U to doba pravoslavnih nije bilo ni u Duklji ni u Zahumlju.

Može se ovdje zapaziti ne samo prodiranje viteštva u crkvenu umjetnost, vidljivo kroz prevagu viteških vrijednosnih kriterija u psihi pisca svećenika, [ 60 ] nego, po sebi razumljivo, i postojanje viteškoga društva u Duklji 12. stoljeća.

Najviše rimskog novca u Crnoj Gori pronađeno je u: Duklji (Podgorica), Nikšiću sa okolinom, Budvi i Ulcinju. Glas Crnogorca, broj 14 za 1873. godinu bilježi da je P. A.

Pisac Barskog rodoslova istakao je na početku svoga djela da je njegov original bio sastavljen na slavenskom, u što nemamo razloga sumnjati. [ 8 ] Već bi i samo postojanje takva historiografskog djela svjedočilo o visokoj razini pismenosti u Duklji, čak da njegova analiza nije pokazala postojanje nekoliko njegovih izvornih predložaka, od kojih su neki bili nesumnjivo pisani slavenski, dok se za neke druge to može pretpostaviti.

Umjesto da povežu ovo slijedeće s tatarskim pustošenjem i manjkom prihoda, ili da trebinjskog biskupa Silvija dovedu u istu (ili sličnu) relaciju s Nemanjićem kao i Madija s Hrvatinićima, Valentina s Kačićima daklem neslaganje mjesnog biskupa i mjesnog feudalca (i) oni to okreću na denominacijsku nesnošljivost na denominacijskoj granici kojoj ja ne vidim mjesta u tim stoljećima: »Vrijeme provedeno pod srpskom vlasti ispunjeno je pritiscima, pa i progonima katolika, od srpsko-pravoslavnih episkopa i kaluđera, jer od vremena sv. Save u toj dotad katoličkoj zemlji (kao i u susjednoj Duklji) počinju se podizati srpsko-pravoslavni manastiri.

Ako se ipak dokaže da je pisan u Duklji, što je je vjerojatno s obzirom na destinatara i činjenicu da je Zahumlje tada i bilo dijelom Duklje, tada uz Hrvate i Srbe mogu na nj polagati pravo i Crnogorci kao baštinici i nasljednici srednjovjekovne Duklje.

Ostalo je kamenje, ostali su biljezi, stećci kao vječni svjedoci, kameni i kamenovi na kojima ostade potomcima za sva vremena istina o sudbini hrvatskih krestjana, koji su živjeli u Bosni, Herecegovini, jednim dijelom u Duklji i Dalmaciji.

inače prije toga dobijanja autokefalnosti da te podsjetim da je savin otac bio katolik, da je prvi srpski kralj stefan prvoovencani krunjen papinom krunom 1217 po koju je sava išao osobno u rim, i da su prije toga 3 puta molili papu da je pošalje, a da te podsjetim rasjep na katolike i pravoslavne je bio 1054 god.... dakle prvi raški kralje je krunjen papinom krunom, a stefan nemanja rodonačelnik nemanjica je bio krsten kao katolik u ribnici u katolickoj duklji...

Kao dječak gledao je stećke i na njima slova jezika svojih predaka, koje je kasnije odgonetavao i otišao najdalje tragovima zaborava eda bi ostavio zapis potomcima o onima koji legoše na svoju, na plemenitu zemlju u Bosni, Hercegovini, Duklji, Dalmaciji.

i koji " srbi " prije 10. stoljeca, pa jos u duklji???

U Duklji se nisu mogli održati. " ni vr ' hovine ni ima, ni biri, ni jed ' noga dohod ' ka ni otkuder ' " Vidi upis (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=2589.msg53313#msg53313) Glede tobožnog protjerivanja trebinjskog biskupa Silvija 1253. od strane pravoslavaca vridi vidit listine u Smičiklasa (Codex III) i sudobne prijepore dubrovačke i barske nadbiskupije ter prepisku narečenog biskupa trebinjskog tih godina.

Kako znamo da je Kotor bio nesumnjivo u bizantskoj Dalmaciji, odnosno vazalan Duklji, kao i da su osvajanja vršena na istoku, a ne zapadu - Kotor nikako ne može biti Hrvatska.

svi ti bizantski psci pisu o Hrvatima i Hrvatskoj zemlji kad pricaju o duklji.

Oberlegungen zur kyrillo-methodianischen Tradition beim Priester von Dioclea, Mitteilungen des Bulgarischen Forschungsinstitutes in Osterreich l/VIII/1986, 157 - 172. On se odlučno protivi tvrdnji o postojanju slavenske ćirilometodske baštine u Duklji, te ograničava postojanje gla goljice samo na sjevernojadranski prostor.

Nisu u Duklji, već u Srbiji.

A sudija, koji je živjeo u Duklji, čuo je da je lijepa i htio je da je silom uzme.

Jedno vrijeme nije imala svojih sufragana, a 1120 od pape Kalista II. dobiva točno određenu pokrajinu sa sufraganima u Trebinju, Kotoru i nekim biskupijama u Duklji, a kasnije i Bosansku biskupiju.

Travunji i Duklji ne bijase drugo nego da se i one dadu pod zastitu mocnoga Tomislava.

