Jednostavniju priču naći ćemo u djelu najvećeg njemačkog lirskog i epskog pjesnika druge polovice 13. stoljeća, Konrada von Würzburga (između 1220. i 1230 - 1287) pod naslovom Vitez s labudom.

Čakavski pjesnici zadarskog književnog kruga zakazuju još jednu večernju sesiju s konzumentima njihovog lirskog afiniteta.

Kao dječak nisam bio ni nalik Leoneu, niti je u meni bilo tih Basilides - Daniellijevskim navještaja jedne kasnije dekadanse i mogućeg kraha ante diem, a u komoditetu svih tih rasprava o slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu i Singerici, te prilici da se demantira jedan infamni Revolverblatt, vidite nikome nije palo na pamet da bi Glembayevi, koji su Falschspieler und Mörder, mogli i pomisliti da ta venetska genetika zaziva propast jedne više hijerarhije, onih koji su zaista aristoi, razumijete što mislim...; dapače, sve su to, moj amice, Barboczy legende, ta nagađanja da bih ja kroz neku lirski nepreciznu, snježnu i nježnu predbožićnu noć hrlio prama Stubici, Luci ili Ljubici - vi znate da naša najveća građanska drama počinje čuvenim stavkom: " Formfehler je učinjen ", pa kako bih ja onda poslije svog lirskog, wildeovskog simbolizma u tim mojim stvarima na sceni počeo da radim s gorućim vlakovima, s masama mrtvaca, vješala, sablasti i dinamike svake vrsti: ta tonule bi čitave lađe, rušile bi se crkve i katedrale, stvari bi se odvijale na oklopnjačama od trideset hiljada tona, pucale bi čitave regimente i umiralo se u masama... svi oni simbolični dance-i macabre-i, bezbrojna umorstva, samoubojstva, priviđenja, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, gorućih anđela i bogova... sve je to samo traženje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru: u kvantitativnom.

Zanimljivo je bilo gostovanje Vatroslava Kuliša, jednog od naših najvažnijih slikara srednje generacije, umjetnika apstrakcije i neobičnoga lirskog ekspresionizma.

Uz to, predstavljene su i knjige koje se bave polutisućljetnom prijevodnom sudbinom Petrarkine kancone Vergine Bella u Hrvata, zatim statusom lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića, 99 izdanja knjižnice Parnas, ili pak rječnikom frazema i poslovica Vrboske na Hvaru.

Na konto ozbiljnosti i širokoj paleti raznolikog glazbeno-lirskog asortimana mogao bi okupiti veoma širok krug audijencije od alternativne sve do mainstream i klasične zabavnjačke publike.

Nakon premijerne izvedbe epsko-lirskog narativa u okviru trodnevne serije zvedbi 3 proklete utopije: 3 narativna performansa i razgovora u SCCA u Sarajevu, Prokleta brana prezentirana je u Beogradu uorganizaciji Konteksta te u okviru međunarodne izložbe Gdje se sve tek treba dogoditi, Spaport 2010. u Banja Luci.

Zato je neprestano prisutna i metatekstualna svijest koja dobrohotno relativizira i dosege sama pjesmovnog lirskog subjekta.

Ili - možda još bolje - podsjetimo kako je o odnosu epskog i lirskog pisao Staiger: Epskim se jezikom predočuje () Pokazuje.

- Under Preassure je bila značajna pjesma za nas zbog Davida i njezinog lirskog sadržaja, kazao je May te 2008. godine i dodao: Tada bih ovo teško priznao, ali sada mogu reći otvoreno...

Sama ideja o trubadurima, odnosno provansalskoj lirici koja se često samo okvirno spominje i tek dotiče kad se govori o počecima europskoga ljubavnog, pa i lirskog pjesništva, bila mi je u tome lancu zapravo jedina gotovo nepoznata.

Ganga je neobično živ i produktivan usmeni lirski narodni oblik, možda najproduktivnijii najviše zbiljski inkorporiran u svakodnevicu od bilo kojega lirskog očitovanja usmene narodne književnosti u nas.

U Ištipanoj hartiji, drugoj zbirci pjesama, Kamov se vra ć a ure đ enijim i pravilnijim formalnim oblicima, raznolikijim temama, vezanom tipu stiha i pravilnijoj kompoziciji, na razini pojedina č ne pjesme, ublaženoj polarizaciji lirskog subjekta i svijeta, s uzorno procesuiranom primjerice temom ljubavi ciklus od deset soneta Roman.

Ovaj roman gotovo da se može i svrstati u dramu u proznom obliku, jer svojom dinamičnošću vješto balansira između lirskog i epskog, odličnih dijaloga i općenito mogućnosti da prenese određeno razdoblje čitatelju u svijest, a taj isto čitatelj za to vrijeme ima mogućnost živjeti priču koja je pred njega prostrta.

Pročita li se pomno desetak autorovih zbirki pjesama, nastalih posljednja dva desetljeća XX. stoljeća na crti europskoga lirskog moderniteta, pjesama emocionalno suzdržanih, u izričaju zgusnutih, discipliniranih, hermetičnih i značenjski zatamnjenih, katkad inkrustriranih čakavizmima i arhaizmima, ali vazda " sa slutnjom izvjesnoga smisla ", lako ćemo razabrati četiri tematske cjeline (priroda, egzistencija, baština, vjerski simboli), kroz koje zrači " nostalgija za vječnošću ", piše Kovačević.

