S druge strane, za valjano ispovijedanje pokornika, uz potestas ordinis, potrebno je imati i posebno ovlaštenje mjerodavne crkvene vlasti (facultas exercendi) kako bi se moglo djelovati nomine Ecclesiae što jasno naučava Tridentinski sabor (41) i cijela teologija. (42)

Kao dodatak autor donosi nekoliko crta o prisutnosti sestara dominikanki u Oslu te Historia ordinis praedicatorum in Dania, njegov latinski tekst i komentar.

Literatura: Acta Ordinis Fratrum Minorum, Ad Claras Aquas 1900: ad historiam Provinciae Bosnae Argentinac, p. 80 84. Bosendorier Josip, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910. Brevis Memoria Provinciae Capistranae ab ereetione sui de Provincia Bosnae Argentiae anno 1757. die 16. Augusti solemniter promulgata...

lat. ordo, ordinis: red, strogi poredak

Stoga je Crkva u pripuštanju svećeničkom redu uvijek poštivala taj način djelovanja svojega Gospodina i Učitelja i držala ga »trajnom normom«, o čemu svjedoče i dogmatska konstitucija »Lumen gentium« (br. 28) i dekret »Presbyterorum ordinis« (br. 2 b).

Biskup je zatim naveo svećenikove zadaće. Svećenik je prije svega prvi biskupov suradnik u naviještanju Radosne vijesti (Presbiterorum ordinis, 4).

Sveti je Augustin mir opisao kao tranqillitas ordinis (6), spokoj reda, to jest ono stanje koje na koncu omogućava potpuno poštivanje i ostvarenje istine čovjeka.

Dekret Presbyterorum ordinis potiče svećenike, a to se odnosi i na bogoslove, da posebno pomoću razmatranja traže i žive pravi duh svećeničkog života i djelovanja (br. 18).

To je način da surađujemo s implantatione Ordinis na novim područjima;

Stoga je jasno da valjanost euharistijske žrtve ne ovisi o osobi svećenika samoga i o njegovoj grješnosti, jer »po službi prezbitera duhovna žrtva vjernika dolazi do punine u sjedinjenju sa žrtvom Krista, jedinog Posrednika; ta se žrtva po rukama prezbitera, u ime cijele Crkve prikazuje u Euharistiji prikazuje nekrvno i sakramentalno, dok Gospodin ne dođe« (Presbyterorum ordinis, 2).

U nekima od tih mjesta Gospodin nas blagoslivlje novim zvanjima, a neke su nove jedinice Reda preuzele odgovornost za implantatio Ordinis na novim područjima.

Pogrešno je i tumačenje da su svi pobrojani konventi, kustodije, vikarije i provincije postojali godine 1260. U neposrednom nastavku slijedi popis " De Systemate Ordinis S.

Ordinis Minorum olim Reformatorum, nunc autem Regularis Observantiae nuncupatorum Provinciae Hungariae, piše papa 1519. (W XVI, 108 i 598).

Drugi vatikanski sabor podcrtava da je euharistija »izvor i vrhunac cijeloga kršćanskoga života« (Lumen gentium, 11), »izvor i vrhunac cjelokupne evangelizacije« (Presbyterorum ordinis, 5).

O tome čitamo u dekretu Presbyiterorum ordinis: »Prezbiteri, vršeći - razmjerno prema dijelu svoje vlasti - službu Krista Glave i Pastira, okupljaju u biskupovo ime Božju obitelj, kao bratsku zajednicu usmjerenu prema jedinstvu, i po Kristu u Duhu je dovode Bogu Ocu« (br. 6).

Oni " skrbe kako bi pojedini vjernici u Duhu Svetom bili dovedeni do toga da oblikuju svoj vlastiti poziv prema evanđelju, za iskrenu i djelotvornu ljubav i za slobodu kojom nas je Krist oslobodio " (Presbyterorum Ordinis, 6).

Potaknut od generalnog ministra fra Dionizija Schulera izdao je fra Heribert Holzapfel, bavarac, Manuale Historiae Ordinis Minorum 1909. Za opširnije izučavanje franjevačke povijesti je isti general osnovao časopis Archivum Franciscanum Historicum 1906. Prvi svezak izašao je 1908.

U dekretu Presbyterorum ordinis Sabor naglašava du žnost svećenikâ da prepoznaju milosne darove (karizme) kod svojih vjernikâ te da se ti darovi stave u službu drugih (usp.

