Proširila sam sekvencu predmeta povijesti plesa s tečajem postmodernizma u plesu; također sam kreirala seminar o aktualnim pitanjima u suvremenoj koreografiji.

I na kraju moj omiljeni kvrc: autoironija na meta - i narativnoj razini, prava poslastica za sve ljubitelje slatkiša od višerazinskog sižea s preljevima od postmodernizma za djecu, a sve tu u kultnom serijalu s konstelacijom crno-bijelo.

Dašci postmodernizma love mi se na zastore.

Jasmina Vojvodić u knjizi Tri tipa ruskog postmodernizma na primjerima analize djela Sorokina, Pelevina i Ulickaje proučava širok dijapazon postmodernističkih fenomena.

Knjiga Tri tipa ruskog postmodernizma izišla je u izdanju Disputa.

Kolege s druge strane oceana ili azijskoga kopna mogli su u koreografiranom miksu gangsterskih obračuna i estradnom zanosu tokijskog vjetropira tražiti argumente za priču o ranom postmodernizmu; postmodernizmu prije postmodernizma, s blagom aromom trash - produkcije.

Konceptualizam predmnijeva visokoparnu ideju i ironično odsustvo realizacije, za razliku od današnjeg - žižekovskog - postmodernizma gdje se ironijski koncept realizira s neumornom akribijom.

Tešin je u početku brusio svoj književni izraz oslanjajući se na zaista bogatu tradiciju srpskog književnog postmodernizma (Kiš, Pekić, Albahari, Basara), njegov roman Kazimir i drugi naslovi (2003) vrhunac je takvog tipa pisanja.

Karakteristike postmodernizma su intertekstualnost, relativizam, zamagljivanje granice između popularne i elitističke kulture, eklektičnost, stil iznad sadržaja, revizionistički pristup itd.

Dva najsnažnija predstavnika ruskoga postmodernizma, Viktor Pelevin i Vladimir Sorokin, u neprestanoj su komunikaciji s tolstojevskim tipom romana.

Promijenio se društveni kontekst filma, kao i politička paradigma, proizvodnja je nerazmjerno veća, a viši su i produkcijski standardi, te dolazi do ispreplitanja autorskih, modernističkih, klasičnih i žanrovskih tendencija, što Gilić, čini se s pravom, odbija imenovati zajedničkim nazivnikom " filmskog postmodernizma ".

Sklonošću rizničarskom pristupu povijesti filma i njezinoj popističkoj prezentaciji, Tarantino povezuje Godarda i De Palmu, dvije vjerojatno najosebujnije figure filmskog modernizma i postmodernizma.

Seforisova staza je važan roman zato što je u stanju promijeniti u organsku tvar (u samu sebe) lozinke teorije postmodernizma i dekonstrukcije.

I kao takva je posljedica spleta nesretnih okolnosti na koje se svi žale kapitalizma, neoliberalizma, konzumerizma, postmodernizma i još mnogih ' izama ' kojih se više ne mogu ni sjetiti.

Zato, u nedostatku boljeg izraza, koristim radni pojam maoizam, radi fanatiziranosti i nelogične discipline oko šupka, različite od ostale tradicije, pri čemu se vjerojatno trebam ispričati za uporabu tog pojma (i ovim putem se ispričavama), jer to nešto zasebno (dodatno uplivi postmodernizma...) ali nemam boljeg izraza.

Jednako kao što je svojedobno iza štafelajnih slika čekala Priroda, u autonomnom, eksperimentalnom slikarskom polju modernizma i postmodernizma razastire se mreža, uzrok-nositelj iz kojega se širi slika.

Nevjerojatno je da nakon Darwina, Passolinija, čitave suvremene kulturne teorije i postmodernizma još možemo upasti u zamku religijskih predbacivanja. Prometej je uostalom dobio ime prema grčkom titanu, a ne prema kršćanskom predlošku no to očito za neke kritičare nije dovoljno dobar razlog da vjersku argumentaciju ostave ad acta.

