U prvom trenutku opazih u njegovim očima zbunjenost, što je sad to, a onda, rekao bih, muku.

Pogledali smo se međusobno i opazih da je Fidel isto mislio.

Na goru se povilo oblačno sunce, i ja, vajmeh, opazih da stigoh u drugu palanku, sa tvornicama šećera.

Ne odgovorih jer opazih u zao čas da su joj pete od cipela krive, strašno krive, obadvije krive nalijevo.

Pomagah joj kod toalete kao zaručnik vjerenici i opazih na svakoj sitnici uvezenu plemićku krunu.

Kad se razuzlalo ono klupko čovječjega mesa, opazih, da su mi ruke okrvavljene, a tako i haljine, na više mjesta.

Promatrasmo " karaulu ", a za tim opazih, kako je čaroban vidik sa onoga sedla u dolinu ključku, pa i tamo prama zapadu na grdne planine, što zatvarahu daleko obzorje.

Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. (Otkrivenje 13,11)

" Odavno te opazih u planini i pratih te skrivena među šumskim sjenama.

Udaljavajući se od Dubrovnika, zaboravih na jednu važnu stvar, a to je stanje goriva u rezervoaru auta, i tek nakon desetak kilometara opazih kazaljku na području nule, i svjetleću lampicu upozorenja minimuma u rezervoaru, očito zauzet zanimljivostima okoline.

Teren u moru je bio vrlo zanimljiv, dok nekoliko desetaka, pa i stotinjak metara dalje opazih u moru veće površine oko dvjesto kvadratnih metara golih svijetlih stijena, koje je očito posjetila neka veća skupina školjkolovaca.

Išao sam zagledan u rijetke pahulje koje je vjetar nosio tamo⠀ amo; u nedoumicama svog života bio sam izgubio put, kad opazih kako me iz jednoga mračnoga kuta groblja gleda crni pas.

U početku nisam vidio ništa, ali napokon, daleko u sjeni stogova, opazih dvije tamne prilike, jednu uz drugu.

»Pogledavši, opazih kako su svi dječaci pobjegli i umjesto njih vidjeh mnoštvo jarčića, pasa, mačaka, medvjeda i nekoliko drugih životinja.«

Zapalio sam drugu cigaretu za redom kada iz pravca Mostanja opazih nekog idiota koji je trčao prema nama dok su granate fijukale iznad njega.

Nakon što sam se puzeći dovukao do zida koji je već bio siguran zaklon makar što se tiče puščane paljbe, opazih uz vrata kroz koja sam skočio sa jedne strane Nikšu, držao se sa obje ruke za lice dok je krv curila kroz prste obje ruke.

1? uvaj, sine, rije? i moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. 2? uvaj moje zapovijedi, i bit? eš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. 3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na plo? i srca svoga; 4 reci mudrosti: " Moja si sestra " i razboritost nazovi " sestri? nom ", 5 da te? uva od žene preljubnice, od tu? inke koja laskavo govori. 6 Kad bijah jednom na prozoru svoje ku? e i gledah van kroz rešetku, 7 vidjeh me? u lakovjernima, opazih me? u momcima nerazumna mladi? a: 8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj ku? i 9 u sumraku izme? u dana i ve? eri kad se hvata no? na tmina; 10 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. 11 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u ku? i zadržati; 12 bila je? as na ulici,? as na trgovima i vrebala kod svakog ugla; 13 i uhvati ga i poljub i i re? e mu bezobrazna lica: 14 " Bila sam dužna žrtvu pri? esnicu, i danas izvrših svoj zavjet; 15 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i na? oh te. 16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokriva? ima misirskim; 17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. 18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. 19 Jer muža mi nema kod ku? e: otišao je na dalek put; 20 uzeo je sa sobom nov? ani tobolac; a vratit? e se ku? i tek o uštapu. " 21 Tako ga zavede svojim vi? nim nagovorom, odvu? e ga svojim glatkim usnama. 22 I ludo on po? e za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu? eka 23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulije? e u zamku, i ne znaju? i da? e ga to života stajati. 24 Zato me, sine moj, poslušaj i? uj rije? i mojih usta. 26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. 27 odzemlje vode putovi kroz njenu ku? u, dolje u odaje smrti.

Pri otvaranju Hrvatskog narodnog kazališta 1895, za posjeta cara Franje Josipa Zagrebu, uveličavajući novosagrađenu kazališnu Žutu kuću, u protokolarnoj audijenciji Njegovu Visočanstvu Caru i Kralju Franji Josipu, intendant Hrvatskog narodnog kazališta Stjepan Miletić svrnuvši pogled na listu uvaženih osoba koje će Njegovo Veličanstvo primiti s indignacijom zapisuje: »Opazih da je kazališni intendant tek na 22. mjestu ubilježen, u donekle nelaskavoj zajednici s ravnateljem zemaljskog zavoda za umobolne, oba kao reprezentanti zemaljskih zavoda.

