neznam lorde ja vjerujem u njega.. silno vjerujem.. i imam onaj osiječaj unutra da mu vjerujem.. nije to samo mantranje.. osijetim povjerenje.. ak me kužiš?

Doći ću na pola puta već sutra i gledati jesi li tu da vidim tvoj pogled negdje u daljini, da te osijetim i živim sa tobom u tvojoj budučnosti, koja je i moja.

Ne znam koliko mogu pomoći, budući da se moje iskustvo temelji na stajalištu odrasle osobe (koja ima znatno deblje potkožno tkivo od malog djeteta): inzulin dajem polaganije, nekad ga osijetim kao neznatno peckanje (iako ja pen držim u torbi na sobnoj temperaturi, a tako sam radila i dok sam bila na injekcijama-pribor za uporabu je bio u debljoj torbici; naravno, ostali inzulini su bili u frižideru).

Uvijek lagano prislonim iglicu na mjesto gdje bih htjela dati inzulin (već tada osijetim da li bi me na tom mjestu moglo zaboljeti-to za vas ne vrijedi, ali kad mala bebica postane veći dečko, možda će od koristi biti njemu).

Dana sam imala tako naporan dan ali se odmah bolje osiječam kada pogledam sliku ove prekrasne ruže i osijetim miris pokošene trave.

Kad god te sretnem, kad uhvatim kriomice tvoj skriveni pogled upučen prema meni u njemu osijetim ljubav i požudu koju istinski ne smiješ pokazati zbog drugih koji te okružuju jer ja nisam za njih ono što je tebi potrebno, oni u meni ne primječuju ženu kojoj je potrebna ljubav i toplina, oni ne primječuju da imam normalne osijećaje, nego gledaju osobu sa invaliditetom kojoj nije potrebno ništa osim sebe same.

Odjednom osijetim po svom pokrivaču kao da netko nešto piše, zvuk koji nastaje kada se zagrebe u tkaninu je bio baš jak i to me na tren omelo, otvorila sam oči i vidjela mrak oko sebe, pomislila sam da mi se čini jer sam pokrivena dekom, a ako prođeš rukom po mekanom ne može se čut ništa, nema zvuka.

Vani snjezi, a ja u kuci pokrivena dekom, ispred kamina i pijem toplu cokoladu.Sretna sam sto sam ogradjena od mecave i kaosa koji vlada izvan moje kuce, osijecam se upravo nekako sigurnom, zasticenom.A istovremeno toliko ranjivom, znam da bi me jedna poruka mogla izbaciti iz takta, jedan poziv ili sama pomisao na jednu osobu.A sve bi dala da je tu, da sjedi pored mene dok vani pada snjeg i vlada nemir.Da me nasmijava, da osijetim njegovu ruku na mojoj nozi, dah na mome vratu, toplinu njegovog tijela.Samo On i ja, topla cokolada, lagana vatrica i nitko vise.Dovoljno bi bilo samo da ga vidim i da mi se nasmije.Neznam zasto se zamaram s ovakvim razmisljanjima, sa mislima o njemu, o nama-sijecanjima, nostalgijom.A netreba mi to, mucim samu sebe.Jer znam da vise necemo lezati skupa, pokriveni istom dekom.Znam da necemo s istog prozora gledati snjeg kako pada, ikad vise piti toplu cokoladu iz iste salice.Necu vise osjetiti njegovu ruku na mojoj nozi, dah na mome vratu, toplinu njegova tijela.Iako to zelim A znam da i on.

Neznam, ne kužim to s " poglavicama " Mogu tipkati ozbiljno na neke teme, mogu se zafrkavati, poštujem drugačije mišljenje, ako osijetim da bi moje moglo nekoga uvrijediti pripazim kako ga iznesem, jer to jest važno. neki ljudi su osjetljiviji i treba i to poštivati

Tim redosljedom i sve što vidim i osijetim, ne samo noćas, već noćima prije i noćima poslije predajem tebi na čuvanje, tebi u slast.

Molim te samo da mi pomogneš da Te više ljubim i osijetim da si kraj mene.

