni č ke brojke odmakom i dobronamjernoš ć u, s kojom nužno ide i nota (hotimi č nog ili ne) zaborava, č esto pozivaju na afirmativne i nedovoljno kriti č ne prisje ć aje u funkciji ponovnoga bu đ enja interesa za ugasle ideje, Machiedo u svojoj citatnoj posveti č vrsto iznosi vlastiti kriti č ki stav prema temi, oblikuju ć i ga višestruko.

Ili, kako re? e blažena majka Terezija,? ije desete obljetnice smrti se prisje? amo,? Svaki dan u? initi nešto lijepo za Boga?.

Zimu i starost predstavlja medvjed vatrogasac koji se prisje ć a mladena č kih dana, igara loptom i gašenja velikoga šumskog požara, a nakon što ugasi svije ć u i nakon što ga snijeg pokrije, iz zemlje po č inju nanovno nicati nove travke, a mnoštvo loptica pada po pozornici.

Još su potpuno zbunjeni ali moraju se prisje? ati njegovih rije? i o uskrsnu? u i hramu koji? e podi? i u tri dana.

Propovijed je zapo? eo s prisje? anjem na boži? nu poruku u kojoj je konstatirao kako se ljudi boje Krista zbog promjena koje on od? ovjeka zahtjeva.

Svoju je propovijedi zapo? eo prisje? anjem na Posljednju ve? eru: " Ako zadnje trenutke koje je Isus sa svojim u? enicima proveo prije svoje smrti na križu usporedimo s posljednjim oproštajem od drage nam osobe, shvatit? emo donekle kako su Isusovi u? enici doživjeli posljednju ve? eru sa svojim dragim U? iteljem. " U tome trenutku nisu u potpunosti shva? ali Isusove rije? i nad kruhom i vinom, ali " kasnije, kad su primili dar Duha Svetoga, spoznali su da je taj Isusov? in u dvorani posljednje ve? ere bio u najužoj vezi s njegovom smr? u na križu, i da zapovijed o ponavljanju tog? ina zna? i upravo posadašnjenje te žrtve i njezine otkupiteljske snage ", objasnio je nadbiskup.

U grad sam stigao dan poslije, a obranu smo organizirali u okolnostima obilje? enim krvlju, srpskim odmazdama i terorom prisje? a se svoje prve ratne godine Ivkanec.

Svata tri kralja blagdan kojega katolici slave 6. sije? nja proslavljen je misnim slavljima i prisje? anjem na doga? aj koji se dogodio nedugo nakon Isusova ro? enja, poklon kraljeva ili mudraca, kojim se na simboli? ni na? in objavljuje da je Božja poruka upu? ena svemu? ovje? anstvu.

Sama autorica prisje? a se tih prošlogodišnjih trenutaka i priznanja, zadovoljna što je izazvala zanimanje novinara i stru? njaka te nadahnuta nastavlja s izradom jaslica u keramici pripremaju? i se za ovogodišnju izložbu u Poljskoj.? Na tim izložbama uglavnom se izlažu antikna djela, malo je autorskih jaslica.

UNPROFOR-a, poku? ava ishoditi protektorat na tom podru? ju, nastavljene su borbene operacije koje su okon? ane 4. svibnja prisje? a se Ivkanec te dodaje kako mu je predaja srpskih vojnika me? u najdra? im uspomenama.

Radionicu smo započeli izradom obiteljskog grba u koji su roditelji i djeca upisivali svoj najveći zajednički uspjeh, kako bi zajedni č ki potro š ili dobitak u Milijuna š u, prisje ć ali se ne č eg smije š nog iz ž ivota svoje obitelji i zajedni č ki gradili viziju svoje obitelji za 10 godina.

Prisje? aju? i se ranokrš? anskih mu? enika, posebno 1700. obljetnice smrti sv. Vida, nadbiskup je istaknuo kako se u njihovim životima najbolje o? ituje snaga Kristova uskrsnu? a i duboke promjene u ljudskom bi? u koje vjera u Krista može uzrokovati.

Na Dušni dan prisje? amo se svih pokojnika u nadi da? e Milostivi sve pozvati k sebi.

Antun Paveškovi ć zna sve o starijem hrvatskom pjesništvu, no prosje č ni č itatelj o tome nema pojma ili se, u najboljem slu č aju, maglovito prisje ć a pojedinih imena iz srednjoškolskog obrazovanja.

Prisje? anje na dobra koja su ugradile u župnu svakodnevicu valja nam ujedno shvatiti i kao poziv...

U njoj se promišljanja o politi č kim doga đ ajima u Peruu s po č etka devedesetih i autorovim aktivnim sudjelovanjem u njima izmjenjuju s fragmentima iz mladosti, prisje ć anjima na mladena č ke lektire, ranim novinarskim iskustvima i doga đ ajima koji su pratili nastanak njegovih najvažnijih fikcionalnih djela.

Djelo je uspješan spoj prisje ć anja iz vlastitoga djetinjstva i umjetni č ki oblikovane pri č e o urbanoj sredini u prvoj tre ć ini prošloga stolje ć a.

Prisje? aju? i se pape Pavla VI. i njegovog apostolskog nagovora o evangelizaciji u suvremenom svijetu? Evangelii nuntiandi? u kojemu isti? e kako je rascjep izme? u vjere i kulture velika drama našeg vremena, naglasio je kako je bogat životni opus fra Emanuela Hoška prožet evangelizacijskim djelovanjem osobito u Svetištu Majke Božje Trsatske.? Bio je u službi ne samo dijalogom ve? i prožimanjem vjere i kulture, odnosno tkanja kulture koja se temelji na višestoljetnim krš? anskim korijenima?, rekao je dr. Šimunovi? zahvalivši dr. Hošku na doprinosima koje je kao znanstvenik dao Crkvi i društvu.

U koncert je osobnim prisje ć anjima na lik i djelo svojega nekadašnjega profesora na Muzi č koj akademiji uvela muzikologinja Jagoda Martin č evi ć, naglasivši da se on u naraštaju kojemu su pripadali Stjepan Šulek, Boris Papandopulo, Milo Cipra i Ivan Brkanovi ć zadržao na visoku mjestu po talentu, znanju i iskustvu te više od svega u stalnu dosluhu s interpretima koji su ga voljeli izvoditi, zbog č ega je ostao trajno dobro naših koncertnih repertoara i op ć enito hrvatske glazbe i kulture.

Prva se ti č e izoliranja elemenata stvarnosti, a druga prisje ć anja koje po č inje u trenutku izbora, kroz koje se sažimaju iskustveno, trenuta č no procesuirano i pretpostavljeno djelovanje.

Na scenskoj razini unošenje mehanizama pam ć enja i prisje ć anja ishodi fragmentiranjem narativne niti.

Iako izravno ne govori o strahu za sadašnje hrvatsko kazalište iz Parovih prisje ć anja na prošlo i kvalitetno izbija zabrinutost, ne pred novim nego pred neukorijenjenim.