Ona postaje samo sustanarstvo mrzovoljnih osamljenika natjeranih da zajedno stanuju.

Već ranije smo preveli na perzijski Kaštelanove Jablane, Krležinu Čežnju, Tadijanovićevo Nebo i Vitezovog Osamljenika u prijevodu Jile Saheb-Zemani i Marjam Nezam.

Štovanje Valentina kao sveca zaljubljenih parova počelo je tek u 15. stoljeću, vezano uz neke lijepe legende koje su vjerojatno bile povezane uz nekog drugog Valentina - osamljenika koji je, navodno, volio cvijeće i dijelio ga prolaznicima.

Ubrzo se izgube, počnu se dešavati čudne stvari, a nekako nailaze na kuću lokalnog osamljenika, mladića koji je otvorio motel kako bi dodatno profitirao na uspjehu mita o vještici.

Oduvijek je bilo osamljenika koji su, uglavnom iz vjerskih razloga, odlazili živjeti izdvojeno iz društvene zajednice, pustinjački a sve da bi izbjegli napasti i kušnje koje prate život u ljudskoj zajednici.

Uz brojne esejisti č ke dionice u kojima autor na zanimljiv na č in apostorfira npr. egocentri č nost kao posljedicu života u samo ć i, ali i mogu ć i uzrok takva egzistencijalnog stanja, ili pak epizode posve ć ene pretjeranoj analiti č nosti osamljenika, te njihovoj sklonosti paranoji i ritualima kojima pokušavaju osmisliti egzistenciju i vlastitu životu dati neki oblik i kontinuitet, draž Mirallesova romana jest u vrlo bogatu citatnom, referencijalnom sloju.

Pitamo se, kako izići iz te slaboumne, zlobne, klevetničke, žalosne i bijedne dezorijentacije, nabijene krotaofobijiom i opterećene političkim daltonizmom? Nikako drukčije, nego utvriđivanjem objektivne povijesne istine, koju je F. Tuđman usred divlje harange komunističke cenzure, u dubokoj izoliranosti i ugroženosti osamljenika principijelno iznosio i objavljivao.

Djelovanje obilježeno izolacijom od okoline i tišinom, pozicija osamljenika, gotovo dobrovoljna zatočeništva u vlastitom stanu-atelijeru, bili su nužni njegovu slikarskom senzibilitetu i mentalnom sklopu.

Gliha je, davno, prije četvrt stoljeća, objasnio svoj slučaj u hrvatskom kontekstu: Mi nismo imali velikih pokreta, niti škola, nismo to sudbinski mogli imati, ali smo, zahvaljujući naporima pojedinaca, zahvaljujući naporima tih individualnih osamljenika stvorili (...) umjetnost.

Nije pogriješio odabravši, nakon nekoliko mjeseci audicija, gotovo nepoznate Jacopa Olmoa Antinorija i Teu Falco za uloge brata osamljenika i sestre narkomanke koji nakon godina razdvojenosti ponovo grade prave odnose i pokušavaju jedno drugog izvući iz životne slijepe ulice.

Zato je tumačenje protagonista postavljeno kao gluma koju ti likovi igraju i svojoj okolini i samima sebi da bi tako utjelovili odnos koji će ih pokazati kao osobe koje kontroliraju svoju sudbinu i vlastiti imidž koji prikazuju ostalima, a onda u nekim trenucima ta maska pada i otkriva pravu prirodu i nesretnost osamljenika koji ne uspijevaju organizirati svoj život i uspostaviti dublji odnos čak niti s onima do kojih im je najviše stalo.

Osamljenost se ne liječi tako što će se osamljenika stalno gurati u neko društvo.

I to dovodi do niza komičnih nesporazuma, koji ovu igru prave vrlo zabavnom i samo pojačavaju želju da se dvoje osamljenika konačno nađu u sretnom zagrljaju.

