dakle, bacih, josh jucher navecher, jednu kanticu u kojoj su bile breskve u soku iliti apricot can, bash mi je dosho neki gusht... zapravo za ananasom, ali kako u konzmu (u importanneu) nije bilo ananas konzervica sa incorporated otvarachem onda sam se odluchila za breskve. jer doma nemamo otvaracha, a ono s nozem nikad nisam nauchila. uglavnom, bila mi je to fina vechera (priznajem, pojela sam i kokice i sendvich s piletinom:), sve sam ih smazala... onda 1 zabaf letak, kao od baroknog ovog festivala koji je bio, a kojeg sam pokupila neznamgdje... ful su mi bili dobri plakati za taj festival, mislim ideja, malo je arhaichna (hm) izvedba bila, i oni ljudichi shta su shetali po gradu obucheni u te kostime su mi bili simpatichni... al nije mi neka akcija klasnichna glazba, shtajaznam, zapravo bi mi bash bilo zanimljivo chuti te neke fanfare (vidjela sam da je bio neki " bend " takav na programu) iz proshlosti, al ovako za bash to stalno slushat... ne. omot od bobi flipsa, omot od prije spomenutog sendvicha 2 salvete koje idu uz njega, omot od kokica i vrechica u koje je bio zamotan 4 puta po 2 tic taca a koje smo dobili u kinu frend ja (avanture male chihiro gledasmo; mononoke mi je bila neusporedivo bolja; s jedne strane nisam skuzila tu japansku simboliku/a mozda se i nema shta skuzit/a s druge su mi neke stvari bile pre zapadnjacke/one male zivotinjice, kao da su iz disneya izshle /) i koje smo pustili u kinu... 4 omota od muchmallowa, crvenka, SCIG:) OBOZAVAM te kolachiche, ono, mogla bi se utopit u njima, i iako ovi crvenkini nisu najbolje kvalitete meni su bili dobri za jutrashnji doruchak (hej, barem sam doruchkovala:) da, bash je nekako nebeski onaj gornji sloj, kao oblachich...

long hairy freaky people need no reply/fatboy slim/that man kicks ass:) hm, da... bacila: omot od pashte. shpageta prisajzli. od klare. dosta su mi dugo i trajali, a dokrajachila sam ih veoma dosljedno... s tunjevinom (onako kako ih i inache jedeM). uvijek mi na kraju izbor padne na tu klaru, jer je ok, i jeftina, i stvarno ne vidim neku big difference izmedju njih i barille npr. jedino ako zaboravim stavit sol, onda je big difference, ali bez obzira na " marku ". da, pochela sam lately lomit shpagete na pola. prije bi ih stavila onako kolko su dugachki i shiroki, al sad ih po pola. i opet ne zamjechujem neku razliku. i pochela sam ih cjedit na cjediljku. prije bi pazljivo odljevala vodu nad sudoperom, jer mi se nije dalo prljat ono za cjedit, al onda bi mi chesto a) ostalo masu vode u ruchku b) shpageti popadali u sudoper. e, da. onda sam bacila i balon svjetlo plavi na zff i shtap na kojem je stajao taj balon. ne znam zashto sam ga uopche bila uzela doma kao shta ni ne znam zashto sam ga tek sad bacila. eto, dopizdilo mi valjda da mi se mota pod nogama kad ujutro ustajem. morala sam naravno prvo razbit balon da ga bacim jer bi inache zauzimao mnogo previshe mjesta u smechu. izmedju bushenja, stiskanja balona u rukama i skakanja po njemu odluka je pala na ovo prvo. orudje: shestar posudjen od cimerke. kazu da je taj shestar dobra spika za izmuzivat lovu od staraca. kao i trokuti uostalom. jako lomljive stvari, kazu, i roditelji vjeuruju. to ofkors vrijedi samo za studente arhitekture, gradjevine i slichnih tehnichkih fakulteta. ekonomija i pravo ne ualze u tu kategoriju. al uvijek se moze nach enormna kolichina texta za kopiranje, koje je ful poskupilo lately:) i, da, kao odluchila sam u zadnje vrijeme malo experimentirat sa shtapichima, ono, umjesto da sam tradicionalist uvijek kupim neke nove, al ne one fancy strane (maj fejvorit: salzetten) nego neke iz ovih domachih krajeva. tako sam probala " gold sticks " iz bosne herzegovine i bugi vugi iz HR (tochnije iz kuchana gornjeg), i doshla do zakljuchka da ime i visha cijena zbilja znache kvalitetu:) bljutavi su, znam da je to teshko za povjerovat, ono i ja sam si mislila kako shtapichi mogu bit loshi, al biliv it, mogu bash su nekako... odvratni. zato sam bacila i, osim omota, i oko trechinu sadrzaja istih. i the usual stuff - kutija od domachica, vrechice od chaja, jorgut, papirnate (iako josh nisam uhvatila prehladu a da sam doma ona bura bi me opalila po sinusima josh pred 2 mjeseca:)