Vrijeme je totalno deprimirano i rad se sijetim riječi svoje pokojne bake ljudi su kao i vrijeme, a vrijeme je prevrtljivo zapamiti to i vijeruj da su anđeli uz tebe i da te prate.... ako jesu ja ih iskreno molim da mi daju snagu i strpljenje, da osijetim radost i smirenost kod sebe, a i kod ljudi koji me svakodnevno okružuju i pomažu da preživim u ovoj besparici.... osijećam se kao magarac samo što ne mogu njakati, svoje i probleme osoba do kojih mi je stalo nosim u sebi, a sve se predamnom ruši kao kula od karata.

. (nisam dovršila predhodni post jer me zvala moja poznanica koja je sretna samo kada sa mnom razgovara jer ja je navodno jedina iskreno slušam)... voljela bih da neprestano mogu sanjati sretne snove, da u snovima iskreno volim, da iskreno razgovaram sa ljudima koje volim koji mi nedostaju jer nisu i ne mogu biti pored mene.... poznavajući sebe ja sam osijetljiva, tugujem onda kada osijetim kada je netko tužan, radujem se kada se netko raduje, plakala bih kada vidim da netko plače, a plakati ne mogu jer suza više nemam, volim i obožavam život ovakav kakav imam i ne bih ga mijenjala za ništa.... voljela bih da mogu negdje na igrama na sreću (ja ih ne igram), dobiti glavni zgoditak sa dijelom bih platila sinovljevo lječenje, dio podjelila ljudima koji su meni pomagali i još uvijek mi pomažu da normalno živim, a manji dio dobivene svote ostavila bih sebi.

Vidim, bolje napisati osijetim, da vam se ježi koža zbog nezavisne države Hrvatske

Isto tako mi se pojavljuje i crvenilo kože, najprije osijetim vručinu pa peckanje i onda crvenilo.

Poštovana već neko vrijeme osijetim bolove u donjem dijelu, koji se šire na leđa i u nogu, te čeće osijetim potrebu za mokrenjem, intenzitet samih bolova postaje jači što sam duže na nogama, zbog sumnje na bubrege, radila sam pretrage krvi i urina, koji su se pokazali urednima.Nakon toga mjesečnica mi je uranila, prvi puta pet dana prije a drugi mjesec deset dana prije.Javila sam se svom ginekologu, koji je ustanovio cistu na desnom jajniku veličine 4 cm, propisana mi je hormonska terapija kroz sedam dana nakon toga krvarenje i pregled neposredno nakon krvarenja, konstantni tupi bolovi nisu prestajali ali sam uspijela dočekati drugi pregled, gdje je ustanovljeno da se cista povečala i da je sada 6 cm, ali da je ipak lijevi jajnik u pitanju.Doktor je rekao kako mi se lijevi jajnik pomaknuo u sredinu, zbog veličine same ciste.U nalazu se navodi da je ona paučinasta.Radila sam samo pretrage bete, koja je pokazala da se ne radi o izvanmaterničnoj trudnoći.Bolovi se javljaju i dalje, a ja nemam volju više piti duphaston niti trpiti bolove, treba mi konkretan odgovor što i kako dalje.

Kad ste već tako plemeniti, dobri, ljubazni nadasve divni i san svakog nezaposlenog, poluzaposelnog i zaposelnog bez plaće, dostojanstva i slobodnog vremena, dajte nam recite kojoj to tvrtki Vi predsjedavate, mi, barem ja bih odmah došla kod Vas raditi jer ovo što ste napisali je nešto najljepše što sam doživjela od poslodavca i garantiram Vam da bi bili izuzetno zadovoljni samnom kao djelatnikom jer znam i osijetim kada poslodavac cijeni i poštuje svoje radnike, tako da bih u pogledu posla davala sve od sebe tj. maksimalno što mogu.

Suze mi zamagljuju pogled, polako klonem, snage više nemam, ali čekam da te zagrlim, da te osijetim pored sebe, da vrijeme stane na jedan tren, da naša sreća nikada ne prestane.

