To je klasičan postmoderni topos: oksimoronski topos u smislu postmoderne koja je, kao već-uvijek-dogođena, klasična: hoću reći, bilo je toga i prije, i u vrijeme kad Aleksandar predbacuje Aristotelu da profanira filozofiju zapisujući je, a Klement Aleksandrijski savjetuje: " Najrazborijtije je ne pisati, nego učiti i proučavati živom riječju, jer napisano ostaje " (Stromatesis) - " Sve napisati u knjigu znači staviti mač u ruke djetetu ", poentira Klement, tjerajući vodu na moj mlin.

Oksimoronski spoj iznenađuje, šokira i zahtijeva tumačenje.

Debljanje u trku iako zvuči oksimoronski, jedna je od češćih pojava suvremenog života.

U tom kontekstu, premda to zvuči pomalo oksimoronski, nasilje koje proizvode Jasmin Mekić udarajući Juliju lopatom odnosno Anastazija Balaž Lečić (Ivana Župan) koja vilama ubija Juliju, a potom i završni prizor pokopa ispod gomile ugljena ostavljaju dojam savršene ljepote i usklađenosti scenskoga prizora.

Ne zvuči li to strahovito oksimoronski?

S druge strane moram priznati da u vlastitom šoku i nevjerici (a imao sam ju i ja kao i tendenciozni naslovi dnevni tiskovina) za oksimoronski, ispostavilo se pa gotovo fašistoidne gej poznanike i ušminkane kolegice koje se s njima slažu i dalje vjerujem da su samo obični fetišisti koji se eto pale na uniforme i vojsku ponajviše radi pornića s xtjuba te shodno iste i podržavaju.

Razvilo se nešto čemu ponajbolje odgovara oksimoronski naziv kozarački bidermajer.

Pomalo oksimoronski s obzirom na to da je riječ o predsjedniku koji je počeo rat na osnovi lažnih saznanja.

Božanstvena:))))) Koliko god to oksimoronski zvučalo, ako pogledamo iz čijih usta pjesma prvotno dolazi i o čemu govori

No, ovdje je posrijedi metafora, za kojom metaforom je i sam Verga pohitao u izvorniku svoje novele, kad je kanio, gotovo oksimoronski, sučeliti dva naoko nespojiva naziva primarno konjicu, sekundarno viteštvo sa seljaštvom a sve u svrhu ne bi li, glisirajući na valovima novopečenog verizma, što je moguće uvjerljivije prikazao način života starinskoga sicilijanskog seljaka, kao i osobitosti njegovog indigenata.

Na taj način ono što nam se čini puko emocionalnom reakcijom zapravo je, pomalo oksimoronski, nesvjesno rasuđivanje.

Oksimoronski obrat u frazi, sadržan u konceptu usvojene domovine, simptomatičan je za taj stiješnjeni položaj kulturnih prevodilaca, zatočenih u stalnom među-bivanju.

Oksimoronski naslov njezina prvog romana pomalo razotkriva i dvostruki identitet svojega tvorca.

Uvelike protuslovan, oksimoronski pojam, poetski se realizam u tom smislu nužno raspada na dva dijela, odnosno sagledava ga se konsekutivnim opisom onoga što je u njemu poetsko, a potom onoga što je u njemu realisti? ko, iako ne nužno upravo tim slijedom.

Premda rečenica zvuči oksimoronski, nije laž.

Nadalje, cijela zbirka Pjesme bratu Suncu mogla bi se, pomalo oksimoronski, opisati kao uvijek nova i začudna varijacija na istu temu ili pak kao velika raznolikost koja izvire iz istoga korijena.

I da ne zaboravim, humor, opori, oksimoronski humor koji se (opet onako felinijevski, amarkordski) provlači kroz fotografije.

Vikend pun nesporazuma logikom stvari oksimoronski pada u sredinu tjedna, a ja sam možda tom pitanju svog sina - za koga ću sutra navijati, trebala posvetiti više vremena prije nego sam odgovorila - Borussiju, ofkors. jer bio je to moj (potpuno oksimoronski... ofkors) - jedini izbor, zato jer, objasnila sam mu - volim Rusiju.