Kvaka 152. Trag te kriptične bilješke 152 razjašnjava Jurišić [ 7 ]: " Franjevci su na B-n. područje došli iz unutrašnjosti i oko 1300. g. uz pomoć hrvatskoga velikaša Ivana Nelipića podigli samostan u Imotskome, koji se spominje tek pri kraju 14. st. kod Bartolomeja Pizanskoga. 95 95 Eubel C, Provinciale Ordinis Fratrum Minorum vetustissimum secundum codicem Vaticanum Nr. 1960, Quaracchi, 1892, 75, b 320. "

Kako se ističe u dekretu »Presbyterorum ordinis«, premda između celibata i svećeništva ne postoji apsolutno nužna povezanost, »celibat uistinu mnogostruko pristaje svećeništvu« (PO 16).

Mrnavićev život blaženog Augustina Kažotića (Vita Beati Augustini Ordinis Praedicatorum, ex Zagrabiensi Lucerini Episcopi, per Joannen Tomcum Marnavitium, Bosnensem Episcopum, Lectorem et Coadjutorem Zagrabiensem, fideliter collecta) štampan je kao dodatak (Appendix, p. 1 44) djelu Sigismunda Ferrarija: De rebus Hungaricae Provinciae Ordinis Praedicatorum, Viennae Austriae 1637. (Povijest Ugarske dominikanske provincije, Beč 1637).

Tu smo uvijek svi u pitanju, a vrijedno bi bilo ispitati koliko nam je poznat i životom priznat pretposljednji koncilski dekret: " Presbyterorum Ordinis " (" O službi i životu prezbitera ").

Na području formacije svakome pojedinome bratu valja pomoći razviti misionarsku osjetljivost kako za mjesno služenje tako i za posvećenost ad gentes plantatio Ordinis.

Dr. Natalija Bogović ukratko je izložila povijesni pregled razvoja duhovnosti te sve to stavila u kontekst zaključaka II. vatikanskog sabora (dogmatske konstitucije Lumen Gentium) i dekreta o službi i životu prezbitera Presbyterorum ordinis.

O hermeneutici svećeničkog kontinui-teta i zastupanja Krista govori opširno dekret Presbyterorum ordinis (usp. br. 2, 12 i 13) kada tumači narav i trostruku svećeničku službu poučavanja, posvećivanja i upravljanja.

I svaki je od nas na to odgovorio; Hoću. Ovim hoću obećali smo da ćemo vjerno vršiti pastirsku službu, o kojoj u Dekretu Prezbyterorum ordinis Drugog vatikanskog koncila (br. 6). čitamo: Prezbiteri, vršeći razmjerno dijelu svoje vlasti službu Krista Glave i Pastira, okupljaju u biskupovo ime Božju obitelj, kao bratsku zajednicu usmjerenu prema jedinstvu, i po Kristu u Duhu je dovode Bogu Ocu. Obećali smo, dakle, biti vjerni i požrtvovni pastiri Božjeg naroda, prema uzoru na našeg vrhovnog pastira Isusa Krista, koji je za sebe, ali i za svakoga koji u njegovo ime obavlja pastirsku službu, kao normu istaknuo: Pastir dobri život svoj polaže za ovce (Iv 10, 11).

Naime, ako bi neki svećenik, udaren npr. cenzurom suspenzije a divinis, slavio sakramente, onda bi svetogrdno predsjedao slavlju krštenja, euharistije i bolesničkoga pomazanja, ali bi ti sakramenti bili valjani jer njihova valjanost proizlazi iz same potestas ordinis.

Istovremeno, ako bi isti svećenik podjeljivao sakramente ispovijedi, krizme ili ženidbe, ti sakramenti bi bili i svetogrdni i nevaljani zato što je za njihovo valjano slavljenje, osim svećeničke potestas ordinis, potrebno imati i posebnu ovlast Crkve.

Govor Kongregaciji za kler, 12. ožujka 2010.), mora se shvatiti " zastupanje Krista " o kojem govori dekret Presbyterorum ordinis Drugog vatikanskog koncila (usp. br. 2 i 12).

Presbyterorum ordinis ističe kako je cijelo svećeničko predanje posvećeno službi novoga čovještva što ga Krist, pobjednik smrti, po svom duhu podiže u svijetu.