Pjesma koju je svatko od njih napisao na zadani naslov " Filter " - Vojin Pašić Filter Sa svakim strasnim udahom osjećao sam strašnu bol Ali još čuvam jezik i nepce od vrele glave i pepela koji se rasipa uokolo Iznad mirne vode toaleta u plavičastom dimu pozdravljam Nailazeće strahove Ivan Šamija Filter Zapravo, ono što kroz filter prolazi a ne bi smjelo (jer se mašina mama-tata ofucala) jedini su ostaci put (okaz) a Prizor je sljedeći: dan iz suvremene hrvatske poezije bljuzga do koljena, slupani tramvaji u krvavom snijegu, lešu smrznutog kolportera niz bradu se cijedi votka/rakija... okreneš se nebu: puteno bijele pahulje sumanuto se strovaljuju u pogled i hrabro ih primaš (filter-tata mora da se pokvario) odjednom shvatiš da ono što ti ledenim šiljcima centrifugira utrobu (panika i strah) samo je malo previše užitka... bez filtera Dorta Jagić FILTER sjediš na ljetnoj terasi lica zakrivenog bijelim platnenim šeširom. oči oštriš u vodi koju stvaraš iza očiju prolaznika. od tih tijela kroz filter propuštaš samo zračne mjehuriće i zategnutost kapaka. na stolu je zdjela s modrim grožđem. odmah ispod nje je nauljeno more u kojem rone vinogradari ustiju punih sinoćnjih žena. prašna cesta iznad kamene obale pusta je. pjevajući neveselo otočanke na glavama odnose nekud u brda ostarjele brodove. pribojavaš se da s plaže ne bane ljubljeni i zakloni ti filter brbljavim nježnostima. zato brzo zapisuješ: jesen je, i more je uljano sivo, baš kao zjene salpi u skokovima kroz obruče od mora i zraka. povremeno natakneš pogled na borove iglice koje se zasjaje i nateknu od ugode. te stare borove grom je raskolio, kuštravi su i vrište u svom ludilu pritajeno. kroz filter ti dolazi i voljeni sumrak, a ti još uvijek sjediš na ljetnoj terasi i zapisuješ grozničavo, nespretno. kao kakvo na njivu nenaviklo gradsko dijete, koje dobiva sunčanicu u inat.