Po prvi put u svom malom životu osijetila je miris snijega, osjećaj potpune tišine prostrujao je njenim tijelom.

nisam: D Bila sam pokrivena dekom, a preko deke pokrivač... zato me cijelo vrijeme to i bunilo jer sam osijetila samo deku, a i samu sebe sam tako tješila (da je samo san, da mi se čini) jer me bilo strah uopće zaspat više...

Gledao si me u oci i osijetila sam tvoj pogled u svom srcu.

Ni sama ne znam koliko dugo je trajala moja ushičenost bila sam kao u transu, odjednom sam osijetila da me pod ruku zajedno sa mojom majkom prema drvenom stolu vodi čovijek srednjih godina, polegli su me na taj drveni stol promatrala sam svoju majku koja je stala sa donje strane stola i gledala u mene.

Gospodim je podigao ruke prema gore nešto u sebi nerazumno izgovorio i njegove ruke su krenule od moje glave prema dolje, nakon nekoliko minuta osijetila sam da mi nešto ulazi u koljeno malo me zapeklo te sam lakano jauknula, pored njega je stajao stariji gospodin držeči limenu zdjelicu i samo sam vidjela da je on u nju ubacio nešto krvavo, zatim je prešao na drugo koljeno i napravio isto.

Ovaj čudnovati odraz Božanske memorije ne može se sa sigurnošću konzultirati ispod mentalne (devahanske) razine, pa je za čitanje ranije povjesti potrebno da učenik nauči bar slobodno koristiti osijetila svog mentalnog tijela, ako je toliko sretan da ima pod kontrolom sposobnosti još višeg tijela, Kauzualnog tijela, njegova zadaća će biti lakša.

U mali mozak dolaze obavijesti iz periferije tijela, u prvom redu od osijetila za opip u koži, od mišića s očiju i iz unutarnjeg uha (polukružni kanali).

Rezigniranost i konsternacija se napose osijetila među srpskom političkom elitom, koja odluku Haškog suda smatra skandaloznom, ili kako bi rekao trenutno rezidirajući predsjednik Srbije, Toma Nikolić da ' je ovdje reč o jednoj političkoj odluci, kojom je žigosan srpski narod, te mu je dozvoljeno da se stidi i šuti '.

Šta su ti super razvijena osijetila i refleksi.

karla051 08. Studeni 2007. 21:03:25 iskreno nisam se osijetila napadnutom, nego mislim da sam dobro rekla jer tako je i bilo na početku... valjda se i ti sjećaš toga?

Kad se to događalo, ponekad bih osijetila jak cvijetni miris i obično sam nastavila šnjofat po prostoriji da ogonetnem od kud on dolazi.

Tijelo je kristalni odašiljač - prijemnik i ako uspijete poremetiti i izbaciti iz ravnoteže njegov potencijal " primanja " dodatno izolirate ljudsku svijesnost u pet osijetila.

Približavajući se kući gdje je iscjeljitelj primjetila sam da je to malena kapelica, osijetila sam da mi srce jače tuče jer sam imala osijećaj da nas vozi do bolniče ustanove, a meni je bolničkih ustanova bilo preko glave kao što mi je dan danas.

Sa nestrpljenjem sam očekivala kada će me gospodin poleći na pripremljeni stol i započeti tretman, ovaj puta me polegao potrbuške i nakon nekoliko minuta sam osijetila stavičnu bol u kični tek tada sam shvatila da on nešto vadi iz moje kičme nesvijesno sam zavikala i tada je bol prestala.

Kad sam bila mlađa i kad bi osijetila one poznate leptiriće u trbuhu, malo bih bila u« sedmom nebu », ali bih se brzo spustila na zemlju, ne dozvoljavajući si da naprosto« poludim« za tom osobom.

Kada bi htio voljela bih upoznati tu zagonetnu osobu jer sam osijetila da me razumije.

Ja sam bila studentica u zgb, osijetila sam taj profesorski reket kada sam sama zavrsavala faks.

zašto se odricati tog mrak okusa čokse koja se topi u ustima.... ako se baš svega odrićemo zbog svog izgleda (čaša dobrog vina) pa gdje je radost življenja... poslije malo više znojenja... savijest čista a osijetila zadovoljena...

Sada kad sam procitala ovaj tekst....... sad znam da ima jos ljudi poput mene, a i da ih ni ne upoznam znam da mi je dovoljno sto sam osijetila Ljubav Bozju i sto sam toga svjesna

Za većinu ljudi bitno je u životu ono što je vremensko i ono što je prolazno tj. ono što se tiče osijetila.

Jedno sigurno znam, nikada mu nisam rekla da mi je unistio zivot, nikada mu nisam rekla da suti, da nije normalan, da zeli uvijek biti u pravu, nikada ga ne bih izdala, nikada se ne bih postidjela sto glasno prica na ulici (a tu je bio pravi sa forama...) nisam ga se postidjela ni kada je u brzini dosao po mene u skolu u radnom odjelu, prljav (bio je automehanicar), jer dosao je, nasao je vremena za mene, a radio je isto tako za mene... nikada nisam ni pokusala mijenjati njegove postupke, planove, nacin odgoja, jer on je bio moj tata isto je bilo i sa mamom... iako ljubav majke nisam osijetila kao sto sam od mnogih cula da to izgleda, ali ona je bila moja mama... ne opravdavam njene postupke odgoja, posebno onaj dio premlacivanja, ali ona je imala svoju ulogu u mom zivotu i puno sam od nje naucila... iako ih nema vise... vjerujte mi, tako bih nekada voljela popricati sa njima, pitati za savjet... jer jako je lijepo imati tatu i mamu... ne bih se ni danas usudila reci im nista grubo, jer oni su bili uz mene i to je sve sto nam treba...