Drama dvoje osamljenika s gradske periferije počinje kao slučajni eksces, zabuna s pojavom ekstravagantnog uljeza u stanu uravnotežene domaćice, njegova nadmoć " umirovljenog profesora i njezina pasivnost kućanice polako ostvaruju komunikaciju u kojoj se prema kraju stvari okreću: on je zapaljiv čovjek trenutka a ona rezerviranija osoba trajnijih emocija, njega ne drži mjesto, nestaje njegove autoritativnosti, a ona preskače svoju bojažljivost i pretvara se u posesivnu osobu željnu dominacije.

Ima golubova koji isključivo žive životom osamljenika; drugi se viđaju samo u jatima.

Nižu se u ovim pričama likovi i sasvim mladih i već ostarjelih, i ljubavnika i supružnika i osamljenika, muškaraca i žena pogrešno spojenih ili prekasno pronađenih, onih koji su dugo zajedno i onih koji nikad neće biti; slažu se u ovim prozama piramide generacija jedne te iste krvi, ali i žudnji koje iz tih krvnih linija žele pobjeći, izaći.

Nitko ga ne poznaje kao agresivca, više kao osamljenika i osobenjaka.

Njegov je Siegfrid na početku prvog čina (za razliku od mnogih visokih, dugonogih no bezizražajnih danseurs nobles rođenih prinčeva) zračio nepatvorenom mladenačkom razdraganošću i šarmom i tim jači dojam je ostavila njegova transformacija u melankoličnog osamljenika u potrazi za smislom života.

Nakon 2. svjetskog rata nacionaliziran je i pretvoren u starački dom, kuću smirenja osamljenika koji strpljivo čekaju na pretposljednjoj postaji svog životnog puta.

Danielle Trussoni Angelopolis I dok je Angelologija bila svojevrsni susret Da Vincijeva koda i Otimača izgubljenog kovčega, napućen biblijskim naukom, Orfejskim mitom i svijetom Miltonovih pobunjenih anđela u svijet današnjice, s primjesom nadnaravnog i božanskog, i u kojem se dvoje osamljenika povjesničar umjetnosti V.

Njegov Robinson Crusoe može se shvatiti i kao ishod naročite, podrugljive misaonosti koja u čovjeku vidi besciljnog osamljenika na smiješnom otočiću usred mraka nekakve Zemlje slijepaca.

Desničin položaj osamljenika unutar mnoštva ponajbolje je u svom pogovoru sažeo Krešimir Bagić: " Urbani pejzaž je poput labirinta u kojemu je čovjek - želi li sačuvati osobnost - prisiljen na paradoksalnu osamljenost unutar mnoštva, na odustajanje od svake ponuđene mogućnosti, to jest na prisvajanje pozicije autsajdera...

Božji život dakle nije život osamljenika.

Mala knjiga sadrži neobičnu priču Franka Standisha, Wheelera, Burdena III., nasljednika poznatih bostonskih bankara, filozofa, studenta povijesti, sina legende, rock-idola, pisca, ljubitelja žena, osamljenika, napola Židova i bejzbolske legende s Harvarda.

Most do nekog osamljenika već spaja dvije obale

A 3 Iron, uz solidna Kazahstanca Usmanova jedan od rijetkih dalekoistočnih komada na festivalskom programu, razotkriva nam posve novoga Kima, optimistična, lepršava i jako raspoložena za gegove, premda i dalje ostaje škrt na riječima poput nijema osamljenika koji je u Luku majstorski baratao lukom.

Redatelj predstave Ivica Buljan kazao je da je riječ o predstavi koja govori o " vrsti duhovnog izbjeglištva ", " trima generacijama jedne obitelji " te o " marginalnosti osamljenika ".

" Religija je bijeg osamljenika Osamljenom. " Plotin

Naći ćemo tu gastarbajtera Juru, osamljenika Marka, prevaranta Milu, gospon poštara, paletu pravih i lažnih PTSP-ovaca čiji su životi završetkom rata izgubili ili dobili smisao.

Tim osobinama Tadićeva žena ne ugrožava život (anti) junaka Ivice doslovce, tjelesno, nego njegovoj egzistenciji daje gorčinu osamljenika i gubitnika postavljajući tako pitanje smisla te egzistencije.