Pa se i Madridska Olimpijska Kandidatura odluchila lansirat svoje Crvene narukvice chije sam ponosna vlasnica, (bespljatno s jucherashnjim novinama) i eto priznajem da sam se prijavila kao volonterka za svaki sluchaj... Nikad se ne zna...

ovaj blog zapravo i nije moj blog. to je blog mojeg kosha za smeche, ali poshto on ne zna pisati, zamolio me da ga ja pishem za njega. jako je htio otvoriti blog tako da sam mu odluchila pomochi ali samo pod uvjetom da i ja tu i tamo ubacim koji svoji komentar. tako mi on sad diktira a ja zapisujem, a ono shto on ne zna jest da ja pishem u prvom licu, ali ne iz njegove, nego iz svoje perspektive, tako da to opet ispada moj blog. izgubili ste se? nevermind. poshto je sve shto se dogadja u zivotu mojeg (a vjerujem i vashih kosheva) to da netko baci neshto u njih, blog ce se uglavnom sastojati od opisivanja dnevnih otpadaka, daily garbagea... inache, ja sam oduvijek vjerovala da smeche neke osobe puno govori o njoj, tako da usput mozda neshto saznate i o meni, daktilografkinji. danas je josh rano, 2 pm, a budna sam tek 4 sata, i iako kosh radi 0 - 24, nisam ga josh previshe nahranila. tu je samo jedna zadnja rola wc papira, tj. onaj karton koji ostane kad potroshish sav papir. bio je to neki uzasni breska flavoured papir od kojeg nam je cijeli stan smrdio. zapravo, kad malo bolje razmislim, mozda je i dobro doshao da neutralizira smrad iz frizidera (mislim da su uzrochnik jagode, ali ne usudim se previshe kopati). bilo kako bilo, ovaj je put na meni red za wc papir, tako da sam ja kupila neki obichni, bijeli, mekani i bez mirisa. da, i josh jedan omot od napolitanki je unutra. one narandzaste koje na kiosku u kvartu dodju 5 kn, a u duchanu vjerovatno jeftinije. ali duchan u jedanaest navecher ne radi. ni nedjeljom, je li. damn one su mi inache bile jucherashnja vechera, zajedn sa juicy fruits sokom kojeg sam josh jucher, nakon shto sam ga spljoshtila bacila... i to je to... pretty lousy zapravo, ali takav je dan i guess... ah, da, za kraj, poshto je kosh vrlo ekoloshki osvijeshten inzistira da na kraju svakog bloga navedem po jedan fact vezan uz odlaganje otpada, smeche opchenito, shtednju energije, ochuvanje okolisha, ekologiju i to, pa da se i vi malo osvjestite... pa evo ga (ne zamjerite shto je na engleskom, ali globalizacija je gadna stvar):

Maknula sam sve neke brojache i linkove jer svi vi koje vas chitam to savrsheno znate...:), a doshla sam i do zakljuchka da nisam neshto bash previshe suvislo pisala tako da od cijele godinje blogo (kaka) vanja odluchila odvojiti sljedeche

