Napominje kako on nije volio govoriti niti naglašavati povezanost propasti komunizma sa sobom: Zaista, bio je čovjek poslan od Gospodina u prikladnom trenutku povijesti kako bi postao katalizator, element koji je izazvao novu kvalitetu, koji je donio te promjene. " Ivan Pavao II. govorio je da je Božanska providnost, kao i Marijin zagovor, ono što je svijet sačuvalo od komunizma: To je jedan od aspekata koji su sigurno bili prisutni u razmatranju konteksta procesa, ali u perspektivi vjere. " Postulator Oder napominje da to nije političko, već teološko čitanje događaja, te ne dovodi u pitanje utjecaj Ivana Pavla II. na povijesne promjene: Ali više od političke zadaće, koja nije zanemariva, poput diplomatske zadaće Svete Stolice, njegov način djelovanja polazio je, s jedne strane, od svijesti učinkovitosti molitve, jer bio je čovjek molitve, koji je molio i Gospodinu nosio konkretne probleme, a s druge strane od uloge učitelja koji utječe na svijest ljudi, na njihov način razmišljanja, na sposobnost da čovjek postane svjestan toga što osoba sama jest, sa svojim pravima, dostojanstvom.