U novije se vrijeme koristi i nalokson (opioidni antagonist) koji umanjuje ugodne učinke alkohola.

Kod normalnih se miševa nakon inokulacije tumorskih stanica razvio karcinom, dok se kod onih kojima nedostaje mu opioidni receptor karcinom nije razvio.

Potpuni mu opioidni agonist aktivira mu receptore.

Opioidni (narkotički) analgetici Opioidni analgetici upotrebljavaju se jedino po preporuci liječnika, a u stomatologiji najčešće u kombinaciji s nekim drugim analgetikom.

Opioidni analgetici izazivaju snažnu bezbolnost, respiratornu depresiju, sedaciju, povraćanje opstipaciju te razvijaju ovisnost.

Opioidni analgetici djeluju kao agonisti na tzv. opijatnim receptorima u središnjem živčanom sustavu.

U liječenju se mogu koristiti i adsorbensi (aktivni ugljen), opioidni antidiaroici i antikolinergici.

U 342 pacijenta primjenjen je opioidni analgetik intratekalno, od čega u 295 samo sufentanil, u 32 kombinacija sufentanila i morfija, a 15 pacijenata je dobilo samo morfij uz lokalni anestetik intratekalno.

Endogeni opioidni peptidi funkcioniraju tako da koče bol.

Takva saznanja dovode do spoznaje kako se opioidni peptidi mogu lučiti tijekom snažnog vježbanja kroz određeni vremenski period.

Zbog blokirajućeg učinka buprenorfina na receptore, klasični opioidni analgetici nisu djelotvorni, a analgetsko djelovanje samog Subutexa obično nije dostatno.

Naljepci sadrže djelatnu tvar opioidni analgetik koji se koristi za liječenje jake kronične maligne i nemaligne boli.

Potonji podatak govori u prilog fiziološkoj teoriji ovisnosti jer su opioidni receptori i njihovo normalno funkcioniranje jednim dijelom zaslužni za dobro raspoloženje pojedinca, te stoga i ne čudi da postoje osobe koje razviju ovisnost o opijatima, iako je cjelokupna slika ovisnosti komplicirana i uključuje i mnoge psihološke, genetske i društvene faktore.

Prema trostupanjskoj ljestvici boli, opioidni transdermalni flasteri koriste se za liječenje jake boli.

Tijekom održavanja anestezije kontinuirano se primijenjuju opioidni analgetici (najčešće fentanil), pomoću perfuzora B. Braun.

Terapija Razlikuje se: a) primarna prevencija bolja regulacija šećera dramatično smanjuje ili odgađa pojavu polineuropatije b) simptomatska terapija. problem je polipragmazija jer pacijent već uzima više različitih lijekova kao i nuzpojave c) modificirajuća terapija budućnost Terapija senzomotorne polineuropatije: a) Triciklički antidepresivi analgetički efekt zasnovan je na inhibiciji povrata serotonina i noradrenalina, postoji određeno poboljšanje, problem su nuzpojave b) SSRI bolje se toleriraju od tricikličkih antidepresiva, ali je učinak manji c) Gabapentin antiepileptik koji je u prvoj liniji terapije za neralgijsku bol kod neuropatije, učinak mu je jednak kao kod tricikličkih antidepresiva, ali su reakcije sa drugim lijekovima manje (što je važno jer se radi o starijim pacijentima koji uzimaju različite lijekove) tako da ima prednost pri izboru u odnosu na tricikličke antidepresive d) Karbamazepin i oxcarbazepin također imaju jednak učinak, ali su problem češće nuspojave (vrtoglavica, pospanost, ataksija) e) Opioidni analgetici (tramadol) i NSA problem su nuspojave kod dugotrajnog uzimanja f) Drugi tretmani: elektrostimulacija dolazi do poboljšanja, ali se simptomi vraćaju nakon tjedan dana, tioktatna kiselina smanjuje pojavu simptoma ali je treba uzimati od samog početka simptoma ili čak prije pojave istih (ne djeluje kada je došlo do ireverzibilnih oštećenja)

Od ostalih čimbenika navodi se povezanost s depresijom ili refleksija poremećenih ego funkcija, problem formiranja identiteta, poremećeni obiteljski odnosi, ekonomski čimbenici, biološki (genetski) čimbenici, krizne situacije, poremećaj standarda, uloga opioidnih receptora (snižena endogena opioidna aktivnost ili prevelika aktivnost endogenih opioidnih antagonista), neurotransmiterski putevi (opioidni, kateholaminski (osobito dopaminski) i GABA) te projekcije dopaminergičkih neurona u kortikalne i limbičke regije (put povezan s osjećajem nagrade može biti medijator učinka koji proizvode amfetamin i kokain).

Morfin je opioidni analgetik čiji su osnovni, terapijski značajni učinci, analgezija i sedacija.

Opioidi Različiti opioidni agonisti i antagonisti prikladni su za sistemsku analgeziju.

Kada je riječ o reumatskim bolestima, za liječenje blage i umjerene nemaligne boli i dalje su nam prvi lijek izbora analgetici i nesteroidni antireumatici, potom slabi opioidni analgetici.

Opioidni analgetici Opioidni analgetici najdjelotvorniji su lijekovi protiv bolova, koriste se samo po preporuci liječnika, za liječenje srednje jakih i jakih bolova.

Opioidni analgetik najslabijeg učinka, ali i s najmanje nuspojava, jest tramadol (Tramal, Lumidol).

U najnovijoj studiji Singleton i kolege usredotočili su se na mu opioidni (opijatni) receptor kao regulator metastaziranja i tumorskog rasta, te su ispitivali su sposobnost metilmaltreksona da ublaži te učinke.

Ostali opioidni analgetici, kao što su morfin, oksikodon, fentanil i drugi, koriste se samo kod jakih bolova koji ne popuštaju na druge analgetike, a to je najčešće bol pri malignoj bolesti.

Taj osjećaj nije samo mentalni, nedodirljiv, nego se javlja zbog otpuštanja određenih molekula u mozgu, endorfina, čija su meta opioidni receptori na centrima ugode u mozgu, u limbičkom sustavu i mezencefalonu.

Ponekad se, uz pristanak bolesnika, nakon fizičkog odvikavanja primjenjuju opioidni antagonisti (nalokson) tako da eventualni ponovljeni kontakt s opioidima ne uzrokuje učinke.

Znam da je taj opioidni analgetik odličan za liječenje jake, akutne i kronične boli i to je razlog zašto sam ga kupio kod lokalnog dilera.

Noribogain je najpotentniji kao inihibitor ponovne pohrane serotonina i ponaša se kao umjereni κ - i slabi µ - opioidni receptor, u tom dijelu se ponaša slično kao metadon, nadomješta opiat.

B-endorfin jest opioidni peptid koji je vodeći uzrok ugodnom učinku čokolade

Tramadol je srednje jaki opioidni analgetik