/ ibrica jusić/masu masu me nije bilo. i svashta se u medjuvremenu dogodilo, i nije da bash imam neku pretjeranu volju pisat ovo, al to radim chisto malo se trgnem i josh vaznije, da ne bih morala pisati neku zadachu (da, da, i to imamo na faxu:) za sutra. neki pms dan (mjesec chak shtovishe), iako se manifestirala po. post. a ne. pred. principu... da, but aj em bek, pa se nadajmo da cu opet postat redovni chlan blogerskog drushtva... uglavnom, recimo ajde da sam bacila puno onih raznih najlon vrechica i kutija i svega onoga shto dobish kad kupish novi komp a kasnije ti ne treba. da, da, napokon sam odluchila what to do sa mojim life time savings. skupila se lijepa svotica na knjizici (na koju je ishla sva lova od svih poslova, pa lova od rodjendana, subvencija, stipendija i sl.) i eto, ulozih to u neshto sht ose zove hp compaq nx9030. barem mi tu tako pishe. sad napokon mogu bit sama sa sobom i sa svojim kompom bilo di i bilo kad. vech sam se ga lijepo. personalizirala., nakrcala ga mjuzom, sredila si sve fajlove i sve to. sad ga samo josh moram krenut pametno upotrijebljavat:) ful mi je josh chudno kad udjem u sobu i vidim. viktor a. (thats his name, yeah). za sad josh uvijek buljim u njega 12 ak sati, ali nije da bash nesho pametno radim. uglavnom ga josh prilagodjavam kako meni pashe i premjeshtam fajlove po folderima, i da, pishem zadache za fax:)/i misha i usb stick sam si isto kupila/da, pao je i neki shopping osim toga, mit my muther, pa sam bacila tih rachuna i markica. a uglavnom se radilo o donjem rublju, pantiesima i socksima. i ful je sve lijepo i ful sam zadovoljna, i nemam vishe u ormaru samo mtch socijalistichke gache nego me se sad ni cosmo ne bi posramio: O sad sam na miru shto se tiche garderobe bar 2 godine. a bacila sam i par charapa koje su mi se raspale, zato sam i morala te zamjenske kupit. kupila sam si i shtrample, jer sam skuzila da je vrag odnio shalu (uahaha) s tom zimom. i napokon sam kaput izvukla i pochela ga furat, umjesto jakne. u medjuvremenu sam i potroshila ono malo zaliha hrane shta sam imala - bacila sam kutiju do rize (ona neka najjeftinija, al nije k), pa kutiju od puris pilechih medaljona (koje najcheshche jedem u kombinaciji sa prije spomenutom zomRi), pa puuno kutija domachica i choco cookiesa (to su oni kick ass kolachichi, kao krashevi krashuljci, ali 100 puta bolji, i jeftiniji, jedino je dizajn ruzan, shto me dugo sprechavalo u tome da ih uopche probam, ali onda sam shvatila da odijelo zbilja ne chini chovjeka)... znam da je tu bila josh mnogo chega bachenog, imam i listu negdje, pa cu ta smecha: I ostavit za next dejz... ne zamjerite na dosadnosti, josh se ufuravam...

tj, najchesche, ipak nisi dovoljno jako odluchila umrijeti, nego je to vishe trenutni ochaj iza kojega se ipak skriva dovoljno zhelje za zhivotom... znash da kad izvrshish chin samoubojstva, ipak josh neces biti mrtva...

/ darko rundek/zavrshilo u smetju in da last days: npr. jedna veliak zuta kuverta (ili kOverta, really wouldn ' t know) koju sam chuvala sam bog zna zashto u najdonjoj ladici svojega ormara. i odna mi je jednoga dana dopizdila i odluchila sam je se rijeshti. ja tako imam tendenciju da chuvam nepotrebne stvari koje se za 30 lipa mogu nabaviti svakom poshtanskom uredu. kao, mozda ce mi jednom trebat, pa nek se nadje. nekad sama sebi nisam clear (a da ne spominjem kako se zovem:). pa chetkica stara. crna. ful mi je bilo spika kad sam si kupila crnu chetkicu, neam pojma why. bash mi je bila cool. al nije pre dugo izdurala. i onda sam si morala kupit novu. a nemate pojma (mozda i da) koja mi je tlaka nachi HART/HARD/TVRDU chetkicu. a ove midi ili soft mi se odmah rasspadnu i nishta ne valjaju. a ful mi dobro zapravo dodje blog jer mogu vodit evidenciju bacanja chetkica. tako da mogu tochno znat kad mi prodju ona tri mjeseca nakon kojih se mora mijenjat ista. ali mislim da ionako vechinu puta bacim chetkicu prije tog roka jer mi se sva ofuca. (jer ju jako stischem da mi bolje opere zube:) bacila sam i policu zdravstvenog osiguranja za 20 dana provedenih u portugalu ovog ljeta. to sam iskopala dok sam trazila neke dokumente za neshto i kao " gle, pa ni ovo mi vishe ne treba ". mislila sam ju kao uspomenu ostavit ali onda sam zakljuchila da 1. vjerojatno nikad nechu zaboravit da sam bila u portugalu 2. imam masu drugih stvari koje me podsjechaju na to vrijeme, pochevshi od slika:) i ono - j orgut, omoti od smokve (da, mama, fine su:), puding... itd itf

