Zbog neprijeporne istine da su samo Hrvati mogli zaustaviti svojeg operetnog generala, svijet je slao poruke u obliku otkazivanja već ugovorenih aranžmana, neprihvaćanja Hrvatske kao sudionika u razvojnim programima, udaljavanja od zapadnih integracija i sl.

Dok su nogometasi, plivaci, gimnasticari i ostali tupoglavci poput M. Blazevica dobivali DRZAVNA odlikovanja predpotopnih knezova Trpimira, Domagoja, Zrinskih i Frankopana i vrag zna od koga sve ne, sa lentama, lovorima i tu vrag zna sa cim sve ne, a Ciro od operetnog predsjednika cin generala, Hedl i FERAL su prizeljkivali RH-u, kakva se tek danas nazire kazem tek nazire.Da ga je netko jednog jutra otkrio kako pluta Dravom, to nebi bilo vrijedno ni slova u medijima.A danas se mediji bave nepostenim dripcem Sanaderom, kojeg su pametni RVATI izabrali za premijera, doduse ne direktno, ali kroz svoje predstavnike.

Njen je repertoar tada obuhvaćao brojne velike uloge opernog, operetnog i koncertnog repertoara poput primjerice Mimi i Musette u Puccinijevim Boemima, te Cio Cio San i Lauretta u, također Puccinijevim operama Madame Butterfly i Giani Schicchi; Adina u Donizettijevu Ljubavnom napitku, Margareta u Gounodovu Faustu; Pamina i Papagena, te Grofica Almaviva i Susanna u Čarobnoj fruli i Figarovom piru Mozarta; Verdijeve heroine Aida, Gilda i Violetta (iz opera Aida, Rigoletto i Traviata; Rosina iz Rossinijevog Seviljskog brijača, Manon iz istoimene Massenetove opere, a bogat je bio i njen operetni repertoar, poput Sylvie iz Kalmanove Kneginje čardaša, Euridike i Helene iz Offenbachovih Orfeja u podzemlju i Lijepe Helene; Adele i Rosalinde, te Franzi iz Straussovih opereta Šišmiš i Bečka krv, te mnogih drugih uloga.

I dok se kazalište iz Kolozsvara predstavilo ipak provincijskom izvedbom Kalmanove Bajadere, siromašnom u vizualnom pogledu i lišenom onog pravog operetnog štimunga kompletnog glazbeno-scenskog izričaja, budimpeštansko Gradsko operetno kazalište pokazalo je svojom Groficom Maricom (odnosi se to na popodnevnu predstavu 23. ožujka na mađarskom jeziku), kao odnjegovani uzorak austro-ugarske operetne tradicije, s odličnim mladim glumcima pjevačima, nositeljima glavnih uloga (Safar Monika kao Marica, Vadasz Zsolt kao Grof, Denes Judit kao Liza, njegova sestra i Peller Karoly u ulozi Istvana).

Osvježena s modernijim aranžmanima plesnih točaka s blagim okusom mjuzikla, ova je izvedba u cjelini, s briljantnim glumačko-plesnim ostvarenjima pojedinih protagonista, u perfekciji njihova izvođenja vođena do same granice akrobacije, potvrdila dugovječnost operetnog žanra i njegovu sposobnost da i u današnjem vremenu nađe publiku.

Suvišno je napominjati da su izvedbe Gradskoga operetnog kazališta bile rasprodane i da je njihovo uvrštavanje u program Budimpeštanskog proljetnog festivala bilo opravdano.

No britanski obavještajac ne bi bio to što jest, kada ne bi za svoga nasljednika neslužbeno imenovao jednog operetnog čovjeka, glumca Josipa Pejakovića, koji je, što nije slučajno, istodobno poveo potpisivanje neke peticije za odlazak Visokog.

Slaven Smodlaka, Marijan Bujanić, Mihovil Petranović, Sergije Rainis, Vukica Markov dolazili su iz operno-operetnog miljea i otpjevali su neke od najvećih hitova trenutka, bez želje da se zapravo priključe šlagerskom društvu.

Slaven Smodlaka, Marijan Bujanić, Mihovil Petranović, Sergije Rainis, Vukica Markov dolazili su iz operno-operetnog miljea i otpjevali su neke od najvećih hitova trenutka, bez želje da se zapravo priključe šlagerskom društvu.

- Ne odustajem ipak ni od svog lepršavoga koketnog operno-operetnog-mjuzikl programa jer to sam ja i po tome me publika pamti, zaključila je rado viđena đakovačka gošća.

Kada sam gledao na televiziji izvještaje iz onog operetnog rata u Sloveniji nisam vjerovao svojim očima i sve mi je smrdilo da tu nešto ne štima.

Britanski obavještajac ne bi bio to što jest, kada za svoga nasljednika ne bi imenovao jednog operetnog čovjeka, glumca Josipa Pejakovića, koji je istodobno poveo potpisivanje peticije za odlazak Visokog

Posebice je zaslužan za revalorizaciju i oživljavanje opernog i operetnog opusa Ivana Zajca.

Gledao sam, među ostalim, predstavu koju je umirovljeni sabornik Vitez, namireni ministar kulture jednog operetnog diktatora iz Blitve, okićen s gotovo više ordena nego Franjo Josip, napravio po kolažu tekstova Stare Sovuljage.

