Nema veze. (NEMANJA 21.02.2007. 16:29) kako si ti pametan nemanja;)) to i jest tvoj problem. pamet ograničava, znaš li to. ona ne oslobađa, to je klasična demagogija. čitam te ovlaš i uprkos tome uživam u tvojim opservacijama, premda smo po habitusu udaljeni i ne pripadamo istom prostor vremenu. praviš se važan i bahat, ali na to imaš diskreciono pravo svog uma. interesantno, kod nekih ljudi mi bahatost ne smeta odnosno poprima posve drugačiju etimološku vrijednost, kvalitet. dakle dijalektika je u pitanju. osupnut sam, uzgred budi rečeno, mojom neelokventnošću, koje se također uzgred budi rečeno ne sramim. ona je naime dio mene. a kad kažem da sam osupnut referenciram se na tebe, ti si referentni okvir na koji se ogledam. smatraj to čašću i komplimentom. zašto sam se zaustavio na ovom postu i ovim komentarima. ako te ja dobro razumijem, jer postoji velika mogućnost, da te ne razumijem dobro, pričaš o determinizmu i determinističkim gabaritima. u stvari možda i ne pričaš, ali to je svejedno. ja i dalje pišem.

Ogledam se oko sebe po sobi u stanu svojih roditelja s kojima još uvijek živim.

I mlatim ja po njegovom pomfritu i ogledam sve u smjeru od kud će doć.

- Pusti da se još jednom ogledam po božjem svijetu - odvrati ovaj i zakrenuv očima uokrug pogleda posljednji put nebo i zemlju, dobre i zle ljude, no u isti mah kad je htio klonuti pod kaznu, zape okom o Pavla pod stratištem stojećega.

Ogledam se u tvojim očima, u dubini tvog pogleda koji oslobađa srce iz okova prolaznosti i održava plamićak života u pepelu Kronosove pohlepe.

Djetinjom ogledam slašću cvijetak u zlaćanoj kosi; Lakomo, omamno srčem miomir slatki i svježi, S prsiju što ti ga vjetrić odskora procvalih nosi.

Ogledam se po sobi: nered posvuda

Ogledam se po sobi i mune mi u glavu misao i nada...

Ogledam se naokolo i s grozom ugledam da sam na dnu duboka ponora...

- Ja skoro izgubih dah, ogledam se i opazim groznog susjeda kako migolji svojim brdom kući, dok se moj otac osvijestio i junački obustavio na polovici našega brijega, vičući i blatnim šakama prijeteći: - Pokazao sam ti, dobio si svoje

Ispuštam misli Poput niti finog pamuka Iz kojeg ništa neće biti satkano I tražim svoje obrise U lokvama ustajale vode Tiho, sasvim tiho U njima se ogledam I čudim Nije dovoljno Tražim još nešto tiše Jer I tišinu je obojio zvuk Koji moje uho Više ne može podnijeti.

sestro po insomniji:))), i treba da se osjećaš dobro jako je teško danas bit kotačić... kad nas ima ko pljeve, i osjećamo se bezvrijedni. teško je. i sama se pitam šta i kako. ne drži me avanturistički duh ko prije 15 godina, pa da se uputim u daleki svijet, da bar zaradim ako radim. ogledam se i nadam nečem... bar na kratko... a znam, ZNAM da neću zaradit i da sam sretna da imam krov nad glavom. no optimista u meni ipak vidi svjetlo na kraju tunela.... nešto mi govori da ću ja bit dobro;) naivno? ah, neka meni moji snovi;))) a tebi... mirna noć grlim te (7 dana 10.02.2008., 00:59:38)

U jednom trenutku zastanem i ogledam se oko sebe.

Ogledam se oko sebe, jer nikad ne znaš tko ti stoji iza leđa.

se sijećate onog preslatkog dečka kojeg sam neki dan vidjela na ranchu e pa taj preslatki dečko je danas bio na plaži ja sam odmah odtrčala par metar dalje i okrenula se prema njemu hodam i prođem i okrenem se i ogledam ga što je najgore i on se okrenuo. ja sam mahnula i nastavila hodat. ijme meni mislim pisala bih ja o konjima ali nemam šta osim što sutra i možda prekrosutra idem na jahanje.na ovo pitanje koje ću vam naisati mi odgovorite u komentarima: kad dođete na moju stranicu dali vam je početak stranice smeđa kasnije bijel?? pozz tnx na imenima za malenu

Hologramski su mi pokreti, i ruše se srebrene tišine, padaju pijadestali, miriše na utrobu i polaganje kamena temeljca A tako bih rado odlelujala u prostor siromašan zbivanjem bogat tišinom i bez varanja otklizala šutnjom u korito majke zemlje da me preobrazi i blatom učini Iz njega da briznem smeđa, za mjesečinu neprozirna U sitne sate nevidljiva da pokupim ostatke asteroida koji kružili su oko mog svemira jer čas prije eksplodiran vratio se kući da opet mi bude na vrhu nepca u njemu da ogledam se kao u ilovači čelom dodirujući trnje

« još pet minuta »,« evo samo da ogledam na sat.. »čuje se šapat učenika u razredu.

P ogledam babu i zgrane me njezin izraz lica.

- Čekam - odgovorim, pa brzo ustajem, ogledam se po sobi: moram srediti ovaj nered dok ona ne dođe, da se Ranka prijatno osjeća.

i dok mislim da ne mogu i da mi je snaga nekom drugog zabunom umjesto bubrega transplatirana ogledam se u izlogu stvarnosti s ovim osmijehom u očima na peti se zavrtim kao dječačić usnama zafućketam i djedici koji pored mene stoji u uho šapnem kako za sutra najavljuju kišu al ' koga briga kad je kišobran odavno izmišljen a cipele raznih boja iz izloga se smiješe

Kako vjerujem da su sve osobe sa kojima dolazimo u kontakt naša ogledala, zapitala sam se u kojem dijelu se ogledam u toj osobi?

Cupkaju oni tako i drhture a ja se ogledam lijevo i desno, ništa nemam za njih, ni bombona, ni krafni, ni jabuke, a bome ni novaca.

Evo ću sad da ogledam: bacit ću ovaj novčić u vodu, pa ako ne potone, onda sam ga zaslužio; ako li potone, nisam ga zaslužio.

I tek kad se u ogledalu ogledam Prepoznat ću ti lice.

Ogledam se, a moja braća i sestre prisvisli, pali ispod trnja i potonili u buzalici.

Iza slanog ogledam se ja po tom stolu i vidim nekakve kolače koji izgledaju dobro, uzmem jedan ⠀ a moja frendica veli: Oh, i ja bih tako rado jedan, ali ne smijem, ne smijem⠀ ¦

Još ovaj put hoću da se ogledam s Mahmud-pašom, pa što bog da i sreća junačka.

Ogledam se na put koji sam prevalio.

I svakim danom je moj život sve moćniji jer je sve više moćnika oko mene u kojima se ogledam.

Ne na način da se češće ogledam u izlozima i po tome ravnam, ne, naravno, no na način da kada osjetim nekakvu unutarnju pritisnutost i stiješnjenost u vlastitoj koži, da promislim, vidi li se to i na mome licu, vidi li se to i u mome hodu.