I svaku vecher mama se pravila da je kao zaboravila na lak, a mala ju je podsjechala (da sluchajno svojim petljanjem ne zezne stvar)..... i mala je tako sama odluchila da che pokushati sa odvikavanjem od palca.

I poneshena nekim ushitom, odluchila sam za kumovanje jednom od klinaca ili klinceza tako da sam poslala e-mail sestri zasluzhenoj za te stvarchice i sada chekam...

danas truli dan shto se tiche smecha... bash se mislim kako za koji mjesec, a mozda i prije, ce postat dosadan ovaj moj blog sa uvijek istim spikama. shto bi znachilo da je i moj zivot dosadan: (ali, sad je period tzv. rokova iliti suho razdoblje socijalnog zivota, barem meni tako biva, jer ja kad izadjem van, onako, zapravo, onda sam slijedechi dan manjevishe sjebana... ali, dosta, to nisu teme u domeni moga bloga. dakle, karton od pizze. opet. bash se kontam da mi blog bash dobro dodje da vidim koliko mi su mi loshe prehrambene navike... bash too much jedem tih shitova. a kuhat mi se a) ne da b) ne znam c) neda. nisam valjda kreativna s tih vochem i povrchem i mesom i njihovim kombinacijama. pechnice i lonci mi bash ne leze... omot od njofre, omot od tortice (doruchak na putu do trama), par papiricha i sl. na kojima su bile npr. neke moje piskarije (ala kome moram vratit shta, ili shta je moje kod nekog) ili poruke cimerici (" I ' ll be back ", " nemoj pushtat vodu do 7.20 jer sam stavila ono za odvod "), program od profilovog sajma knjiga kojeg su shakom i kapom dijelili po cijelom gradu (sjetila sam se sad onih excite zvakacha koje su tako bili dijelili okolo svima free, i onda su neko vrijeme svi to zvakali ali mislim da ih kasnije ni ' ko nikad nije kupio jer su stvarno yaki), program od eurokaza veliki, pis papira koji mi je ostao nakon shto sam od njega izrezala jedan komad na kojeg sam onda napisala " si gled ' o severinu. dobraa " i zalijepila ga na vrata od kupaonice na kojem nam inache stoji poster od bekema/beckhema/(koji te gleda dok pishash) tako da mu taj papir izlazi iz usta pa izgleda da on to govori. e, vidite koliko sam ochajna da i to pishem. e, da, i pasta za zube signal koja nije bila do kraja potroshena ali je bila toliko gadna da sam ju morala bacit, a kako sam zabravila kupiti novu (moju ljubljenu plidentu:) sad se shtekam na cimerichinu. bash chudne te paste, kao bash sam odluchila za promjenu neku novu probat i onda... bezukusna totalno, k ' o da s kartonom (ne ONIM) perem zube, a plidente su mi sve ok. i josh je ovaj signal imao chep na odvidavanje can ' t believe, a i can ' t believe da mi je to tako bitan faktor. nevjerojatno kako se chovjek lako navikne na komfor klik-klak chepa. mislim, opchenito na komfor. to consume is to live

sad me ew zwala ljuba moja najdrazha, bila ona josh na afteru... ludjakinja moja idemo naweche na kawu ja, ona i maja (njena sestrichna)... isto looda rawerica nashi (moj i ljubin) jebachi (kak mi to kazhemo) nisu bili na party_u... i bolje, uopche nam nisu falili, bilo nam je josh bolje nego da su oni bili... ma jebe mi se za njega ne zhelim wishe bit s njim i nechu to sam odluchila, al poznawajuchi sebe... hmmm, ko zna nechem dalje o tome... haha sad bi trebala josh malo pisat tu maturalnu radnju (ide to meni) pa se onda spremit za kawicu... juuuhuuuu tak da chu was sad swe fino pozdrawit, shaljem wam swima i nadam se da ste se dobro zabawili preko weekenda

