dakle, ono sto ti vidis u dalmaciji su razni stadiji degradacije... u klimazonalnim zajednicama na određenom području, pojedine vrste narastu do svoje pune veličine, npr. hrast crnika maximalno može narasti 20 - ak m u visokoj šumi, dok će u stadiju makije taj isti hrast biti visok 5 m. kuish? ako želiš šumu, trebaš prvenstveno sačuvati postojeću vegetaciju. i to u prvom redu od stoke, posebno od koza, jer vjerovao/la, koze ti ogole sve živo i požderu... druga stvar je zaštiti od požara. e kad je to učinjeno, onda idu šumarski zahvati, ne bih sad o tome, nije ni bitno... pošumljavanje-na kršu vrrlo gadan posao i zahtjevan i skup... postoji više metoda sadnje, a sto se tiče bure, redovi sadnje idu okomito na smjer dominatnog vjetra, tj. bure, dakle, sjeveroistočno... pošumljavamo sa pionirskim vrstama-to su vrste koje imaju veliku ekološku valenciju, dakle mogu doći na gadne terene. njihova uloga je u tome što pripremaju tlo i stanište za prijelazne vrste, a ove za klimazonalnu zajednicu. moraš znati da šumsko tlo ima svoju strukturu, slojevitost (svaki sloj sa fizikalnim i kemijskim svojstvima), dakle različito je od tla na jednoj oranici. ti slojevi se postižu taloženjem organske tvari, stvaranjem humusa (čitaj-otpadanje iglica) i radom korijena koji produbljuje i rahli tlo. ovdje dolaze u obzir samo autohtone vrste, to su uglavnom borovi (crni, alepski, primorski), nikako kojekakve masline, jer maslina je poljoprivredna kultura.ne šumska. some might say, maslina ne gori kao bor, što je i istina, ali naše sastojine alepskog bora gore iz godine u godinu zato što se ne stignu prebaciti u viši stadij, dakle " stagniraju ". ono sto sam zaborvio napomenuti je da su visoke šume daaaleeeeeeeko otpornije na požare, nego makija ili garig... maslenike je dobro podizati samo kao vatrozaštitne pojaseve... jer maslina kao i svaka poljoprivredna kultura ne stvara tlo, već ga iscrpljuje, dakle nikakvo dugoročno rješeje to nije, no-no dragovići moji...