Čim je ta misao preletljela kroz moju glavu, osijetila sam crvenilo na mom licu.

Marina je osijetila da moja duša boli više nego tijelo.

ustavši se jutros da izađem u grad, osijetila sam potrebu samoće tažila sam poznanike sa bloga i neprestano razmišljala o tebi po tko zna koji puta naglas sama sebe korim što si mi u mislima, ali nešto je jače u zraku od svega.

Od kada sam ga dozivjela, osijetila u srcu, znam da se sve ono sto sam dozivjela lose jednostavno moralo dogoditi da bih sada znala kolika je ljubav Njegova.

Prije godinu i pol dana prvi put sam osijetila bol u donjem dijelu trbuha, ginekologinja nije pronašla nikakve abnormalnosti te je rekla da se radi vjerojatno o upali mjehura međutim bol se stalno javljala narednih 7 mjeseci.

Pinky, dok si pila Vrkutu, si osijetila " jaču " O?

Rijetko bi se koja supruga koja je varalica mogla pohvaliti kako je plakala mužu na ramenu jer je prekinula ljubavničku vezu, jer se od ljubavnika osijetila izdanom, prevarenom i omalovažavanom, eto onoj jakoj, hrabroj, stabilnoj, zbrojljivoj i nadasve prisebnoj lani se to dogodilo.

mozete li zamisliti zivot bez zivota? zamislite na tren da u sebi osjecati zivot, da zelite udahnuti, da zelite kreniti, da zelite voljeti i biti voljeni, da zelite ustati i leci sa osmijehom.... i da sve to u vama zivi i nekako jaca, a vi ne smijete to pokazati, ne mozete disati, ne mozete kreniti, ne mozete voljeti, a osmijeh vam savki dan zamjenjuju suze.... zamislite da imate sve... dobili ste sve... i onda sve nestane.... nema vise nicega.. i znate da mozete, znate da zelite, znate da je sve ono sto je u vama da je i oko vas, a vi ne mozete nista, bas nista iz dana u dan gledate kako vam izmicu one najednostavnije stvari, pa i one najvece zelje i ljubavi, a ne mozete nista... a u sebi zivite, uguseni... ha, osjecaj pred eksploziju prije nekog vremena procitah na jednom forumu pitanje sto znaci biti dobar? i mnoge odgovre i podpitanja hmmmm znaci li biti dobar ako sebe umanjujemo, zapostavljamo zbog drugog... sto sam naucila iz svog zivota? iz svojih gresaka? naucila sam davati, bez razmisljanja uvijek biti tu, naucila sam uskracivati svoje zelje, sebe i biti sretna kada vidim osmijeh na licu drugoga... i ne valja nauceno.... kazu Isus je dao zivot za sve nas, kazu Bog nas je toliko volio da je dao svoga sina za nas... a ja pitam zasto? ako je Bog savrsen i sve zna onda je znao da mi to necemo cijeniti, ako je Bog ljubav znao je da mu nece biti uzvracena, ako je Bog.... a sto je sa nama? mi nismo savrseni, i ne znamo sve, nasa ljubav nije jaka i sve nase teznje da idemo putem koji vodi ka Bogu guse se ili glumimo... imala sam cijeli zivot za sobom pun tragike i znala sam se smijati... znate sto je najvise zaboljelo kada ne smijes spomeniti svoj zivot... kao da nisi zivio, a zelim ici putem Isusa.... hmmmm trebamo li i za njega reci pa dobro sto su sve ovo ispisali za njega, pa svako ima svoj put, on nije bio dovoljno jak pa je pristao da ga stave na kriz da se ne muci vise... jednostavno je isto.... ako sam imala svoj put, ako sam ga prosla i prolazim ako zelim samo zivjeti sa osmijehom nakon svega zasto ljude raduju suze? priznajem na neke stvari nisam bila spremna, ni da sam znala da ce se dogoditi ne bih se mogla pripremiti... ali zasto ne pustimo Bogu da odluci o nama sto sam mogla, a sto ne? napravila sam mnogo toga loseg, i onda kada sam mislila da Bog nije za mene, da me nece, on me je pozvao, obratio, promjenio, i pokusala sam zivjeti, ali nije bilo dobro za okolinu, i pokusala sam poakazati kako moze biti ljepo, nema toga sto nisam dobila a sto sam pozeljela onima koje sam najvise voljela.... i uzeli su sve... i sada kazu mjenjaj se... zasto? kome pripadam? tko mi moze mjenjati zivot? ako ja koja sam osijetila milost Boga znam da je svakom potrebna ljubav, ako je nema zar je necemo traziti? zar me Bog nije potrazio da mi je da? ako svatko moze reci ja idem, ja cu to napraviti, ja to tako zelim... zasto ne mogu ja? kako meni nitko ne pripada? koliko pitanja... hodam spustene glave ulicom, i skupljam uspomene i pokusavam izaci iz sebe kao nova kao ona koja moze.... i tako mi malo treba da podignem glavu i kazem ovo sam ja... tako malo, a onda se nadjem kao hrana grabljivcima..... ja samo zelim zivjeti

To je razlog zašto se duša, kada padne u materijalni svijet, prirodno zaljubljuje u sve što percipira kroz osijetila.