Dosta mi je vise rekla sam sebi neko jutro kad sam vidjela svoje tijelo obasjano jutarnjim suncem.... Odluchila sam krenuti u bitku sa swojim tijelom... dosta je ljencharilo... wrijeme je za rad... Chvrsto sam zauzela stav i ne planiram popustiti.. na dijete NECU jer su jedna ziva bolest.. a ne da mi se patiti samu sebe....

Na kraju (ili mozda pred kraj) okupljena masa bi odluchila chiji argumenti su bili bolji i tko je stoga u pravu.

131 Ali, ovdie tju samo pripomenuti kako su ta razlichna trpljenja doshla k vrhuncu ter sam odluchila dovrshiti sa svim tim sumnjama pred moie trajne zaviete.

Medjutim, stavila sam ispoviednikovo mishljenje nadasve ter odluchila chiniti kako on misli ie najbolje i dielovati prema savietu koji bi mi dao.

Nakon shto je porbala se dochepati reprezentativnog mjesta odluchila je promjeniti klub - opet

odluchila sam 1 novost unijeti u blogich svoj. malo da ga osvjezim jerbo samo mijena stalna jest kako je netko rekao:) napredak je u rastu, ne stagnaciji, kako nas uche na faxu:) uvest cu " gostovanja ". jednom tjedno - ce na mom blogu post objaviti neki drugi bloger, ali u shtihu mog bloga. ono, forma bloga je takva da to omoguchuje tako da se spremite:) za prvi put tu " chast " dobiva ' ko prvi danas pusti komentar, a onda dalje cu ja po random choicu zvat blogashe druge da napishu jedan svoj postich u kojem ce nas upoznat sa svojim smechem. eto, tako, moci cete birat naslov svoje pjesme, i morat cete stavit jedan eko fact za kraj... postove cete slat na moj mejl otvoren u tu svrhu - - - - > [email protected]... i izdavach ima pravo zadrzhava pravo izmjene vashih textova:) eto, a sad back to the track. 2 jogurta, jedan za doruchak drugi za vecheru. boca vode. 2 soka iz menze. fructal juice. uvijek me ubije taj juice, jer mi se uvijek dogodi svojevrsna reminiscencija. ono, uvijek osjetim i vodku s tim juicom. to mi je valjda bilo prvo piche s kojim smo se ubijali u prvom srednje. " piche nashe mladosti ". ali, znate kako ona to ide, zgadi ti se, i juice i vodka. sad ju jedino podnosim nakon konzumacije (u znachajnim kolichinama) nekog drugog pichenca. a najbolji sok IKADA u menzi mi je isto fructal od krushke. obavezno komada 5 uvijek kada je on raspoloziv. ali, u principu mi totalno nije jasno shta slovenske sokove daju u menzi. mislim, ok, finiji su (barem krushka, ovaj ice tea bljaaaa) al brate pa koja je to lova. nisam ja sad protiv slovenaca il nesh, ni neki domoljub veliki, nego chisto, ono, zashto uvoziti kad imash svoje? tu posreduju neke opake vezice... i, da, chistila sam wallet neki dan, al uvijek zaboravim napisat. kao, htjela sam ga malo olakshat. a i trebam kupit novi jerbo je ovaj sam " izrsan " (oshtechen, poderan, whatever) od vadjenja iz i vrachanja u bisage. uglavnom, od svih silnih papira co. bacila sam 1. jupi, to mi je kao bila energy pipl lista koju sam napravila longlong time ago neznam ni sama zashto. uglavnom, to je bila kao lista ljudi koji mi daju ignition (ignishn) kad sam u bedu. ono, ljudi s pametnim mislim i inspirirajuchim zivotima, a koje ja poznam, ne sad neke lichnosti ala martin luther king i sl. uvijek si mislim da kako ja znam kakvi su ti ljudi stvarno bili, mi znamo samo jedan pis njihovih zivota, mozda su stvarno pizde bili... a bacila sam ju jer se malo izmijenila lately, pa sad imam novu. onda omot od domachice, ali onaj kao prozirni. ne kartonski. sad njega istichem jer ga uvijek prije nego ga bacim zguzvam i oblijepim selotejpom da se ne bi odmotao u smechu. znate kako se to rascvjeta. pa to sugeriram da i vi napravite. manje mjesta ce zauzimat

