Kad se rodimo, onako mali, već znamo kud ćemo: kad ogladnimo, tad u majke sisamo (halapljivo), kasnije u odrasloj dobi, kad smo siti, zadovoljni - prilegnemo, kad nešto lijepo miriši ", navalimo kao ludi, i tako tome sve slično.

Što njoj bijaše darovano na početku postojanja, u času začeća, nama Bog na svoj način može darovati na svršetku, kad se za nebo rodimo.

Nanovo se rodimo ili, kako piše u Efežanima 2:10, mi smo stvoreni u Kristu Isusu. Zapravo smo učinjeni novi stvor, stare stvari su prošle, sve je postalo novo.

Po vjeri smo dobili pristup Božjoj naklonosti da se rodimo nanovo.

Ne čujemo li, možda, poziv Duha na dublje obraćenje, da se rodimo odozgor (usp.

Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja.

Rodimo se u svijetu koji ima svoje zakonitosti, zakonitosti mudro uređene.

Pomoći će nam da postanemo novi ljudi, da se zajedno s njim ponovno rodimo.

Rodimo li se i ostanemo sami umiremo jer se o nama nema tko skrbiti, a ljudsko novorođenče nesposobno je samo preživjeti.

A nas ne odgajaju za anarhiju, nego za autoritet, čim se rodimo...

Zasluge iz prijašnjih života određuju kojoj ćemo kasti pripasti kada se ponovno rodimo.

Sansa da se bas mi rodimo je 1:30 biliona (30,000,000,000,000).

Jedina " uvjetovanost " je okružje u kojem se rodimo i odrastamo i ljudi koji nas odgajaju (roditelji, škola, prijatelji, društvo, događaji u životu - smrt bliske osobe, dobro ili loše stojeća obitelj, intelektualni profil roditelja i slično).

Mi se začnemo i rodimo sa određenom količinom energije-snage koja nam je dovoljna da se razvijemo do zrelog doba i uradimo sve one nužne stvari za nastavak daljeg života.

Izbor je samo ljudski pojam koji se odnosi na okolinu u kakvoj zivimo, a ako gledamo objektivno kao u smislu imamo li izbora da se rodimo, sta je sloboda kako moze biti slobode ako u svemiru ne postoji gore, dolje, lijevo i ne biste vijerovali desno

Covjek je programiran stroj i mi izvrsavamo misiju cim se rodimo.

Kada se rodimo udahnemo i time počinjemo živjeti, a život završavamo svojim posljednjim dahom, zato se i kaže za nekoga tko je umro da je izdahnuo.

Volimo roditelje, braću, prijatelje, kasnije dečka, muža, pa onda djecu koju rodimo...

ljudi prije bili su punop mirniji no što su sada. nisu trtažili unutarnji mir jer nisu znali da postoji. kulturA DANAS određuje što je čovjek, prije nego se rodimo već se zna tko smo i što smo. lako je čovjeka uvjeriti u to da je on ta kulturološka ideja, apstrakcija ali to nije ono što on je i tu dolazi do sukoba te se čovjek ako skuži stvar u početku osjeća izgubljen jer je čitav svijet nestao kao def kulture-ostje sam sam sa sobom i ne zna što će. tek je tada svjestan da nema unutrašnji mir tj neki esencijalni sastojak spokojstva u anoj mu egzistenciji. i tako sam kreće u traganje za jedinom Istinom-istinom koju ni jedna religoija ili filozofija ne moogu dati jer je to nešto što čovjek da bi shvatio mora dožijeti iz prve ruke. etogac.

Ispada da se rodimo, roditelji nas uče pričati, uče nas hodati, voljeti, učimo se u vrtiču prvim slovima, ponašanju u društvu, kako se spremiti za školu.

Rodimo se s 350 kostiju, no budući da neke kosti tijekom razvoja srastu, kao odrasle osobe imamo 206 kostiju.

Mt 12,50), prihvaćajući poruku Isusovu i čuvajući njegovu Riječ u svojim srcima, da je onda rodimo i rađamo u svojim životima, jer će samo tako nad nama počivati Duh (usp.

Rodimo se kao dečkići i curice

Kada se rodimo, ne znamo točno odakle smo došli, zato što se ne sjećamo.

Doći na svijet nikada nije izbor, prije nego što se rodimo ne pita nas se želimo li se roditi.

dijete kao i život ne počinju rasti kada se rodimo, nego devet mjeseci prije.nažalost danas liberalni teoretičari izmišljaju glupe fraze koje prodaju masama.današnji čovijek ima intelekt i znanje, ali nema mudrosti. zbog toga bu ga vrak zel.

Da li se može istrenirati ta sposobnost ili se rodimo sa sposobnosti?... e pa, i da i ne... tj neki ljudi se jednostavno rode tako da imaju izraženiju sposobnost... sposobost upravljanja mislima, veću koncentraciju pa samim time i lakše dolaze do tih spoznaja i mogućnosti... no svaki čovjek se rodi sa " sakrivenom energijom "... ta energija neće izaći sama od sebe, već ju moramo prouditi tj trenirati... znate kada vam u školi kažu da je mozak samo još jedan mišić koji treba trenirati (čitajući knjige, učiti...)... e pa to je istina... mozak treba trenirati... a to se najbolje radi tako da ga koristite... konstantno...

Mi nismo neispisane ploče kada se rodimo.

Rodimo se i u fazi smo djetinstva kada nas suprotni spol tako ne privlači, učimo i igrajući se pripremamo za život, pa onda porastemo i trebamo odabrati partnera i logično je da više ili manje mjenjamo partnere zabavljamo se i živimo više manje bezbrižno.

vivian - bebi jedino treba mamina ljubav poludim na ovakve priče, odnosno na pedijatre kojima je važniji broj da ima 1 bebu više koja doji, nego stvarni problemi mame i djeteta.... strašno je što u 3 mj nije primjetio problem i što je neiskusnu mamu (a sve to jesmo kada 1. put rodimo) držao u zabludi.... neoprostivo i nedopustivo.... iako sma bila dojilja 9 mj, sve mi se više gadi, ali najiskrenije ta propaganda o dojenju...