A onda " odrastemo ", i što je onda s ljubavlju, razumijevanjem, prihvaćanjem?

" mediji " su samo provodili politicku volju koja je " oluju " prikazivala kao romanisijersku oslobodilicku vojnu akciju, lisenu svih onih zlocina koji su se izvrsili nad srpskim civilima i njihovom imovinom, kako u samoj akciji tako jos vise u mjesecima nakon nje. naravno da je u takvoj iskrivljenoj percepciji haaska presuda hrvatskim generalima za mnoge bila potpuni sok. mislim da je krajnje vrijeme da kao nacija konacno odrastemo

Sestra i ja stvarno smo obožavale slušati njezine vesele pjesmice, a i često smo na pitanje što želimo biti kad odrastemo odgovarale: Tajči

Neuspjeh u učenju oponašanjem vezan je s neuspjehom da smisleno djelujemo kad odrastemo.

Dok smo u fazi djetinjstva jedva čekamo da odrastemo, a kada uđemo u odraslu dob onda bi se najradije vratili u djetinjstvo i to samo zato jer smo u toj životnoj fazi najviše doživljavali ljubavi i pažnje od drugih koji su nas okruživali.

Djeca to još i mogu shvatiti, ali je problem kada odrastemo, jer uistinu je naizgled teško objašnjivo štošta što nam se događa.

mi smo primitvno društo bez obzira koliko se trudili to prikriti jer ipak svi smo mi školovani, na pragu u EU, moderni, otvorenih pogleda na život. prema ženama postoji niz predrasuda i diskriminacija, kao npr ovo o godinama, o tome da su poslovne žene manje plaćene, po mogućosti čudakinje, o politici žene malo znaju, a o muškarcima trebaju znati sve. itd, itd. trebat će nam još puuuno godina da odrastemo. jer poštovanje prema ženi, i gledanje na ženu kao ravnopravnog stvora muškarcu (čak i kad pređe 40), se uči u obitelji, i tako razmišljanje mora postati moralna vertikala u društvu a ne izdvojen slučaj. polako ćemo doći do toga. ako ja to nisam doživila, moja kćer će doživjeti sigurno daisy tekst je odličan hm, i ja se često čudim tim i takvim likovima poz

Počinje još u djetinjstvu, a nastavlja se kad odrastemo, podjednako na poslovnom i privatnom području.

A nas dvije čeznutljivo gledamo s tapeciranih tribina i želimo biti poduzetnice kad odrastemo.

Sami smo odgovorni ako ne iskoristimo sopstvene resurse, sami smo krivi ako dozvolimo da baš u potpunosti ' odrastemo '.

I iako smo svjesni (barem kada odrastemo) da su svifilmski efekti režirani, da postoje kulise, lutke, robotizirani segmenti, svejedno se ne možemo oteti dojmu da smo zaronili u neki potpuno novi svijet.

No ono sto je najociglednije, koliko god smo svi, bez razlike, bili pioniri, jest da nismo svi isti kad odrastemo.

Ako je Bog igračka koja nam u djetinstvu pomaže da što bolje odrastemo - kad smo odrasli, hoćemo li ju odbaciti jer nam više ne treba.

Jednom dijete, uvijek dijete - nikako da odrastemo djjer omnipotentno oko vječnog našeg Oca gleda na svoj kindergarden na zemlji...

Međutim, ako u nama ostane nešto od principa antuntunizma kad odrastemo, to nas čini emotivno i intelektualno bogatijima.

Joan i Allan smatraju da su bogata iskustva i znanja koje su nam svih ovih godina prenosili omogućila da dovoljno odrastemo i da dalje možemo nastaviti sami.

Možda onda i konačno odrastemo ", istaknuo je redatelj predstave Lijepa naša Miran Kurspahić.

Nakon toga odrastemo i imamo svoju djecu, sada nam životna uloga više nije biranje partnera, sada nam je životna uloga briga o našoj djeci.

Ova uvjerenja postoje u našoj podsvijesti i kad odrastemo, objašnjava dr. Heidi Grant Halvorson, suradnica Huffingtonposta.

U svakom slučaju, rijetkih pozitivnih primjera, kao što je dr. sc. don Grubišić, ima, te se nadam da će cijela ova diskusija dovesti do toga da kao društvo sazrijemo i odrastemo i to u smjeru prosperiteta.

A onda odrastemo i zaboravimo što smo htjeli postati.

Prva je od njih vezana za gubitak čarolije tijekom odrastanja upravo ono radi čega nas ta naoko dječja priča i privlači u kina još dugo nakon što odrastemo.

Dok SVI ZAJEDNO malo ne odrastemo.

Više ne morate sramežljivo crtkati po plaćenim računima samo zato što ste odrasli, mi u Galeriji Klovićevi dvori crtamo i slikamo i kad odrastemo.

muskarac mora odrasti i znati koliko i sta mora napraviti i za sto je sve u svom zivotu sam odgovoran. i uvjek sve ovisi u stvari o tome koliko je on spreman nesto napraviti, jer je u stvari lijepo kad ti se mama brine za sve (gdje ces nesto ljepse) ali zivot od nas trazi da odrastemo i da krecemo u svoje zivote i da se odvajamo od maminog i tatinog doma. to priroda od nas trazi...

Taj osjećaj je ono što ostaje s nama i kad odrastemo.

S druge nam pak strane negativni njegujući i zaštitnički roditelj, u želji da nas sačuva od izazova vanjskog svijeta, pogrešaka i povreda, ne bi dozvolio da odrastemo i postanemo samostalna bića sposobna suočavati sa životnim zadacima i problemima, rješavati ih i učiti iz njih.

Svima se to dogodi, željeli mi to ili ne, odrastemo.

Jer ipak, dok smo mali, tu su roditelji i naši bližnji koji će nas podići kada padnemo, ali kada odrastemo i roditelja u blizini nema, tko će nas podići?

Uglavnom kada odrastemo, prepušteni smo sami sebi na brigu i veselje i isto tako na vlastitu pomoć svojih ruku i nogu da se uspijemo izboriti za svoje mjesto pod suncem, ali i da se dignemo kada padnemo.