Ne smije se zanemariti ni njegova specifi č na ina č ica orijentalizma koja se motivski manifestirala na platnima, ali i u na č inu na koji je uredio svoj zagreba č ki atelijer.

I bilo bi nemoguće razumijeti to nestajanje bez uvida u tezu Edwarda Saida da je možda religija, poput orijentalizma, diskurz, distinktivno zapadnjački način razmišljanja, formuliranja i organiziranja koncepata, povezivanja partikularnih riječi i partikularnih stvari; njegov podsjetnik da je to rasa, religija, Semiti povijest Europe (ne Istoka ili Bliskog Istoka, usprkos prošlim i sadašnjim razornim posljedicama na ta " područja "), povijest onoga što kršćani žele (sjetite se debata o l ' affaire du foulard u Francuskoj i opoziciji turskom ulasku u Europsku uniju spojenoj s reafirmiranjem europskog kršćanskog identiteta; ali sjetite se i " rata protiv terora ", prisjetite se, ako baš morate, i Busha, i Sharona i njegovih nasljednika, izraelskog savezništva s kršćanskim evangelistima i njihovim zajedničkim kampanjama bombardiranja; sjetite se tvrdnja da se ne bori protiv " islama " u ratu protiv " fanatičnih terorista ", i prisjetite se vojne prisutnosti SAD na Bliskom Istoku i drugim mjestima, i sjetite se, ako želite, da u tome nema rasizma; sjetite se činjenice da se " Arapi " ne smatraju posebnom etničkom kategorijom u administrativnim obrascima američke imigracijske službe, ali to se već mijenja i ne nužno na bolje; sjetite se drugih).

Odnosno, treba li se turcizam čorba, što zapravo nije točna odredba toga orijentalizma jer je on zapravo perzijanizam, zamijenjivati s imenicom varivo.

Mišljenja sam kako naslov ovog kratkog teksta, koji odmah otkriva moju poziciju spram problema post-kolonijalnosti, govori o tome koliko su ta dva tipa orijentalizma povezana.

Tada popularni kreatori poput Poirota, Callot sestara, Douceta i Jeanne Paquin mijenjali su tok mode, prepustili se pomami orijentalizma te kreirali svjetlucave haljine egzotičnih tkanina, tunike, dimije, turbane i perlicama izvezen papuče.

Ona je premještana u Rim te je afirmirala njegovo duhovno predvodništvo, pri čemu se istočni, a to će reći slavenski dio Europe, olako kitio stereotipima orijentalizma, što će reći da se infantilizirao i doživljavao azijskim produžetkom.

S jedne strane je ranija Hegelova negativna ocjena djelomice bila reakcija na evropsko romantičko glorificiranje Indije (na »graju o njezinoj mudrosti«), i to ne kao druge i tuđe kulture, nego kao same izgubljene evropske biti, a protiv materijalizma, racionalizma i drugih »aberacija« moderne Europe. [ 14 ] Otud ne bi bilo odveć pretjerano promatrati Hegela na neki način i kao prethodnika ideje »orijentalizma« u kritičkom smislu, kao stanju evropskog duha, kako ga je razradio sljebenik Michela Foucaulta Edward Said.

U utorak 20.12. u 16:00 sati u A dvorani Fakulteta političkih znanosti održat će se predavanje o islamu i kritici orijentalizma pod naslovom " A Critique of Orientalism and the ChristianWestern view of Islam ".

Kontinuirano ulaganje učinilo je orijentalizam kao sustav znanja o Orijentu prihvaćenim filtrom kroz koji je Orijent prodirao u zaapdnu svijest, baš kao što je isto to ulaganje umnožilo tvrdnje što su se raširile iz orijentalizma u opću kulturu.

Već od sredine XIX. stoljeća u likovnim umjetnostima Europe primjećujemo postojanje orijentalizma, osobito u slikarstvu, književnosti, poeziji i glazbi Francuske, o čemu nam svoj sud ostavlja i književnik Victor Hugo izjavom: Mi smo sad orijentalisti.

Taj autoritet je velikim dijelom predmetom svakog prikaza Orijentalizma.

Primjerice, pod utjecajem orijentalizma kreatori su se ugledali i na kimono stil dalekog istoka koji se savršeno uklopio u novi buntovnički val mode.

Saidu očito nije bilo dovoljno to što je napisao sjajne i utjecajne studije poput Orijentalizma i Kulture i imperijalizama, te što je dugo godina bio profesor na Sveučilištu Columbia; on nije želio postati intelektualac u formalinu, zavući se u mišju rupu svoje sveučilišne sobe i štancati hermetične studije o Književnosti.

Valja priznati i kako imate sreće jer je ove godine Hrvatska dobila poticaj od Svjetskog Fonda za Uklanjanje Orijentalizma: cilj te investicije je aktiviranje stručnjaka u redefiniranju azijske umjetnosti kako bi se tim putem uklonili stereotipi o azijskim kulturama.

