Od " čarkarâ ", koji kao " naobrazovani domobrani rukuju prižižnim strjelivom ", pak do života u " ščetanom vodu ", gdje se živi i umire u " vrstačkim odmacima ", u Vježbovniku za kraljevsko ugarsko pješačtvo sve je kao u c. i k. franjojosipovskom snu: sve ima svoj mračni, faraonski, habzburški, barokni smisao, ali sve treba odgonetati u nejasnoj simbolici ahavačkog, weberovskog jezika, koji djeluje na momente kao stenjevački ceremonijal.