Vezano za podrijetlo književnosti postmodernizma u kontekstu osmišljavanja jednoga kontinentalnoga perifernog položaja Hans Robert Jauss je izložio da mit u pravilu ne znači Âťvraćanje prvobitnoga, povrat čistoga početkaÂŤ 17 te da se događa kada se Âťna besprimjeran način stapaju sjećanje i imaginacija, priča i fikcijaÂŤ. 18 Iz kraćeg ulomka romana pod naslovom Prozirna regija (La regiĂłn mĂĄs transparent) koji je 1958. napisao Carlos Fuentes, podrijetlom Meksikanac, a na koji se pozivamo, vidljivo je kako za latinskoameričkoga junaka u romanu najveću ulogu ima posebnost mješavine, njezina ne-čistost.

U č lanku Svojstva, zbivanja i vrednovanja nove umjetnosti sedamdesetih godina XX. stolje ć a Ješa Denegri o sedamdesetima govori kao klju č nom razdoblju prepletanja kasnog modernizma i ranog postmodernizma, prijelomnim godinama u povijesti umjetnosti 20. stolje ć a, kada su na našim prostorima etablirane nove umjetni č ke grupe (OHO, KOD), o inovacijama uvjetovanim novim odnosima prema kulturi, moralu, društvenoj i politi č koj stvarnosti u svojoj sredini i u širim, pa i svjetskim razmjerima.

Probleme postmodernizma ne identificiram u postojanju dvierzificiranih pogleda na svijet koliko u pokušajima mnogih od tih, individualnih i partikularnih pogleda, da sebe postavi ekskluzivistički u odnosu na druge perspektive.

U tri tipa ruskoga postmodernizma, kako ih je iščitala Jasmina Vojvodić, čitateljice i čitatelji i sami će doživjeti gradaciju: zgražanje (Sorokin), zaprepaštenje (Pelevin) i radosnu katarzu (Ulickaja).

Puno je neposrednije relevantan stav da, ako ne sam« šamanizam », performans, objedinjavajući modus postmodernizma, jest ono što je sada bitno.

Polanski je bio " postmodernist prije postmodernizma ", a isto tako anticipirao je neke velike autore današnjice.

Neoklasični stil te glazbe svojevrsna je najava budućeg glazbenog postmodernizma koja je kog slušatelja naišla na vrlo dobri prijam.

Ja, koji sam podupiratelj ABSOLUTUM-a > (DIVINA GRATIA REX) > MANU PROPRIA itd... smatram da u vremenu Bogoubojstva, koje se je ukotvilo u modernizmu nakon Friedrich-a Nietzsche-a i ustoličilo nihilizam kao odrednicu postmodernizma najveću perspektivu imaju ona družtva, koja su u najvećoj mogućoj mjeri sačuvala kolektivni optimizam i koja se u funkcionalnom smislu određuju kao srednji put, odnosno čuvaju kohezivnu stabilnost oko 50 %, koja funkcioniraju transgeneracijski i koja imaju visoku stopu rodnosti.

@barti, pomalo me čudi kako to da ti koji si od nas možda najviše u doticaju s umjetnicima (budući s njima i posluješ, a i sam slikaš) ne kažeš koju na temu ovog postmodernizma.

Lirska pjesnička praksa stvara lirski subjekt kao konzistentno i koherentno ja koje prethodi pjesničkom glasu, a zatvorena je u sistem književne tradicije umjerenog modernizma i postmodernizma, dok je terminom pjesnička praksa označen koncept poezije u kojoj subjekt nije konstruiran kao konzistentan i koherentan, nego kao hibridan i nomadski.

" Zajednička poveznica radova ovih devet umjetnika je crpljenje iz poetike modernizma i postmodernizma, ali i evidentan užitak u slikanju te shvaćanje slikarstva kao misije, kao jedinog načina djelovanja.

Možda se ova pohvala " povratku prirodi " može promatrati i kao dokaz stizanja duha postmodernizma na film - ali sve to skupa prije svega objašnjava uspjeh filma u Americi.

On je kritičar postmodernizma - jedno od njegovih temeljnih djela, " Škakljivi subjekt ", posvećeno je " obrani kartezijanskog subjekta ".