Jedna od pozitivnih strana filma je nedvojbeno i to što se ne radi o ostvarenju koje bi pobuđivalo interes zbog svoje etnografske drugosti, odnosno komercijalnog iskorištavanja životnog kolorita orijentalizma, kao što su to činili neki drugi turski redatelji (Prelazeći most tek je jedan, iako ne i najreprezentativniji primjer takve prakse).

Takva reprezentacija kulturnog subjekta izvan je dometa socijalne patetizacije i fatalizma općenito veoma pesimističnih uvida zapadnih antropologa, jednako kao što je i izvan sklonosti razdvajanja " gubitničkih " od " dobitničkih " subjekata tranzicije unutar neoevolucionističkih društvenoznanstvenih diskursa tzv. pounutarnjenoga orijentalizma.

Takva egzotična konstrukcija zbilje oko ovog lakanovca s prisojne strane Alpa bila bi tek novi slučaj orijentalizma kad akter toga diskursa o " Žižeku " ne bi bio Žižek sam.

Edward Said, autor " Orijentalizma ", napisao je da su " sve kulture uključene jedna u drugu; nijedna nije sama i čista, sve su one hibridne, heterogene, izuzetno različite i nisu monolitne ".

Ornamenti su bili veličanstveni, skromnost je odbačena pod valom orijentalizma koji je preferirao perlice, dragulje, perje i istočnjačke tkanine.

Kako se spomenuti zbornik tematski bazirao na područje Bosne i preko njega na pitanja orijentalizma, tako se Mihaela Richter upitala o tome tko može legitimno predstavljati Bosnu i bosanske patnje.

Kao što zemlje orijenta ponekad dobrovoljno prihva ć aju stereotipe orijentalizma da bi zapadu pružili žeromeovsku fantaziju istoka (po popularnom slikaru orijentalnih prizora u pretprošlom stolje ć u Jean-Léonu Gérômeu) te tako pove ć ali prihode od turizma, tako i umjetnici bivšeg isto č nog bloka č esto pružaju lažno uljepšan, nostalgi č an i nerealan pogled na svoju prošlost kako bi je lakše prodali na zapadu kao nešto egzoti č no.

Za razliku od Amerikanaca, Francuzi i Britanci-manje Nijemci, Rusi, Španjolci, Portugalci, talijani i Švicarci imaju dugu tradiciju orijentalizma, tradiciju načina sporazumjevanja s Orijentom koja se temelji na posebnome mjestu štoga Orijent zauzima u europskom zapadnom iskustvu.

U posljednjem je razdoblju pripremljen teren kako bi se razjasnila zanimljiva stajališta orijentalizma, koje je Edward Said započeo elaborirati u svojoj knjizi Orijentalizam iz 1978. godine.

Bilo bi naivno da, nakon Saidova Orijentalizma, na to ne obratimo pozornost.

Europsko shvaćanje orijenta (pa onda i stvaranje orijentalizma strukturirana prema ideološkim načelima) bilo je i ostalo pitanje fantazmatske projekcije i nedovoljne upućenosti.

Crash Landing se uz elemente glazbene sintetike i elemente klasike, koristi i naglašenim elementima glazbene egzotike (orijentalizma).

Gouldov prinos raskrinkavanju licemjerja znanstvenika i zlouporabe podataka, kao i vlastite institucionalizirane pozicije, može se mjeriti sa Saidovom kritikom orijentalizma ili pak Foucaultovom historijom ludila.

No dok je Said i njegov koncept orijentalizma na hrvatskoj intelektualnoj sceni već odavno stekao primjeren (a nerijetko i pomodan) status, Foucault ostao nedovoljno iskorišten i razrađen, ali barem (pre) poznat (lj) i (v) označitelj, Gould se još shvaća ponajprije kao popularizator znanosti, medijska zvijezda koja se pojavila na naslovnici Newsweeka, a čak i u poznatoj seriji Simpsoni.

Proces kao takav ne predstavlja specifikum već je posljedak već ranije ustoličenog diskursa orijentalizma te se u analognom svijetlu i Balkan određuje kao mistično okružje prijelaznih civilizacijskih odlika, a zbog granične lociranosti. No za razliku od orijentalizma koji predstavlja diskurs o imputiranoj opoziciji, balkanizam je diskurs o imputiranoj dvosmislenosti zbog nemogućnosti da se njegov karakter definira, ljudi ili pojave u prijelaznim, ali i marginalnim stanjima smatraju se opasnim jer su i opasnost za sebe i izvor opasnosti za druge (Todorova, 1999:39,40).

Chimamanda Ngozi Adichie je nigerijska spisateljica koja u ovom govoru slikovito objašnjava opasnost pričanja samo jedne priče o Africi, priče o siromaštvu, korumpiranoj vladi i plemenskom životu te se kroz vlastita iskustva dotiče teme orijentalizma, književnosti i dubokih rana kolonijalizma.