Kako je opće poznato, predsjednik Mesić već odavno navija za to da se Ortynski zamijeni nekim sposobnijim pravosudnim kadrom.

Najšokantnija je svakako spoznaja da je prijavu protiv Pukanića podnijelo Državno odvjetništvo a ne Pašalić osobno, i to u vrijeme dok je funkciju državnog odvjetnika na sramotu cjelokupnog državnog aparata i politike nečasno obavljao Radovan Ortynski, eda bi se osvetio za vrlo kritičko pisanje Nacionala o njegovu radu, koji je u sabornici doživio, prije nego što je morao biti otpušten iz službe, totalni moralni, ljudski i profesionalni debakl.

Već davno je bilo jasno da Ortynski svoju na neviđen način osvojenu funkciju koristi za privatne dealove i vraćanje usluga onima koji su mu taj nemoralni kratkotrajni profesionalni uzlet omogućili.

List navodi kako je situacija danas pomalo drugačija od one u kojoj se nalazio Bajićev prethodnik Radovan Ortynski za vrijeme Račanove vlasti.

Ortynski je, naime, podnosio Saboru izvješće o svom radu.

Isti taj Radovan Ortynski prošle je godine autora ovog teksta i goste njegove televizijske emisije odlučio kazneno goniti zato što su se usudili pred tv kamerama procjenjivati njegov rad.

Od progona se odustalo tek nakon ozbiljnih upozorenje OESS-a o kršenju novinarskih sloboda, Ortynski je potom javno rastrančiran kao zaštitnik svojih političkih i krupnokapitalističkih mecena, a o njegovoj ulozi ovih je dana na sličan način svjedočio i ravnatelj policije.

Svjesni da im se grandiozni projekt u sudnici raspada, Radovan Ortynski i Dunja Pavliček-Patak svoje brifirane svjedoke iz redova Sliškova klana koriste još samo u obračunima s raznim ljudima i institucijama, koje smatraju svojim neprijateljima.

Osim toga ovih je dana bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski izjavio da je krajem 1999 g. postojala politička volja za obračun s mafijom, ali je upravo dolaskom Račana i Mesića ta volja nestala.

Ortynski nije uvažio ni svjedočenje čovjeka koji se zakleo da je Damir Džeba, narkodiler i švercer oružja, doušnik SIS-a, HIS-a i kriminalističke policije, pola sata nakon pucnjave na Selskoj cesti panično tražio alibi, priznavši faktički prijatelju da je sudjelovao u Šobotovoj egzekuciji.

Iveković u pismu Saboru rekonstruira ulogu nekolicine HNS-ovih i SDP-ovih uglednika u najduljoj pretvorbenoj aferi Ivekovićevo pismo je prvi dokument u kojem se za privatizacijske malverzacije u Croatia busu ne tereti samo prvake bivšeg režima, već i dio sadašnje vladajuće garniture Na popisu moćnika koji su, kako tvrdi Iveković, Leonu Suliću izravno pomogli ili pak oprostili što je uz fiktivnu dokapitalizaciju, falsifikate, sumnjive financijske transakcije još sumnjivije ortačke aranžmane, carinske i porezne prijevare postao i ostao većinski vlasnik Croatia Busa, navedeni su redom: Mato Crikvenac, SDP-ov ministar financija, Milan Bandić, bivši SDP-ov zagrebački gradonačelnik, Stipe Tojčić, HNS-ov dogradonačelnik, Jozo Matanović, pravnik Hrvatskog fonda za privatizaciju, Radovan Ortynski, nekadašnji glavni državni odvjetnik, Krunoslav Canjuga, upravo smijenjeni zagrebački županijski državni odvjetnik, njegov zamjenik Radovan Šantek, Vesna Abramović, općinska državna odvjetnica u Zagrebu, Milan Trbojević, ravnatelj Porezne uprave, i Marko Buljan, šef zagrebačke porezne ispostave, Ante Uljar, ravnatelj Carine, sudski vještak Dragutin Župančić, Josip Mejaščić, inspektor Ministarstva financija, i Vatroslav Pleić, stečajni upravitelj Diona-prijevoza.

Koreografiju potpisuje Radmila Ortynski, a također smo je mogli vidjeti na TREPS-u (nedavno održanom natjecanju Trešnjevačke plesne scene).

Očito je izabrao pogrešnog, a po svemu sudeći ništa iz slučaja Ortynski nije naučio.

Dok okrivljena Jasna Babiæ nije opravdala svoj izostanak, Ortynski je preko odvjetnika poruèio da se zbog puta u inozemstvo, uzrokovanog obiteljskim razlozima, nije mogao pojaviti na raspravi.