U svojoj oproštajnoj knjizi Propovjednika, ponavljani izrazi ' PROMOTRIH ', ' OPAZIH ', ' PROMATRAH ' i ' VIDJEH ', govore nam da je Salomon kroz život intenzivno promatrao život i svijet oko sebe.

Prevrćući vruću vrećicu u rukama, kao da se loptam, na suprotnoj strani semafora opazih osobu, mladu učiteljicu iz OŠ IBM, koja mi je jednom puno pomogla, ni ne poznavši me.

Najednoč opazih djevojku mladu, lijepu i finu gdje kleči sklopljenih ruku, a kraj nje starica.

Da ne opazih njemačkog prijevoda Dupanloupovih djela, Preradovićeve Prvence, knjige Društva sv. Jeronima i nekoliko Matičinih, šćah misliti e sam u knjižnici kakog Rittera-Vitezovića ili Krčelića.

Opazih, kako je njegov glas kad govori muzikalan, ma da Marko nema sluha; da su crte njegova lica slične Laokontu kad osjeća; kad pak gleda, onda sjeća na Sokrata i tele...

B O N A N A N Z A,,, dogovor je pao,,, idemo za Šugarske dulibe,,,, od kuda?,, od Lukovog,,,, kada?,,,, 30 - tog, na dva dana,,, idemo vidjeti tu naslijeđenu dolinu,,, ostavštinu za koju je moguće kazati, " konačno je ovo društvo dobilo svoje sklonište ",, još je mrak kada nas Bojan skuplja po Zagrebu sa svojim niskim planinskim terencem,,, (dakle: Bojan, Sandra, Ratko i Ja-Vlado),,, pravac Gospić,,, U Karlobagu kava,,,,, a onda Lukovo, (kako su ta mjesta uz more po ljeti pusta),,, staza ravno gore uz vojarnu i to po čistoj kotrljajućoj kamenjari tako da je odmah zapamtiš,,,, inače izvorno staza ide kroz područje vojarne,,,, kod jednog kratkog odmora Bojan me slika sa bocom Stocka,, zavidni smo na Ratkovom uspjehu sa Gavrilović paštetom,,,,, a možda i ovo upali,,,,, nakon kotrljajuće kamenjare izvorna kamena staza još od Premužića,,, zavija kao zmija između planinskih stožaca a ima ih puno,,,,,, Sandra puna energije vodi,,,, zaostajem iza ekipe,, pretovario sam se,,,,,, odjedanput iza jednog zavoja životinjsko tuljenje,,, u prvi mah pomislim da me muški dvojac ispred zeza,,, ali tuljenje dolazi ispod iz jedne drage,,, tražim pogledom buku,,,, nakon nekog vremena opet,,, sada ga vidim,,, dolje u dragi ispod staze,,,,, bik bijesno tuli na svakog prolaznika kao pas,,,,,, pogled sa kamene staze otvoren prema moru,, prelazimo pola puta,,, kasnimo zahvaljujući meni,,,, sada smo u šumovitom dijelu,,,, križanje staza od Baških Oštarija a i snijeg je tu,,, upravo ga ima toliko da ti gojzerice budu mokre,,,, opet oštro gore,,,,, ostaci sela Jasenovac,,,, zaostao i umoran kao pas tražim trenutak predaha naslanjajući naprtnjaču na ostatak zida nekadašnje nastambe,,,, nije izdržao,,, a ja sa nogama u zraku i na leđima sa druge strane zida,, bez posljedica zahvaljujući naprtnjači,,,, poslije mene ostaci sela izgledaju još starije,,,,, kraj uspona,,, Ripište,,, ali i mrak je tu,,,, iako se slabo vidi prvi zaključak je - - lijepa dolina - -,,,,,, Nastavljamo pipajući po stazi,,, gdje je sklonište?,,, kao da vidim neko blijedo svijetlo gore,,,, ili mi se učinilo,,, pitam ostale da li su ispred sebe vidjeli neke tragove drugih osoba,,, nema tragova,,, nastavljamo pipati,,,, ipak je to slabo svijetlo sklonište,,,,, netko je već u njemu,,,,,,, u skloništu trojica mladih ličana sa majicama gorske službe,,,,, vrlo brzo smo kao jedna ekipa,, cuga,, klopa,, cuga,, nadmetanje u lovačkim pričama,, Mi prednjačimo (uputa: veliko mi uz glagole: prednjačiti, rasturiti, raznijeti, osvojiti, zarobiti,,, čita se: Sandra),,,,,,, vrijeme brzo prolazi,,, alkoholnih para sve više,,, cuge sve manje,,, ističe se Mile iz gorske službe,, između ostalog i specijalac,, izvrsno poznaje ovo područje i ističe važnost ovog skloništa kao jedinog takvog objekta na njemu,, saznajemo da je voda iz bunara pitka,,,,, Mile nam objašnjava čvorove koje je dobro znati,,, mene zanima onaj čvor kojim možeš otpustiti konopac s kojim si se spustio niz stijenu,,, Sandru zanimaju svi čvorovi,,, slika Mileta dok pokazuje čvorove,, a u pogledu joj možeš