/ supergrass/eto, danas sam odluchila proglasiti trash.blogERSKI DAN ZHVAKACHA. svaki dan sigurno bacim min 0 a max 5 prozhvakanih zhvakacha, a nekada i one neprozhvakane, a nikada ih niti ne spomenem na svom blogu. tako eto danas slijedi skrachena verzija epopeje o zhvakachama (za full version izvolite se obratiti na mejl i na moj zhiro rachun =)... otkuda pocheti? poshto se u mom koshu najchesche nadje zeleni orbit njega i prvog spominjem. to su zhvake moje mladosti:) a zhvake mojeg djetinjstva - chunga lunga (ko to nije zhvako nije biJo dijete:), pa onda bazooka (njam), huba buba (one zelene s okusom jabuke kad bi teta dolazila iz njemachke... nije da imam tetu tamo, ali sigurna sam da ce se mnogi pronachi u toj rechenici:) i big babol (ljubichasti ofkors) koji vjerojatno neshto znachi samo onima koji su u shopping ishli u italiu... posebno mjesto moram dati i onim zhvakachama kojima se trenutno ne mogu sjetiti imena (biti itko oko mene) a koje su se svojedobno djelile posvuda po zgu i onda smo svi imali u shteku po 10 komada tih zhvakacha i onda smo ih svi zhvakali i kad su ih prestali djelit ih vishe nitko nije zhvakako:) nice try u svakom sluchaju. ok su mi i one nove orbit koje imaju pakiranje kao da su neki lijek al mislim da im je djelovanje kao i svim drugima, tj. sam sigurna. a ok su mi i one wrigley, ima neke drazi u tome kad onako stavish ne drazeju (whatta stupid name) nego bash listich u usta i onda presavish... a od orbita su mi josh ok i one bijele, i svijetlo plave can pass, ali tamno plave NO FCKN WY. to mi odmah baci na povrachanje, if you wanna make me sick samo mi daj to. disgustn a ok su mi uvijek i one djechje zhvakace s okusom jabuke ili cole koje su ono ogromne pa imash materijala za razvlachenje (makar kazu da je to nepristojno:) i you just can never get enough. ali, kada vech govorimo o zhvakacama moramo spomenuti i drugu stranu - onu koja kaze da djeluju pogubno na mikrofloru u zhelucu, da nagrizaju istoga itd. neki kritichari spominju i negativan utjecaj na okolish a ja spominjem i negativan utjecaj na dzep ako ste bash vi onaj koji uvijek u drushtvu ima zhvakache (i ostali zanju za to)... ma jus kiddin:

