U konkretnoj ustavnoj tužbi, međutim, nijedan podnositelj nije naveo da je u školskoj godini 2001./2002., na koju se odnose osporene presude sudova i ustavna tužba podnositelja, učenik nekog od posebnih razrednih odjela formiranih u višim razredima osnovne škole, pa da je njemu osobno takvim postupanjem tuženika, odnosno spornim dijelovima presuda, povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom,

Stoga je sud na ništavost tih ugovornih odredaba imao paziti po službenoj dužnosti, umjesto što je u obrazloženju osporene presude naveo kako je podnositelj mogao zahtijevati, ali nije, utvrđenje ništavosti odnosno poništenje spornih odredaba međuvlasničkog ugovora.

Razvoj ovog nečuvenog skandala je već poznat, Slavica Banić se proglasila žrtvom i podnijela je ustavnu tužbu i predložila odgodu izvršenja do konačne odluke o njezinoj tužbi jer bi joj pravni učinci osporene presude prouzročili neimovinsku štetu koja bi se teško mogla popraviti.

B. i Lj. u njegovu korist kao remitenta na iznos od 213.669,18 kn (utuženi iznos), da je na poleđini mjenice - založnu potpisan tuženik kao mjenični jamac čime se obvezao na isplatu kao mjenični jamac, a nakon što je mjenica dospjela na naplatu (28. IV. 1999.), tužitelj je pravovremeno poduzeo radnje za protestiranje mjenice po javnom bilježniku čime je ostvario pravo prema tuženiku kao mjeničnom jamcu zahtijevati mjeničnu svotu na isplatu, a što sve je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja i jasno obrazložio u razlozima osporene presude.

Obrazloženje osporene presude Upravnog suda iscrpljuje se u navođenju zakona, drugih propisa i općih akata MUP-a mjerodavnih za institut stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, uz utvrđenje da je " s obzirom da je stupanjem na snagu navedenih Pravilnika o unutarnjem redu broj policajaca u VI Policijskoj postaji Vojnić, Policijske uprave karlovačke smanjen tako da je ukinuto radno mjesto prometnog policajca na koje je prije stavljanja na raspolaganje bio raspoređen tužitelj, prema ocjeni Suda tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je osporenim rješenjem odbilo prigovor tužitelja protiv rješenja kojim se isti stavlja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske do 6. prosinca 2001. godine ", te da " iz obrazloženja osporenog akta proizlazi da je tuženo tijelo prilikom predlaganja djelatnika za raspored na radna mjesta primjenjivalo kriterije " koji su utvrđeni mjerodavnim zakonima, uredbama i spomenutim Pravilnikom.

Naime, ustavno je sudište dokinulo s ustavnom tužbom osporenu presudu upravnoga sudišta, ali postupajući na neki način kao sud pune jurisdikcije: ono je: (a) ustavnu tužbu usvojilo, te je slijedom tomu (b) osporenu presudu dokinulo, ali (c) nije predmet vratilo upravnomu sudištu radi možebitnoga donošenja nove presude ili rješenja, smatrajući da s obzirom na osobite okolnosti slučaja,..., da upravno sudište nije dužno umjesto osporene presude donijetu novu, jer je ustavno sudište donijelo meritornu odluku o povredi ustavnih pravâ podnositeljice ustavne tužbe.

Zbog, kako kažu na Ustavnom sudu, povratnih pravnih učinaka osporene presude Upravnog suda, koji nastupaju u četvrtak, taj je predmet označen prioritetnim i odmah upućen u postupak te je Ustavni sud na sjednici odlučio do donošenja odluke o ustavnoj tužbi privremeno odgoditi izvršenje, to jest pravne učinke osporene presude.

Sutkinja Banić obrazložila je prijedlog za odgodom tvrdnjom da bi joj pravni učinci osporene presude " prouzročili neimovinsku štetu koja bi se teško mogla popraviti " te da je odgoda nedvojbeno u javnom interesu jer bi učinci poništavanja saborske odluke o njezinu imenovanju uzrokovali " nesagledive štetne posljedice za objektivni ustavnopravni poredak RH "

Također su ocijenili da odgoda nije protivna javnom interesu te da se njome nikome ne nanosi nikakva šteta, a s druge strane povratni pravni učinci osporene presude podnositeljici ustavne tužbe mogli bi nanijeti nepopravljivu štetu jer bi joj prestao mandat ustavne sutkinje koji je stekla odlukom Hrvatskoga sabora