To je " katolički " narod, koji govori nove jezike, svima je otvoren da sve primi u svoje krilo, izvan svih granica, rušeći sve barijere: " Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist " (Kol 3, 11), kaže sveti Pavao.

Na Božić nebeska se slava očitovala u slabosti djeteta; Isusovo obrezanje znak je njegove pripadnosti židovskome narodu i predslika našega krštenja; Bogojavljenje je očitovanje izraelskoga Kralja - Mesije svim narodima; njegovo prikazanje u hramu, u Simunu i Ani, svekoliko je Izraelovo iščekivanje koje dolazi ususret svome Spasitelju; bijeg u Egipat i pokolj nevine dječice naviještaju da će sav Kristov život biti u znaku progonstva; njegov povratak iz Egipta podsjeća na Izlazak i prikazuje Isusa kao novog Mojsija: on je pravi i konačni osloboditelj.

Obrezanje je prema Starom zavjetu bio obred koji je ustanovio Gospodin da bi označio one koji su pripadali puku Božjem i da bi se razlikovali od nevjernika.

Obrezanje Gospodinovo je svetkovina ustanovljena da bi se proslavila uspomena na krv koju je Isus prolio prvih dana svog života.

On jednako priznaje da ni neobrezanje po sebi nije ništa, kao što je to i obrezanje.

Zapravo, nije nimalo slučajno da sveti Pavao, u istoj Poslanici Galaćanima, u kojoj stavlja krajnje snažan naglasak na besplatnost opravdanja, ističe također odnos između vjere i djela: Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6). Evo, kako to sažima papa benedikt XVI.

Odgojno-obrazovna postignuća: naučiti što je obrezanje i shvatiti da je nastalo prilikom izlaska Izraelaca iz Egipta; objasniti zašto su posvećenje i molitva potrebni bebama, ali ne i krštenje; naučiti kako su Šimun i Ana čeznutljivo iščekivali dolazak Mesije i koliko su bili strpljivi i ustrajni u tom iščekivanju; razviti ustrajnost i revnost u iščekivanju ispunjenja Božjih obećanja.

Ako netko opslužuje dio Zakona (obrezanje), onda mora opsluživati cijeli Zakon.

Naime, čini se da su propovjednici na početku tražili od Galaćana da opslužuju samo neke zapovijedi (obrezanje, hrana, blagdani) i to zbog uspjeha vlastitog poslanja.

Grke i Rimljane koji su povjerovali u Boga jedinoga, ali nisu mogli prihvatiti obrezanje i zato nisu bili potpuno primljeni u monoteističku zajednicu vjernika.

Vijest o širenju Isusova pokreta dobro mu je došla da ispita, prima li Crkva zainteresirane strance, a da im ne nameće obrezanje.

I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza.

S istim je argumentima presudu kritizirao ahenski biskup Heinrich Mussinghoff nadodavši tome da iskustvo u Njemačkoj ne daje nikakvog povoda opravdanoj sumnji da bi obrezanje u kasnijem razvoju djeteta moglo naškoditi zdravlju.

@blogomoljac, u Starom Zavjetu znak pripadnosti Gospodinu je bilo obrezanje na tijelu, no nakon Isusa ta pripadnost se događa obrezanjem srca po vjeri.

Riječ je o muškarcima galaćanskih obitelji i to zato jer su se obraćenja najčešće događala u obiteljima i zato jer se obrezanje supruga/oca i sina shvaća kao prihvaćanje opsluživanja djela Zakona cijeloga kućanstva.

Rimljanima 2:25 - 29 Naime, obrezanje koristi samo ako vršiš zakon, ali ako prestupaš zakon, tvoje je obrezanje postalo neobrezanje.

I onaj koji je porijeklom neobrezan, a izvršava Zakon, sudit će tebi koji, iako imaš pisani zakon i obrezanje, prestupaš zakon.

Jer pravi Židov nije onaj koji je to izvana niti je pravo obrezanje ono koje je izvana, na tijelu, nego je pravi Židov onaj koji je to u nutrini i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu, a ne po pisanom zakonu.

Obrezanje, kao znak pripadnosti židovskoj zajednici, nadomjestilo je u kršćanskoj crkvi krštenje.

Galaćanima 5:6 kaže, Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju.

On je naime, prvi put u povijesti Njemačke, obrezanje dječaka proglasio kaznenim djelom dajući tjelesnom integritetu djeteta prednost pred pravom roditelja na odgoj.

Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, već novi stvor.

U tom tekstu samo je protumačeno obredno i običajno obrezanje, a svatko dobronamjeran i imalo informiran o vjeri zna da se s vjerskog gledišta ne može odobriti sakaćenje ljudskoga tijela ili ikojega organa.

Baš kao što je Isusova Crkva otišla dalje od Isusove prakse i prestala zahtijevati obrezanje, i od nas se traži da napravimo korak naprijed u odnosu na sve ono što nas razdvaja od drugih i da se hrabro odlučimo na praštanje, strpljivost i društvenu pravednost.

Sve dotad obrezanje i strogo poštovanje ceremonijalnog zakona bili su uvjeti pod kojima su neznabošci mogli biti primljeni u izraelsku zajednicu, ali ti uvjeti bit će ukinuti Evanđeljem. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve.

Ali u boljem slučaju struktura ustupa mjesto karizmi i unaprjeđuje spasenje: starozavjetne veličine kao što su obrezanje i subota odriču se svoga monopola i prava na teološku sigurnost, uklanjaju se novozavjetnoj dinamici Kristova zakona ljubavi i slijede milost koja nesmetano osvaja nove prostore, stvara nove odnose, gradi nove putove kojima dolazi do ljudi, kao što su primjerice sakramenti, liturgija i drugi oblici božansko-ljudskog prožimanja u srcu pojedinaca i u zajednicama.

Zabranio je obrezanje kao znak saveza, a hram je obeščastio tako što je dao u njega postaviti Zeusov kip.

Optužuju Pavla da ne obvezuje pogane na obrezanje, da bi ih lakše pridobio.

Naime, Pavao i Barnaba, vođeni Božjim Duhom i poticani od Boga, na svojem prvom putovanju, otvorivši vrata vjere i to tako da nisu tražili ni silili na židovsko obrezanje.

Obrezanje je za Židove značilo pečat saveza, ne samo kao znak na tijelu, već kao naslijeđe.