Vidjeh nešto što bijaše veća bijeda od mog života... čuh nešto što bijaše gorje od moje jadikovke... osijetim srcem da nisam sama... da netko stoji tu pored mene... da mi drži ruku na ramenu, da mi šapuće na uho " BORI SE..... nisam ti dao teži križ nego možeš ponijeti.... zato bori se "...

Pred menom stoji na stolu otvoren laptop i nekoliko knjiga ljubavnog sadržaja gledam u laptop, pa pogledavam u knjige, ali ništa me ne privlači jer mi kroz misli prolazi lik žene koja je svojim postupkom prema meni uništila osijećaje za cijeli muški rod, možda ću jednom kada smognem snage pisati o tome, a sada stvarno ne mogu jer kada se sjetim događaja od prije šest godina u želucu osijetim mučninu, hvata me momentalno histeričan napad i crni mi se pred očima.

Broj 1 tebi ne pase njegov prirodni miris (nemas tu vise sta raditi), ja sam u vezi 5 godina i moj dragi jako drzi do sebe, non stop perucka zube, dva puta na dan tusiranje, dezici, parfemici itd.. ali vjeruj mi za mene ne postoji ljepsi osijecaj u zivotu od onoga kad se ujutro probudim kraj njega i osijetim njegov prirodni miris, zagrlim ga i mogla bi ga njuskati do sutradan: -) Broj 2 ja ga obozavam i znam da je covjek mojeg zivota iako da se razumijemo imamo i mi problemcica na pretek ali druge prirode.., sta zapravo hocu reci, volim ga uzivamo, razumijemo se itd ali isto tako ponekad mi padne napamet kao je bilo lijepo kad sam bila slobodna, majko moja, kud nisam vise uzivala, umjesto da sam bila opterecena s frazom svi imaju nekoga osim mene..

Sama sebe izjedam što te nemam da uživam pored tebe, da te glim, ljubim, tvoje nježne dodire osijetim na sebi.... prolazi sve, ali uspomena na tebe nikako da izbljedi.

... me boli kada primjetim nepravdu, licemjerje i osijetim laž... kada ne mogu pomoći sama sebi, a i nikome oko sebe.

Trebaš mi za prijatelja, kada te sretnem sretna sam, tada znam da postojim jer u tvom pogledu upučenom meni osijetim toplinu, nježnost i da sve što me okružuje ima smisla.

Nikako ne konzumiram alkohol, ali kada te osijetim u sebi i pored sebe hvata me neopisiva želja da popijem, da utopim tugu u čaši finog koktela, ali vrati me u stvarnost moj sin moja sreća i ponovno sve krene iz početka, a on pati jer nikako zbog tebe ne može dospjeti do mog srca.

nikada nisma nista osvojila bilo bi lijepo kada bi mene femina izvukla i da ja osijetim jednom cari dobitka neke nagradne igre...:)

Pomozi mi da shvati da ga volim i trebam samo jedan dan da osijetim da i mene netko voli zbog mene.

Tek sada znam da se moram okrenuti sebi i svom životu, da sve što radim i stvaram uspjela sam svojom voljom i upornošću te mi nitko ne može nikada prebaciti da iskorištavam svoju poznanicu koja je meni samo važna da mi daje određene zadatke kada osijetim da sam potpuno prazna u tijelu i da mi je potreban dio njezinog tereta da mogu biti smirena.

Svaki sat vremena budi se vrišteći a kada ga uzmem na sebe osijetim da se grči.

Da li lijek Leksilium može naštetiti plodu ili nerođenom djetetu, inače ga uzimam prema potrebi zbog poteškoća koje sam imala prije 2 godine (smrt u obitelji), tako da sam se sad navikla na njega ali ne uzimam ga puno već samo kad osijetim nervozu ili psihićku napetost, ili se uzrujam previše.Voljela bih imati dijete ali strah me je da se nešto ne desi zbog uzimanja tok lijeka neka malformacija ili ovisnost dijeteta o lijeku.Jednom riječju da li smijem imati djece ako uzimam taj lijek