Imali su vjeru u anđela čuvara i ljepši onostrani život.

Naizgled oksimoronska parabola o svijanju gnezda kao pripremi za zagrobni život i o večnim ljubavima koje žive u grobu, u svojoj suštini predstavlja najbanalnije shvaćenu religioznu doktrinu o ljudskom trajanju kao vežbi za onostrani život.

Kao što smo u Bratu magarca mogli vidjeti kišu što pada i osjetiti miris cvijeća na livadi, tako i ovdje uz vrijednu pomoć ansambla, ali i oblikovatelja svjetla Aleksandra Čavleka, te minimalne i dosjetljivo korištene scenske elemente Tanje Lacko (tepisi-ulice, ljestve-soba na katu i dva stola i stolci koji se funkcionalno aranžiraju prema potrebi) Medvešek stvara grad pred našim očima, njegove ulice, crkve, vrtove gđe Webb i gđe Gibbs, mjesečinu i zvijezde pa i onostrani svijet osjenčan smirajem u kojem se na kraju gubi i ton jer posljednje riječi mrtvi i Redatelj izgovaraju nečujno, dok prelazak u nama nepoznato onostrano iskustvo prati samo zvuk klavira.

Budi zahvalan za svaki posjet, jer svaki gost je tvoj onostrani vodič.

Slikom otkriveni svijet pokazuje se kao ovostrani i kao onostrani i kao nedjeljiva u sebe zaokružena cjelina.

Naime, u interpretaciji narodne religije Egipćani su zamišljali da je onostrani život posve sličan zemaljskome, te su pretpostavljali da i na drugom svijetu treba obavljati svakodnevne poslove poput kopanja kanala za navodnjavanje.

Ako postoji onostrani svijet, a moja malenkost vjeruje da postoji, uistinu me zanima kako duše tamo komuniciraju.

Johnny Cash desetljećima je robovao country kanonima, koje je doduše dijelom sam i stvarao, nesvjesno sputavajući svoj dar čiji će se iskupljujući onostrani potencijali otkriti jako kasno, ali dovoljno rano da uđe u red besmrtnika.

Samo je sarkastično dodao: " Tko ima previše uma za onostrani svijet, ima ga premalo za ovaj svijet. "

Osobito kritizira transcendenciju filozofske vjere; taj onostrani niti ima svoju volju, niti govori, niti čini, niti ima kakav autoritet.

To ne znači da mu nužno treba Platonov onostrani vječni uzor stvari.

Isti problem se javlja ako na mjesto Boga stavimo iracionalno, gdje ja mogu raspravu s tobom temeljiti na tome kako sam primio onostrani impuls iz domene iracionalnosti koji mi je poručio da je sve ša ti pišeš ravno gluposti, dok sve ša ja pišem upravo je oprimjerenje Istine s velikim i, i tako unaprijed diskreditirati uzimanje u obzir ikakve tvoje argumentacije.

Bog je onaj tko nam je blizu, u središtu je našeg bića, ali On je Posvemašnji Drugi, Presveti i onostrani Bog.

Postoji taj onostrani glas koji kod Mozarta nije definiran na katolički način, premda se predstava zbiva u Španjolskoj, u kojoj je katolički ritual vrlo snažan.

U srednjem vijeku dominirala je ekonomija spasenja pripremajući za onostrani život.

... serviram vam neki " onostrani " članak, naime članak iz ex - Yu država, ili nešto što se prilika u tim državama tiče, i to nije slučajno, ali ni uobičajeno.

I Lakonogi, ali ne i Tihonogi Poslanici, i onostrani, jasno šeću Zemljom, jašući na Zraku među zjenama, jašući na Zemlji među tijelima, i klizeći tiho kroz Vodu među dušama, i huhteći u Vatri dohvata želja, jer svi ti Duhovi kroz tebe i Igru unutarnju moraju biti podvrgnuti osobnim sjecištima sažetih u Osobi Svećenika Magije, i to prije bilo kojeg drugog.

Iz knjige Stephen Knapp: Smrt i priprema za onostrani život

Sukus ili bit onoga što je njegova poruka jest sljedeće: onostrani svijet postoji; sve što za ovoga života ovdje na Zemlji učinimo, pokretani vlastitim mislima, što svjesnim, što nesvjesnim, to ostaje zapisano unutar našeg duha, tj. poznato našem duhu i našoj duši, a samim time i poznato je Sveukupnosti koja iza svega stoji i to sve nas čeka kada pređemo granicu.

" Možda nije ugodno biti hvaljen za dosljedno savjesno i zanosno služenje kršćanskom domoljubnom nadahnuću i sveopćim humanističkim principima, ali suvremenici su dužni te zasluge priznati onome, koji se nije sustezao žrtvovati i preko granica bola i krhkosti duše, srca i tijela i svjedočiti istinu, dobrotu, ljubav, ljepotu, pravdu i vjeru u onostranost ljudskog života i onostrani smisao života naroda, uljudbe, dnevnih događanja i sveukupne povijesti ", istaknuo je u obrazloženju nagrade u ime Savjetodavnog vijeća manifestacije akademski slikar Josip Botteri Dini te dodao " baš o svemu tome i o mnogim uzornim hrvatskim zaslužnim i povijesnim ličnostima, o banu Josipu Jelačiću, Eugenu Kvaterniku, Ruđeru Boškoviću, Josipu Jurju Strossmayeru, Eugenu Kumičiću, kao i mnogim hrvatskim mučenicima, o bolnim hrvatskim kalvarijama u svojim djelima govori poput novovjekovnog Joba Nevenka Nekić i uznemiruje pozaspale savjesti u tmurnom suvremenom hrvatskom Getsemanskom vrtu. "

Nešto smirenija, filozofskija ina č ica takva stajališta formulirana je još u helenisti č ko vrijeme: Kada smo mi, nema smrti; kada je pak smrt, nema nas. Drugu krajnost u osporavanju smrti č ini stav da je smrt tek prijelazna to č ka iz jedne protege postojanja u drugu, iz jednoga (ovostranoga) života u drugi (onostrani).

U dvostrukosti gledanja, na život i onostrani život, zapitani jesmo li samo slučajnost, u susretu slabosti...

Sve dotle dok je vjera u taj onostrani fantom snazna i ziva, tako dugo dolazi covjek tim okolnim putem barem do nesto sadrzaja.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

U tom smislu Božja karizma prenosi se i na onostrani život pa je ona povezana i sa vječnim životom osiguranim za one koji su u Kristu.

A kako se dalje razvijao grofov onostrani after party?

Ne znam kako vama, ali meni je sama smrt na neki način svjedokinja da onostrani život postoji, inače ovo ovdje ne bi imalo nikakvoga smisla.

" Cijeli život " si proučavao paranormalno i do sada nisi pronašao baš ništa što bi imalo onaj magični, onostrani zov koji toliko želiš?

Jer konačno, nijedna osoba nema ista iskustva u životu kao neka druga, a isto vrijedi i za onostrani život.

Obično kažu: " Naučite umirati svaki dan pa ćete znati i mirno umrijeti. " Smrt za kršćanina je samo prijelaz iz ovog u drugi život onostrani susret sa Isusom.