Gledajuci danas na sve te ondasnje patnje i stradanja, nije tesko uvidjeti da su nasi fratri i svecenici bili zrtvovani, po onom Mojsijevom propisu: mlado, musko i bez mane, ali isto tako da su svoje mlade zivote na taj nacin ugradivali u zivot onda mucenicke Crkve, koja je pomalo hvatala korak s izazovima vremena i zivota da povede obnovu hrvatskog covjeka, budeci u njemu svijest o samobitnosti, osjecaje koliko za Crkvu, toliko im za onda porobljenu zemlju, u ciju su mladu slobodu nasi fratri ugradili dio sebe, jos davno prije Knjizevnog lista, prije Proljeca, prije Obrambenog rata, sto je vrjednije od svih priznanja i odlicja.