Polako, ali sigurno odrastam i počinjem razmišljati o tome gdje ću živjeti i s kim.

Da nema brojeva, ne bih se ni sjetila da odrastam (da ne kažem, starim).

Primjećujem kako vremenom evoluiram, razvijam se, rastem i odrastam.

No za pohvalu imam reći da polako prestajem raditi najveću grešku ikad, odrastam i postajem živa osoba.

Posljednje tri godine odrastam kao žena, a kako postajem starija, polako shvaćam tko sam zapravo te sve manje razmišljam o tome što drugi misle o meni, što me također dugo zabrinjavalo.

Možda što odrastam, pa me takve stvari i ne zanimaju previše i ne daju mi neku vrstu zadovoljstva.

A pete ne nosim i kako odrastam osjecam da nisam dovoljno zenstvena bez peta... ali nikako se ne mogu naviknuti na bol u listovima radi njih...: ((Tratinchi (CHI) ca 15.05.2008., 19:39:11)

Jer kao i svako ljudsko biće i ja imam nekoliko ne toliko svijetlih trenutaka i naravno kako odrastam sve više žalim zbog tih nekih svojih odluka tako ću krenuti redom od onih ljudi koji mi znače puno

Ćutim to sretno biće, osjećam kako pleše valcer cvijeća, kako se u perivoju duše igra sa leptirima, kako hvata zlaćani Venerin prah, kako stvara moj svijet u kojem uistinu opet odrastam do homo ludensa uklesanog u mramor velikog skulptora, tog dobrog, ali svojeglavog boga kojeg danas, vjerujući poeziji velikoga Prousta, vjerujući ocu dimenzije svjetla, vjerujući izvorima sa kojih sam do sada ispijala znanje osjećam u sebi i nazivam moje vrijeme.

»Kad sam trebala krenuti u školu 1978, vratili su se roditelji u Zagreb jer nisu željeli da odrastam u tuđini«, svjedoči smatrajući to dobrim potezom.

Kao djete, često sam se igrao mame i tate. U mojim su očima bili sve.Htio sam ih oponašati, biti dobar da me pohvale te se tako osjećati važnijim Uglavnom, sretan sam što su mi pružili ljubav koju svako dijete na ovom svijetu zaslužuje.Danas polako odrastam i prelazim na drugačiju igru, na veći level.

Jer, razvijam se i odrastam kroz to, i velika je razlika mene prije četiri godine i danas.

Razmišljam o kratko življenoj legendi, odrastam u oproštaju s njom i dodajem jučerašnjem tekstu, koji izrasta iz ponovo slobodnog srca, nove osjećaje, pišući širim njegov sadržaj sazrijevajući u spoznaji da je život, u svijetu znanja i svjesne spoznaje vječne borbe između dobra i zla u sebi samom, tako jednostavan i lijep.

sto je najvaznije? od svih problema koje sam imala lagano se nazire pozitivan kraj, kao naprimjer diploma, zdravlje, posao... pa cak ni ljubav vise toliko ne boli. mozda odrastam... a mozda ne

Pisanje bloga za mene je jedno veliko putovanje tijekom kojega odrastam, a sa mnom odrasta i moj blog.

Nikada mi u Njemačkoj nije bilo jasno koliko izolirano od svoje vlastite povijesti zapravo odrastam, i koliko snage i energije postoji tamo gdje su već moje bake i djedovi i moji roditelji izgradili svoj put.

Zovem se Slomljena jer me slomilo okruženje u kom odrastam,

A ja odrastam, onako kako je zapisano u mojoj prirodi i vrsti. " Iscrpnije...

Moj blog je zamišljen kao osobni dnevnik gdje ne pišem samo o modi, uz njega nekako odrastam i učim o sebi i svojim prioritetima u životu.

Mislim da odrastam kroz shvaćanje tragedija.

Od dvanaeste godine odrastam u Zagrebu, igram u Dinamu.

eto, pocugala sam si jedan juicy fruits multivitamin, zgnjechila bocu i bacila ga... taj sokich mi je naj naj sokich. ali lately si kontam da je malo presladak... to me ful plashi na neki nachin, shto u zadnje vrijeme nemam niti neku volju za chokoladom. ono, preslatko mi je. shto se to samnom dogadja??? odrastam? isto kao kad mi je chips prestao biti gusht. to je za mene bio definitivan znak napushtanja mladosti. ovo je valjda drugi korak u tome. what ' s next - sad ce mi se pocheti svidjati brokule?:) al, priznajem, vech mi pomalo fali tu na faxu sva ta zelenjava koje doma ima u izobilju, a ovdje se rijetko nadje na meniju nekom: (oshishala sam si i nokte pa ih bacila. na nogama. ove gore sam josh pred neki dan kad sam bila kod frendice jer se nama grickalica razbila a sa shkarama ih ne znam rezati (ipak ima josh djeteta u meni:) tako da sad nokte rezem samo kad sam u egzilu kod nekog:) bacila sam i letak jedan iz poshte. mislim, svaki dan ih na tone bacim, odmah dolje u hodniku od zgrade gdje je i kutija namijenja za to postavljena. ali ovog sam uzela gore jer je kao malo vishe fancy bio, omotan u kuvertu tj., pa sam ga uzela, i dobro napravila, jer jedan donosi 12 % popusta za ljekarnu (tog zadrzah, iako sam proshli tjedan napravila major kupnju tamo):, a drugi donosi besplatan pregled vlasishta u istoj ljekatni - e, tog sam bacila, ipak sam josh mlada. ti leci me podsjechaju na one na kojima nas je gdin. danashnji premijer pozivao na sredishnji skup njihov - negdje -... jedan od tih danas krasi nash dnevni. prvo smo ga stavili iz zajebancije, i onda je ostao tu, da zbuni (ne) prijatelje, i zbilja se svi malo ukoche kad ga vide. kao " what da...? " i jorgut. iz menze. tu nemam preferencija. ono shto mi daju to uzmem. u duchanu ih nikad ne kupujem. preskupo chovjeche:)

Ti prvi dojmovi iz djetinjstva utjecali su i na moj kasniji angažman jer sam godinama radila u kazalištu lutaka - danas sam u kazalištu mladih, znači da pomalo odrastam.

Ne znam dali je to dobro ali rekao je da sad polako odrastam.

Volim svoj posao i od njega dobro živim, ispunjava me duhovno, rastem kroz svaku svoju ulogu, umjetnički odrastam, glumim, pjevam, plešem, koketiram sa drugim scenskim žanrovima, još uvijek se igram, i još uvijek me to veseli, zabavlja.

Kad sam bila mala, želje su mi uglavnom bile materijalne stvari npr. bicikla, no sad kad sve više i više odrastam shvaćam kako su mi uvijek bili i uvijek će biti najvažniji obitelj i prijatelji.

Osjecaj da odrastam vuce me naprijed.

__________________ [ deathless ] e propustio si moje prvo pojavljivanje u petama u javnosti jucer. odrastam, a tebe nema: ([ wrongek ] ideš [ wrongek ] što je sljedeće, torba u obliku torbe:)

- Uglavnom sam si tijekom godina postavljao ista pitanja u svojim pjesmama, ali kako odrastam dobivam pomalo drugačije odgovore.

Od malena sam se suočila sa nepravdom tj zlom na koje nailazim dok odrastam i mislim da sam se barem djelomično pripremila na nepravdu.