iščitati,, " veži me ",,,,, Bojan neumorno trusi cugu,,, Ratko,, sretan,, pun planova za uređenje skloništa,, smatra da je najvažnije pokrpati krov,,, i napraviti bočnu nadstrešnicu za drva - dodaje Mile,, ličani mu obećavaju sve i svašta u pomoći oko uređenja (drvenu građu, prijevoz sa traktorima),, Ratko još sretniji,, raste,, sada ima tri metra,,, zamišljam ga kako stoji na ulazu u dulibu,, zamišljen,, visok trideset i tri metra sa sjenom koja pada na Veliki Stolac,,,, Bojan neumorno trusi cugu,,,, Sandra drži lekciju ličanima u kartanju,,,,, ja se tu i tamo ubacujem sa nekom lovačkom pričom,,, ne znam kako mi je na pamet pala ona stara kaubojska serija " Bonanza ",,,,, Bojan neumorno tru,, (ma to već znate),,,,,,,,, iza ponoći odlazim u horizontalu,, Bojan i Ratko odmah iza mene,,,,, u polusnu još dobrih sat vremena slušam Sandru kako dečkima drži predavanja i daje savjete,, na kraju i zubarske,,,,, pomislio sam tada,, " mi smo ekipa iz Bonanze ",,,,, Ratko je brižni Adam,, čuvar doline Bonanza (stari naziv: Šugarska duliba),,,, Bojan je neviđeno jak Hos,,,, golom ljevicom obara bikove koji tule na prolaznike,, dok svojom legendarnom desnicom podiže jako veliku pivsku kriglu,,,, Sandra je naravno mali Joe,, brza na revolveru i okidaču,, preciznih pogodaka,,,,,, ja sam dobri, stari Ben,,, koji obavezno dijeli savjete nakon događaja,, " u stilu: u moje vrijeme ",,,,,,,,,, Ujutro,,, malo cuge,, nije puno ostalo,,, pa red špeka, red sira,, i tako to,, ličani ubrzo odlaze, (ostavili su dojam na mene - pravi su dečki, tako različiti od većine svoje generacije),, razmjena brojeva,,, pozdravi,,, Ratko planira,,, novi linoleum za pod i ploče za zidove, Sandra zapisuje,,,, Bojan nešto traži po skloništu,, ja sretan,, naprtnjača mi je lakša za devet kila,, zapiši novu pilu govori Ratko Sandri, i metlu,, doći ću na svojoj odgovara Sandra,,, Bojan je pronašao jednu natikaču - planinsku,,, ja frčem boce i uz put kontroliram je li što ostalo,,,, Ratko se vraća izvana,,, trebaju nova vrata na zahodu,,, i nešto za pokriti stolove - dodaje Sandra,,,,, Bojan zamišljeno gleda natikaču,,,,, otvaram vojnu kutiju ispod kreveta i govorim o njenom sadržaju,, uglavnom svašta i ništa,,,,, pospremamo,,, Bojan slika natikaču,,,, idemo,,,,,,,, dolje idemo prema zadanom vremenu staze,,, kod ostatka sela Jasenovac poskliznuvši se na mokri kamen opet sam tresnuo na leđa,, i opet me spasila naprtnjača, (zapamtio sam to selo),,, dolje,, negdje iznad onog bika sredio sam nogu,,, odvojio sam se naprijed od ekipe koja je slikala panoramu Paga,, i dok sam hodao u trenutku podizanja desne noge, kasno opazih migoljenje na mjestu gdje sam trebao spustiti nogu,, brzi refleksni odskok i izvinuta noga,,, dalje sam išao šepajući,,, bolno ću se sjećati one zadnje dionice kamenjare,,, bolove sam ublažavao mislima o pivi i kavi u nekoj birtiji na povratku kući,,,,,, i to je to,,,,,,,, Adam, Hos, Mali Joe, Dobri stari Ben,,,, tndrmdrmdrm,,,, Bonanza,,,,

Ali čovjek mojih godina mogao bi malo i uključiti racio, pa umjesto romantične zaluđenosti dati rasplesanim vilama jedan sasvim praktičan savjet: " Drage moje dame, morale biste pripaziti bolje na higijenu svojih stopala. " Jer, opazih, tragovima njihovih stopa u travi iznikle su lijepe blijedo-smeđkaste gljive.

I tako opazih da mi se u glavi vrte neki mogući alternativni završetci te pjesme: '... u vražju mater i ti i tvoj tunel/poticaj/kamion/povlašteni kredit/pješačka zona/stan/nadzorni odbor/Podravka...

Pouzdigavši se teškom mukom, opazih ondje gdje mi ležaše glava skrućenu krv...

Čim upali svieću, opazih, da je pripit.

U osvitak opazih oveliku daščaru, a iz nje izpane šior barba, koji je prije imao kantinu u tvrđi banjalučkoj.

Kad to opazih, odmah mi sune u glavu misao: " grof Andraši nije istine govorio, kad je rekao, da će poslati u Bosnu samo dvie satnije sa glasbom. " Tu nađosmo i našu pukovniju.