hm, da, evo mene opet s faxa. izgleda da sam samu sebe urekla s onom pogreshkom u zadnjem blogu, kad sam umjesto plastichne napisala staklene. jer sam, eto, jucher bash bacila jednu staklenu chashu. kako ja i cimka otkad smo u zgu (dakle zadnjih tjedan i neshto) od opranog sudja radimo vrlo mashtovite konstrukcije na onom gdje se sudje sushi (ima li ta stvar uopche ime?) odnosno ne sklanjamo sudje nakon shto se osushi nego ga samo gomilamo i gomilamo tako se ta nesretna chasha nashla na vrhu brijega, i onda je pala na njegovo samo dno. a jebiga. food odlomak: a inache kao postala sam vrlo odluchna u tome da nauchim kuhati. ali, mislim, kad ti cijeli kozmos zeli rechi da to nije za tebe i chitav niz stvari ukazuje na to zar ne treba odustati? dakle, kupila ja palentu i meso, smrznuto. otvorim prvo kartonsku kutiju palente, uspjeshno i bacim ju u smeche. onda je red dosho na onu vrechicu u kojoj palenta zbija jest. i idem ja to otvarat kao da se radi o chipsu, i guess what - sva palenta se razleti po mojoj divnoj kuhinji. tako da sam, ako se usisavach rachuna kao smeche, bacila negdje pola sadrzaja te vrechice palente i, naravno, samu vrechicu. a i s piletinom sam imala problema. kako nisam znala shta i kako s njom (kazem vam, I ' m a natural disaster) zivkala sam okolo obitelj prijatelje da mi pomognu. al oni su ili svi spavali ili bili vani ili se shevili ili shta ja znam. nakon sat vremena (dobro, dobro, u medjuvremenu sam i plesala po kuchi na manu chao) sam nashla zrtve i bacila se na pripremu. ajde da skratim, bacila sam samo onu foliju u koju je omotano meso... ali prilichno sam se muchila s time da omeksham tu ledinu tako da mogu normalno narezat na komade. kraj krajeva - u 18 sam sjela za stol i uzivala u svom prvom ruchku koji nije pastashuta s tunjevinom ili hrenovke ili jaja. i, 2 pudinga, 1 jogurt, 2 mlijeka, 1 kanticu konzerviranih bresaka (koje sam odluchila da vishe nechu jesti jerbo nisu zdrave), 1 omot fini mini (ni za tu juhicu nisam najsigurnija da je najzdravija solucija, ali je prokleto praktichna, osim shta se osjechash ko debil jeduchi juhu iz chashe. ali i guess da bi funkcinoiralo i da koncentrat razvodnish i u tanjuru). kraj food odlomka kraj bloga (mislim daje moja zaboravljivost postala veliki neprijatelj ovog bloga; uopche se ne mogu sjetiti svojeg smecha; chak sam ga pochela i zapisaivati; ali onda zaboravim uzeti papir sa sobom)

Jednom, iscrpljena poradi razlichnim poteshkotjama, koje su me pogodile glede onomu shto mi je Isus rekao i zatrazjio slikati sliku, odluchila sam pristupiti k ocu Andraszu 31 pred moie viechne zaviete, kako bi zatrazjila od njega razrieshenje glede svim tim unutarnjim nadahnutjima i obvezi slikati sliku.

Na kraju sezone odluchila je otichi u Španjolsku i svi smo vjerovali da ce se tamo smiriti.

No najnovije vjesti kazu da nakon samo 1 sezone Andrijana je opet odluchila promjeniti klub.

Stoga, vierujutji i sama kako sam obmanuta, odluchila sam odbijati Boga u sebi, glede tim umisljenim strahovima. (15) Medjutim, Bozjja milost pratila me je na svakom koraku.

Inache sam strahovito mentalno sheban jer me chacha znao isprepucati kaishem ili shibom jer mislim da bi vrlo odgojno djelovalo da mi je umjesto toga rekao " mishu moj mali, ne valja nastavnicu u oko pogodit gumicom ali tko joj je glupachi kriv kad se okreche prema razredu a ima plochu u koju moze cijeli sat buljit " (tada prvi put izashle one duguljaste pravokutne pa ja odluchio provjeriti svoje ciljachke sposobnosti a nastavnica, koliko je bila glupa, se bash u tom trenutku odluchila okrenuti prema razredu pa umjesto u zatiljak dobila gumicu ravno u oko)

U vecher Isus mi reche: " Koliko dugo tjesh ti to odgadjati? " I ja sam odluchila retji majci chim je vidim

Josh u jutro sam odluchila ne govoriti ravanateljici o tomu, dok ne ugledah (sestru Henry) tiekom dana.

No, doshao je i tome kraj... Smanjila sam dozu kompjutera za sebe i odluchila se unormaliti..

Zatim sam ugledala zharko zhutu. staklom obavijenu, telefonsku govornicu i. vodjena znatizheljom. odluchila sam joj se priblizhiti...

Odluchila sam chiniti tri dana klanjanja za pokoru