Miloš Đurić u knjizi Povijest helenske književnosti navodi jedan od primjera: Ratne užase i bijede nitko nije uzbudljivije i u turobnijim bojama ocrtao nego Euripid u Trojankama, prikazanim 415 - e, a ispevane u sumornom raspoloženju što ga je izazivala atenska imperijalistička politika, koja je dovela do sicilijanske ekspedicije. Dakle, pojam političnosti umjetnosti kojeg u najširem smislu definiramo na temelju teza francuskog filozofa Rancièrea koji piše o osjetilnoj raspodijeljenosti onoga što je zajedničko zajednici uzima se kao relevantan još iz helenskog razdoblja.

Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom.

Riječ je o već spomenutoj osjetilnoj adaptaciji.

Osjetilima i osjetilnoj spoznaji čovjek zato pridaje važnost, jer njome stupa u neposredni odnos sa stvarnošću, te mu takva spoznaja postaje primjerni obrazac spoznaje.

Štoviše, snaga spoznaje i sigurnost razumskih istina mjeri se prema tome koliko odgovaraju osjetilnoj stvarnosti i očevidnosti.

Nažalost moderna nihilistička znanost odbacuje sve autoritete i vjeruje samo svojoj nesavršenoj osjetilnoj precepciji

Imaginacija pjesnikova neizmjerljiva je, a njegov se poetski identitet preobražava i inovira u intelektulnoj i osjetilnoj snazi jezika.

Slijedom takva pitanja, koje je do novoga doba u prvi plan stavljalo samo utjecaj slika na promatrača i njegov odgovor na osjetilnoj i razumskoj razini, došlo je do proširenja tradicionalne povijesno-umjetničke situacije.

Sam čin da misao, bilo na razumskoj, osjetilnoj ili emocionalnoj razini, čini neki napor i htjenje (Šopi bi ga nazvao volja) da sudjeluje u stvarnosti čini pretpostavku identiteta onoga koji misli.

N ezreli kao osobe, a na osjetilnoj razini egoisti, pomoću svojih mentora i inih meksploatatora već dvadeset godina zatiru samopouzdanje i život u Općini Poličnik.

Novi ciklus je do kraja učvrstio oblikotvorne i sadržajne vrijednosti Baričevićeva slikarstva, do pravilnosti doveo postupak koji se temelji na gesti, energiji, kromatskoj širini i osjetilnoj emanaciji

Gledati, promatrati i kontemplirati, više negoli stupnjevi zapravo su trenutci jednog te istog procesa koji nadilazi čisto intelektualno promatranje i dovodi do iskustva koje obuhvaća osobu u svakoj njezinoj dimenziji: duhovnoj, intelektualnoj, afektivnoj i osjetilnoj, koje se izlijeva u izbor života koji je sukladan onom što se je kontemplativno motrilo.

Tkogod razmišlja o činjenici i značenju vjere u ljudskome životu, doći će do zaključaka da je odnos vjere prethodio i osjetilnoj i razumskoj spoznaji.

MIMEZIS tu svakako ne znači nasljedovati nešto već otprije znano, nego predstavljati nešto, tako da na taj način ono bude prisutno u osjetilnoj punoći.

Toma čak definira čovjeka kao »onoga koji je obdaren razumom u osjetilnoj naravi«.

Životinjska lukavština je za golu egzistenciju, istoj je u osjetilnoj razini odlika i oruđe.

Čar ljubavi otvara oči da vide jedinsatvenu pojavu voljene osobe, ali ih može i zaslijepiti ako se površno zaustavi na osjetilnoj ili romantičnoj privrženosti drugome.

Eksperimentalni pristupi osjetilnoj substituciji počinju pružati pristup proizvoljnom, uživo pogledu s kamerom.

Vlastimir Kusik, autor predgovora u katalogu, ističe kako Ivandićeve radove karakterizira savršeni unutarnji red po sebi, no njihovo je ishodišno značenje primarno u njihovoj tjelesnoj, osjetilnoj, emotivnoj, taktilnoj naravi.

Akvarelna mrlja uz lazurnost i prozirnost, zbog svoga osebujnog karaktera vode najčešće je unutar sebe modelirana, te tako na vizualno osjetilnoj razini stalno odražava karakter vode.

Ona se nalazi na osjetilnoj razini, u prisustvu jeze i snažnog otpora koji ovaj plakat izaziva u promatraču i prije nego što mu do svijesti dođe njegova poruka.

Nauk o dvije odvojene i međusobno nespojive oblasti, osjetilnoj i mislivoj, senzibilnoj i noumenalnoj, pripada zajedno s naukom o idejama kroz cjelokupnu povijest filozofije u samu navodnu jezgru uobičajeno shvaćenog platonizma.

Ako je vjera nebitna, zašto ga prekorava, a ako je bitna, u kojem je odnosu prema osjetilnoj i razumskoj spoznaju na kojoj je Toma želio temeljiti svoja uvjerenja?

Razmisljajuci o razlici, osjetilnoj razlici, nisam sigurna da postoji.

Njezin život odvija se na osjetilnoj razini.

Ti govoriš o partikularnostima, o osjetilnoj izvjesnosti pojedinih determiniranih stvari.

U tom ga je uvjerenju podržalo i iskustvo ranijih filozofa, koji su davali prioritet umnoj, a ne osjetilnoj spoznaji.

Dok čovjeka kao razumno biće krasi mudrost, po duhovnoj snazi postaje i opstaje, životinju u njezinoj osjetilnoj razini vodi lukavstvo, što je životinji kao živom biću za golu egzistenciju dovoljno.

Bartleby, pisar je zaokružena metafizična konstrukcija prostor-vremena koja nas dodiruje istovremeno na emocionalnoj, intuitivnoj i osjetilnoj razini.

Iako protuudar kojega imenuju romantička dvosmislenost pokušava implicitno pobiti telos eidaestetike, proizvodi zaprječenje cjelokupnoga djelovanja svemoćnog subjekta koji realizira Ideju u osjetilnoj formi.