I na kraju, o istom tom problemu osobno, pa povežite i zaključite sami... činjenica da smo na jednu česticu uknjiženi već više od dvije godine, a da je posjed još uvijek na pokojnoj teti, u sklopu svih ostalih čestica koje međusobno knjižimo, na prvu me je ostavila bez teksta, jer ni sama nisam znala šta bi mislila, i ' ko je ustvari za to kriv... da bi na kraju ipak bila ljuta, bez obzira što mislim da ću to srediti lako, bez ikakvih problema... bijesna sam ustvari, što se to moglo riješiti puno prije, da sam na vrijeme imala pravu informaciju... bijesna sam što se u takvim situacijama osjećam k ' o budala, a čak ne znam na kome bi mogla iskaliti bijes... i bijesna sam što me konstantno prati taj nedostatak informacija, i što nikad ne znam što će me slijedeće poklopiti... i znam da se ponavljam k ' o papagalo, al ' usuđujem se reći da je gotovo najveći problem, to što ništa ne znam, ne znam ni di sam trenutno, ne znam ni do kud sam došla, ne znam ni što mogu očekivati sutra, ne znam ni di je kraj... jedan osjećaj totalnog neznanja i anarhije na svim nivoima, od vrha do dna... bijesna sam i stoga, što plaćamo odvjetnicu, koja je to zasigurno morala znati, pa ako i nije smatrala da je to njena obveza napraviti, mislim da nam je trebala barem napomenuti, ne bi joj kruna s glave pala... a kako sam ja to doznala tek nedavno, slučajno, kad sam se, zbog jedne " sumnjive " ponude geometra, počela na više strana detaljnije informirati o svim " varijantama " njihovih poslova, kako ne bi dogovarala i plaćala " poslove " koji mi ne trebaju, a osim toga su bili i blagdani, s odvjetnicom još nisam o tome ni razgovarala... iskreno, nemam pojma šta će mi reći, pretpostavljam, kako ona to nije ni bila dužna napraviti, što je možda i istina... kažem možda, jer pojma nemam šta naši zakoni kažu po tom pitanju, ako uopće nešto i kažu... ja sam ipak pravni laik, ja zakone ne razumijem, ali ih zato moram poštivati i provoditi u djelo... moram hodati i živjeti s pravnikom pod ruku svaki dan... iako mi to, vidi čuda, ne garantira nikakav uspjeh... pa zar to nije prestrašno?... i da nije tragično, bilo bi smiješno...