Istim povodom spominje se i tekst »Tužitelj nije Ortynski zove se Puhovski«, objavljen u tjedniku Meðimurske novine u kojem se autor »obraèunava u rasistièkom tonu s predsjednikom HHO-a Žarkom Puhovskim«.

Nije bilo ni obračuna s tajkunima (Miroslav Kutle uhićen pa pušten, Nino Pavić uhićen pa pušten, Josip Gucić nije ni uhićen, ostali jednostavno pušteni), ni obračuna s organiziranim kriminalom (Radovan Ortynski neslavno je zamijenjen podobnim Mladenom Bajićem), baš kao ni s radikalnom desnicom i paraobavještajnim podzemljem (Ivić Pašalić s mjesta potpredsjednika Sabora časno se, s 25 milijuna eura Hypo kredita, povukao u tajkunske vode).

Radovan Ortynski, nekadašnji glavni državni odvjetnik Predstavnici međunarodnih organizacija za zaštitu novinara i slobode medija ovih dana u Hrvatskoj detaljno ispituju djelovanje bivšeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog i njegove pritiske na hrvatske novinare početkom 2002. Hrvatska će vlast, po svemu sudeći, dobiti velike packe zato što je obnašateljima najviših državnih funkcija, zaduženima za zaštitu zakonitosti, dopustila da razgrade metamorfoze korupcijskog utjecaja na najviše pravosudne institucije, ali i zato što je pomahnitalom Ortynskom dopustila zloporabu svoje ovlasti u proganjanju novinara koji su se drznuli razotkriti njegovo glumatanje najvećeg zaštitnika državnih interesa.

RADOVAN ORTYNSKI, bivši državni odvjetnik, 1994. je bio istražni sudac koji je obavio očevid nesreće Večernji list je u nedjelju naveo da je Petrač jedini svjedok te tragedije i ujedno veliki prijatelj Nikole Gadže.

Radovan Ortynski Optužnica protiv Nevenke Tuđman pitanje je dana informacija je koja je Nacionalu potvrđena iz vrha pravosuđa.

Iz pravosudnih krugova Nacional je uspio doznati na koje je to slučajeve organiziranog kriminala aludirao Radovan Ortynski opraštajući se u Saboru od funkcije glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Ortynski, čije je postavljanje dirigirao osobno Ninoslav Pavić, jedan od četvorice inkriminiranih ortaka, uoči emitiranja emisije u kojoj se tražio njegov odstup ultimativno je zahtijevao od tadašnjeg tv vodstva, prekoračujući svoje ovlasti i grubo narušavajući slobodu medija, govora i prava na slobodno izražavanje mišljenja, kazetu s emisijom, što nije bilo zabilježeno ni u najgore Tuđmanovo doba.

Nasuprot prevladavajućem mišljenju smatram da je Ortynski posao koji mu je bio zadat obavio u najmanju ruku izvanredno.

Razgovarajući s velikim brojem najuglednijih hrvatskih odvjetnika bilo se već prije njegove službene inauguracije lako uvjeriti da Ortynski nije osoba kapacitirana i kompetentna za službu glavnog državnog odvjetnika, što, dakako, ne govori ništa loše o njemu kao osobi.

Ortynski bi istražno povjerenstvo zbog kriminala u obiteljskoj štedionici

Priča i ne bi bila pretjerano zanimljiva da Tlustlenkovo ime mediji nisu objavili prije dvije godine kao jednog od 17 pripadnika tzv. zločinačke organizacije s kojom su se odlučili obračunati Radovan Ortynski i Dunja Pavliček-Patak.

I Canjuga i Ortynski, naime, funkcionirali su kao institucionalni ortaci odvjetnika Mirka Batarela koji je cijelu svoju karijeru izgradio na najčešćem i najunosnijem obliku podmićivanja u Republici Hrvatskoj na trgovini uslugama i protuuslugama.

Očevid nesreće napravio je bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski, tada istražni sudac.

Razlozi zbog kojih je Herak otkazao Batarelu potvrđuju istinitost teza kako su Batarelo i Ortynski provodili svojevrsni pravosudni reket.

Sve se događalo prema uhodanom obrascu, ljudima bi se prijetilo da će ih Ortynski osuditi na dugogodišnje kazne ako ne angažiraju Batarela za odvjetnika.

Kad je u javnost procurila informacija da je viđen kako ulazi u Batarelov ured, Ortynski se uplašio i nije ishodio prebacivanje, dok u pravnom smislu nisu učinjeni nikakvi pomaci koji bi olakšali položaj okrivljenika.