Kad već govorimo o kopnenoj granici, nemoguće je zaobići Sv. Geru na kojoj je 100 m unutar hrvatskog teritorija kasarna koju su zaposjeli slovenski vojnici u doba njihovog operetnog rata 1991. i od tada se nedaju vani.

U samom početku Opera nije pridavala veće značenje razvoju baletne umjetnosti, ali proširenjem opernog i operetnog repertoara, ukazuje se potreba za sve većim brojem plesača.

Već nakon praizvedbe 1874. godine, Šišmiš je postao sinonimom operetnog žanra.

Neke predstave moramo skidati s repertoara, a da neke niti ne igramo, poput Male Floramy, koja je dio operetnog repertoara za koji smo već posložili određene kadrove.

Prvi od četiri planirana koncerta ukrasila je izložba slika akademskog slikara Marijana Richtera, ispred koje su glazbenici izveli prvo Dva valcera Srećka Albinija, popularnog hrvatskog operetnog skladatelja s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, koji je nakon Graza i Beča došao u Zagreb kako bi naslijedio Ivana pl. Zajca na mjestu direktora Opere i skladatelja vedrih kazališnih nota.

A 10 godina kasnije to ne mogu raditi ni budući bivši gradonačelnici, ma koliko ih stil pokojnog operetnog diktatorčića fascinirao.

Što se mjesta održavanja koncerata tiče, osim kultnih prostora budimpeštanskoga glazbenog života, a to su Nacionalna opera, velika dvorana Glazbene akademije Liszt Ferenc, Pesti Vigado, te zgrada Gradskog operetnog kazališta, koncerti se još održavaju u Budimpeštanskome kongresnom centru (izgrađenom 1985).

Unatoč izvedbeno vrlo zahtjevnom programu i solistima koji nisu imali vizualni kontakt s dirigentom, raspada nije bilo. sve pohvale umjetničkom ravnatelju Miklósu Gáboru Kerényiju čije Kazalište operete i mjuzkla nastavlja bogatu tradiciju kultnog budimpeštanskog operetnog kazališta Metropolitan i zasluženo uživa međunarodni ugled... pročitajte cijeli tekst...

Umjetnici Budimpeštanskog operetnog kazališta privlače desetaka tisuća gledatelja zavodljivim napjevima koje izvode znalački i s tolikim šarmom, pritom se ne štedeći ni u plesu na granici akrobatskih vještina, a ne škrtareći ni na maštovitoj vizualnoj opremi.

I u tom je ključu napisao svog Veselog diktatora, prikazavši u njemu svemoćnog Broza kao operetnog junaka koji je iz pokrpanih hlača kumrovečkog seljačića uskočio u maršalsku odoru.

Priznajemo, tada smo se donekle pribojavali da to ne budu ujedno i glavni aduti filma, odnosno da film ne bude još jedno ažuriranje tijardovićevski operetnog predloška, s pjesmom, mornarima i zanjihanim palmama.

Jer, nemojmo si lagati, njegovi kreativni ćorci pogađaju ravno u željenu metu publike koja - mada nit radi, nit moli - neće žaliti kuna i ojra za novu dozu operetnog dajdžest domoljublja.

Meni se tada posebno urezala u sjećanje jedna emisija na slovenskoj TV nakon operetnog rata u kojoj su gotovo svi srpski intelektualci rekli da ne prolazi tadašnja teza koja je dolazila izvana kako nema promjena granica silom navodeći kao primjer da su Francuska i Njemačka stoljećima ratovale za granice.

A ne bi (vjerojatno) bilo ni današnjega skladatelja, a u dosadašnjem životu usto i novinara, orkestralnog glazbenika, baletnog i opernog korepetitora, operetnog dirigenta, aranžera jazza i zabavne glazbe, kabaretskog pijanista, pjevača, glumca i tekstopisca, zagrebačkog Kelemenova, a kelnskog Zimmermannova i Eimertova učenika, Kagelova suradnika i asistenta, duisburškog docenta za teoriju glazbe na Folkwang-Hochschule, voditelja i osnivača Ansambla za suvremenu glazbu (kažu skandaloznog) i ansambla Fin de siecle fin de millénaire (čak i tu, među skladateljevim biografskim faktima, rastegnutim između visokih škola i kabaretskog pijanizma, kao da se pomalja neko ironično ozračje), da od 1940. u Splitu pa sve do danas Silvio Foretić na svom licu nije nosio tu vječno vragolasto-podrugljivu, dvostruku facu.

Na kraju predstave, ne uočivši niti jedan neskladan pokret ili ton, nesrazmjer između dviju sastavnica operetnog žanra, može se zaključiti je da je mnogo truda uloženo u pripremu, odrađen popriličan broj kvalitetnih proba da bi dobili ovaj uistinu vrijedan proizvod.

Došao je kapitalizam, koji smo kao turisti gledali samo izvana - mislili smo da su u zapadnom svijetu svi ljudi kapitalisti, i preko noći smo postali " roblje " tranzicije iz sistema operetnog komunizma u sistem razbojničkog kapitalizma.