Možda bi se njegovi nazivi odbacili kao plod mašte da se s Dukljaninom ne slažu i neki bizantski pisci iz 11. i 12. stoljeća, koji spominju Hrvate u Duklji. [ 24 ] [ 25 ] Stoga je postavljena hipoteza da je Crvena Hrvatska (Duklja Dalmacija) bila samostalna politička jedinica do Nemanje (Vjekoslav Klaić). [ 25 ] Prema jednom drugom mišljenju do takva je naziva došlo zato što su bizantski pisci identificirali Srbe i Hrvate. [ 26 ] U Jugoslaviji je ipa bila najprihvatljivije treće mišljenje, prema kojem je riječ o nekoj postojećoj, realnoj skupini ljudi, koji su nosili hrvatsko ime, dakle o nekom kraju (u Duklji), koji je bio nastanjen Hrvatima. [ 27 ] Prema tome, posve je razumljivo da takva pretpostavka ne znači da je Crvena Hrvatska bila sastavni dio hrvatske države pa čak ni to da se ovdje radi o etničkim Hrvatima u onom smislu kao i u Hrvatskoj gdje je to ime bilo ne samo nacionalno, nego i političko (državno). [ 28 ] [ 29 ]

Fine, The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century, University of Michigan Press 1994., str. 233. Fine piše: Radoslav je bio pod teškim teretom da očuva svoju državu od pritiska Srba iz Raške, koji su u tom razdoblju razvili ambicije prema Duklji.

A laž je i jedno i drugo jer niti je Mihajlo Višević bio Srbin niti su većinski pravoslavci po Humu i Duklji postali katolicima već upravo obrnuto, većinski katolici prisilno pod Nemanjićima i Turcima postali pravoslavcima.

Središte srpskog političkog života se u 11. stoljeću nalazi u Duklji, čiji vladari, počevši od Vojislava, vode upornu borbu za oslobođenje od bizantske vlasti.

Tako je u mašti barskog svećenika nastalo veliko kraljevstvo čije je središte bilo u Duklji, a čiji su kraljevi svoje davno porijeklo vukli od gotskih vladara.38 - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 35, 36 J. Ferluga, Szr la date de la creation de theme de Dyrrachium, 1964 37 Istorija srpskog naroda I 38 Steindorff, n. dj., Peričić, Sclavorum regnum

Crnogorci su Dukljani, i imali su državu i kralja prije Srba, uostalom i utemeljitelj srpske države je Stjepan Nemanja, rođen u Duklji.

Prema tome, pretpostavljena bogata slavenska podloga Barskog rodoslova upućuje na razvijenu slavensku književnost u Duklji i eventualno Travunji, čiji početci sežu u 9. stoljeće.

On sam izričito navodi još jednu slavensku knjigu, Liber Methodius, koja se odnosila na zakonodavnu djelatnost vladara, a koja bi se, po nekim autorima, mogla poistovjetiti s Metodovim prijevodom Nomokanona. [ 10 ] Bez obzira na to, prihvati li se takvo tumačenje ili ne, mora se uočiti pojava Metodova imena u Duklji, na prostoru na kojemu se, prema zaključku Splitskog sabora, širila kriva (Metodova?) doktrina.

hrvati jesu slaveni, zajedno sa OSTALIM SLAVENIMA koji žive u zahumlju, paganiji. duklji, travuniji, onim SLAVENSKIM zemljama uz hrvatsku koje DAI nabraja i JASNO I NEDVOSMISLENO RAZLIKUJE jedne od drugih, eto to ti nemožeš da skontaš, nego tvrdiš da su i ti OSTALI SLAVENI ustvari hrvati, i da je i sekinde tačna ova tvoja nebuloza, onda bi DAI pisao ".. hrvatska i ostale hrvatske zemlje " odnosno "... pošto su se rečeni SLAVENI (hrvati i ostali, jer ne bi rekao slaveni, nego samo hrvati)...... i jasno kaže da su PRVI susjedi preko Cetine PAGANI koji zarobljavaju i uništavaju stanovništvo bizantskih gradova Split, Trogir,.... i da ovi napuštaju i OTOKE (pa ko ih tjera sa otoka nego jedino SLAVENI-PAGANI koji po moru haraju-da nisu možda hrvati na moru.... ha, ha...) ali ih na KOPNU zaustavljaju Hrvati...... otada oni plaćaju danak Slavenima, između ostalih i Hrvatima ovo je valjda više jasno i malom dijetu

U duhu kulturnog ozračja, u kojem su se križale težnje Istoka i Zapada, u kojem su slavenska djela kolala na svom putu iz Makedonije u Hrvatsku i iz Hrvatske na istok, a latinska doticala iz nasuprotne Italije, zaustavljajući se u za njih prijemljivoj sredini romanskih gradova, valja promatrati i podatak iz pisma pape Aleksandra II., upućenog barskom nadbiskupu, u kojemu se govori o samostanima Latina i Grka, odnosno Slavena. [ 24 ] Bez obzira na to što je pismo najvjerojatnije falsifikat nastao u 12. stoljeću, ono nam potvrđuje ispravnost slike o raznovrsnosti tadašnje kulture u Duklji, u kojoj su ravnopravno opstojali slavenski i latinski jezik sa svojim podjednako razvijenim književnostima.

U vrijeme bitke na Gvozdu 1097., uskopaljski kraj je opet pogranični: zapadno od Vrbasa je u Hrvatskom Kraljevstvu, dok je istočni dio u Duklji.

Upravo zbog toga car ne ubraja Dukljane u Srbe, niti se srpsko ime u Duklji/Zeti udomaćilo prije 12. stoljeća.