Bez obzira što se oba kandidata kunu u socijaldemokraciju, Bandić predstavlja oksimoronski rečeno, lijevu desnicu i to bi, bez obzira na naputke premijerke Kosor da se njezina stranka ne svrstava, i bez obzira što su se neki HDZ-ovci " izletjeli ", desnom biračkom tijelu trebalo biti dovoljno da glasuje za Bandića kako bi se osjećalo manje gubitnički.

Tako se u eseju Matoševe metropole Matoševe provincije autorova ideologija veže uz imagologiju grada i sela te se Zagreb razotkriva kao oksimoronski imagem grada-sela s afektima ljubav-mržnja.

Kelly je zapravo gola manekenka i dizajnerica odjeće (nije li to paradoksalno, da ne kažemo oksimoronski?) koja ima veze s Blakeom Carringtonom koliko i Matija Vuica.

Obojica su se složila da su zahtjevi filozofa pomalo nerazumni, a jedan im je, pomalo oksimoronski, predložio da " manje filozofiraju, a više brinu o rokovima i ispitima koji dolaze. " Novinarki nije preostalo ništa drugo nego da zaključi kako je to sasvim stručan i kompetentan komentar.

U tom nastojanju za otkrivanjem, odnosno spoznavanjem nepredvidivih trenutaka s kojima po č inje proces stvaranja djela, snažnih i dubokih poticaja koji dolaze iz podsvjesnog i iracionalnog, iz iskonske č ežnje za duhovnim kao bitnom odrednicom ljudskog postojanja Petra Kova č i ć naj č eš ć e poseže za, rekli bismo oksimoronski, nematerijalnim materijalom, a napose svjetlom, kako bismo što dublje prodrli u misterij stvaralaštva, u njegov proces, kao i duhovna stanja neizvjesnosti i dvojbe, slutnje i nesigurnosti tako duboko impostirana u stvarnosti svakog autenti č nog umjetni č kog djela.

Kao dijete pitao sam se zašto pobogu ovakva pogrešna deklinacija, no naslov je svejedno imao nekakvu zvučnost i snagu, kao i značajan oksimoronski potencijal, pa sam ipak prešao preko toga.

Koristeći se tuđicama, oksimoronski razbacanima po štreberskoj kolekciji biblijskih citata, Milanović se trudi ne samo očarati i djedove i unuke (za razliku od Tuđmana koji je spajao ustaše i partizane), nego i pokazati kako je tipični europremijer 21. stoljeća: zgodan, dovoljno star da bude profesorski načitan i dovoljno mlad da bude tinejdžerski nabrijan.

Problem hrvatske, reći ću jedan oksimoronski izričaj " protuzakoniti zakoni ".

Oksimoronski je tražiti u Jambu moralno u nemoralnome jer su upravo ti ljudi podigli njegovo carstvo potpisavši sušu koju nisu pretrpjeli i odrekavši se novca u njegovu korist; zajednički zakinuvši Republiku Hrvatsku.

- Odgovor na ovo pitanje mogao bi biti, recimo, oksimoronski.

Istaknuo je kako je Ana Krželj stoga hrabro pristupila svojoj meptriji i izložbi od dvadesetak slika dala oksimoronski naziv " Radost žrtve ", što upućuje na kontrastno suprotstavljanje dva životna iskustva, ali i na prožimanje dobra i zla, te na smisao patnje kao životnog očišćenja do katarze Golgote i križa i slave Uskrsnuća, a motivi poput ' Maslinske gore ', ' Ecce homo ', ' Pieta ', ' Stremeći Ocu ' samo produbljuju autoričino inzistiranje na biblijskim temama, u ovom slučaju na zahvalnim motivima Kristove muke kao paradigme života s cijelim nizom sublimiranih simboličkih asocijacija, katkad eksplicitno, rečenično iskazano poput ' U svjetlu gdje križ i žrtva imaju smisao ', ' U potrazi za uporištem ', nadalje ' Od žrtve preko učenika do mučenika ', itd.

Kakogod, ta osobnost je toliko iznimna, eruditna i osjetljiva, toliko racionalna dok analizira emociju da je osuđena na analitički debakl (rekosmo već da poentira oksimoronski) i umjetnički uspjeh i spektakl.