Eksplicitan iskaz lirskog protagonista (koji se u ovom slučaju, čini mi se, gotovo može izjednačiti s autorskim) na jednom mjestu kao bitnu komponentu vlastitog identiteta određuje previše čitanja Bukowskog.

Fiamengo se ponovno uhvatio u koštac s nosivim toposima areala koji je u središtu njegova lirskog projekta od samog početka, a ni temeljni registar ne odstupa previše od onog u kojem se autor odavno izvještio.

- Zagreb: Matica hrvatska, 2010. - 381 str.: ilustr.; 20 cm. - (Stoljeća hrvatske književnosti; knj. 101) Izbor iz bogatog lirskog opusa klasika hrvatskoga suvremenog pjesništva.

Radi se o laganoj pjesmi, lirskog karaktera i mediteranskog štiha, inače obradi pjesme Olivera Dragojevića iz osamdesetih godina, koja će ujedno najaviti i prvi album istarskog kantautora čija je objava zakazana početkom lipnja za izdavačku kuću Dancing bear.

Dijalog se, međutim, u ovim pjesmama promiče u monolog, u posljednji sudbinski govor s granice smisla i značenja, govora i pisma (lirskog) subjekta ili onoga što je ostalo od njega uslijed realnog, totalnog i posve nedvosmislenog debakla.

Tad su se smirili i rekli mi da se ne žele spuštat na moj prostački nivo, iznerviran sam ih podsjetija na bovan šta su mi ga, kad sam za drugi rođendan Splićanistike iznenadija odlukom da je prestajem pisat, itnili u prozor (vidi rujanski broj ST-ćanistike), al su mi rekli da je to bilo više iz lirskog jala (opet vidi rujanski broj ST-ćanistike), da je artistički integritet, kojega uvijek pretpostavljam valjanim argumentima u ovakvim raspravama, u suvremenim prilikama stvar probira izdavača i čitateljske vjernosti ustaljenoj estetici te da ih vrijeđa što svoj nerad i nedosljednost maskiram hirevima autorstva.

Poistovjećivanje lirskog ili pripovjednog ja Âťs mnoštvom, sa zajedničkim doživljajem svijeta, s iskustvom kolektivaÂŤ, 7 određeno tipiziranje (u ovom slučaju ne općeiskustveno nego transformativnom sviješću umjetnika deformirano), svođenje svijeta na osobnu viziju, dalo im je za pravo da agitiraju, pozivaju na preispitivanje savjesti, preispitivanje vrijednosti i uvjerenja.

Od prosjeka kod onih starijih izvođača odskakali su provjereni i iskusni solisti, poput iznimnog baritona Branimira Buturića iz Katedralnog zbora, obećavajuće nade na širem glazbenom obzoru, čudesnog tenora Ivana Dražovića, kantautora epske širine i šansonijera lirskog ugođaja Atilija Orovića i Maria Duke " Čića ", profiliranog vokala Zdenka Burina.

Na užoj kulturnoj razini, Piceljev je izraz ostao konzistentan i vjeran racionalnim idejama sinteze plastičkih umjetnosti i sistemskog pristupa što je imalo znatnog odjeka u arhitekturi, grafičkom i produkt dizajnu, te, konačno, vizualnim umjetnostima gdje je geometrijska apstrakcija predstavljala paralelnu, drugu struju u odnosu na tradiciju lirskog ili umjerenog modernizma.

Bez obzira na motivsku usmjerenost, Ankin se odlikuje visokim stupnjem stilske pročišćenosti u kojoj naslućujemo naslijeđe ukupnosti hrvatskoga lirskog slikarstva (Murtić, Parać, Seder i dr.).

A osvjetljenje vremenske blizine je ono što najviše zanima pogled Kunštićeva lirskog junaka, kojemu pogled klizi u neočekivano neočekivanu prošlost, pa nailazimo na lagan i opušten ton paradoksa.

Srebrnom cestom najavio je i neke od bitnih odrednica vlastite poetike: konciznost, neposrednost i preciznost lirskog iskaza, kojim se očituju vedrina i životna radost, ali i prepoznatljive metafizičke tjeskobe.

Iako u sedamdesetogodišnjem pjesnikovanju nema bitnih promjena, odnosno unutarpoetičkih radikalnih lomova u pogledu motivsko-tematskog izbora, statusa lirskog subjekta ili izražajnoga repertoara, pa niti velikih oscilacija u recepciji, kritika je sklona razmjerno opsežan i ujednačen Tadijanovićev opus razmatrati u nekoliko karakterističnih faza.

Gospodin Stearns ovaj je put u njegovoj izvedbi Chopinova Drugoga klavirskog koncerta čuo egzistencijalnu tjeskobu, a zvučanje drugog, polaganog lirskog stavka nazvao je kafkijanskim.

Sekvence su duže nego u Pjesmi o Mjesecu, trajući bujaju i narastaju, objašnjavalački ton dominantniji je od lirskog.