subota, 11.03.2006. Tajna veza Micanovica i ovog bloga, ili: Knjizevni terorist u epizodi The Revenge Pticar navjerojatnije ipak nije micanovic. zapravo mi je vec pun kurac ove teme ali da razjasnim neke stvari u kronologiji pa da se vratimo klasicnim teroristickim aktima. priznajem, prica sa pticarom bila je prije svega dobra zajebancija, to sam i njemu samom dao do znanja u mejlu koji mozete procitati na njegovom blogu, a i da ga malo utjesim jer nije bas svejedno kad pises takve ludosti a odjednom se deset likova uroti da te otkrije. hocu reci, malo me pekla savjest sto smo mu uprilicili, iako znam da je taj gastritis savjesti na ovom blogu slabost ali ja sam, imajte to na umu, ipak jos samo terorist pripravnik. no otkud onda ideja da je pticar micanovic, i kako je sve uopce pocelo. fotka pristigla za natjecaj za najbolji knjizevni trac lezala mi je danima na desktopu. jednom nesto prckam po njoj u photo shopu i greskom stisnem file info. a kad tamo lijepo pise. zakljucim ja logicno da je autor i posiljatelj fotke micanovic koji je zaboravio izbrisati podatke koji tamo dospijevaju po defaultu, pa se iznenadim a bogami i obradujem neocekivanoj spoznaji da te morbidarije pise bas on. ispocetka sam dakle stvarno vjerovao da on jest pticar a i mnoge su se stvari poklapale kod pticara i micanovica. u medjuvremenu se stvar zahuktala. na kraju, kad mi se na blog nakacila cijela gomila kretena spamera i kad nas je pticar sve izvozao ne dosavsi u kulisu u naznaceno vrijeme, odlucio sam ipak objavit identitet, iako sam tada vec duboko sumnjao u micanovicevo autorstvo onog ludila. naime bio sam ponovno procitao cijeli pticarov blog i par micanovicevih prica do kojih sam uspio doci. takodjer javila mi se pri citanju doticnog bloga stara pretpostavka, koju sam imao od pocetka, da je pticar zapravo jedan nas pisac uvjetno receno srednje generacije, prilicno poznat, relativno omiljen i prikriveno maliciozan, koji kako mi je vise puta pricao buraz obozava traceve, a prije nekog se vremena, ne tako davno, nasao i usred jedne polemike. najlogicnije je objasnjenje bilo da mu je micanovic nekom prilikom poslao doticnu fotku, odakle i moja prvotna zabuna. samo, s micanovicem sam imao neizravnatih racuna, osvetnicki impuls trazio je da se racuni poravnaju, i ne obaziruci se na vlastite dileme pustio sam post u kojem ga difamiram. ja sam zlopamtilo i odlucio sam barem izgustati tu svoju malu, prethodno vec isplaniranu osvetu. i pustanje laznih informacija je legitiman teroristicki cin. ali zasto osveta. otkrit cu vam nesto o sebi. kao i svi drkadzije koji seru nesto o knjizevnosti i ja u svojoj proslosti imam nekoliko pripovjednih pokusaja, od kojih sam neke i objavio u casopisima. prije otprilike dvije i pol, mozda i tri godine, kad sam pomislio da bih mozda trebao objaviti nesto i u quorumu, da se maknem od studentskih i gerilskih glasila kratkog dometa, posaljem im jednu pricu. odgovora ocekivano nije bilo. zaputim se nakon nekoliko tjedana u vlasku ulicu, gdje je redakcija quoruma, da vidim sto je s tom mojom pricom. tamo je bio miroslav micanovic, koji iako je glumio suprotno zapravo nije znao o cemu govorim, i da me se rijesi uzeo mi broj mobitela i obecao da ce zovnuti za nekoliko dana. pa me otkacio ko dosadnu muhu s nekim preko kurca tonom. naravno da se nije javio, prica nikad nije objavljena, istina nisam bas puno ni ocekivao. medjutim nakon par mjeseci pojavi se novi quorum a u njemu prica mog buraza, koja je, za razliku od moje koja je djelomicno u kurcu, bila totalno u kurcu. nisam mogao vjerovati, u to vrijeme sam jos mislio da ima neke ravnoteze u svijetu. i ja ne budi lijen nadjem tada frisko izaslu knjigu micanovicevu, apsolviram je od korica do korica, a tu imam sta vidjeti. lik je tenkre ko i moj buraz, ono se ne moze citati, ljudi. oblesavim od nekuzenja zasto takav moron vodi takav casopis. sad cete reci, evo mali usranko cmizdri sto su ga odjebali u quorumu. tada me je to, priznajem, bilo povrijedilo, ali danas sam potpuno indiferentan jer sam definitivno odustao od svih svojih knjizevnih planova. medjutim cinjenica da taj lik koji pise takve zaglupljujuce idiotarije istodobno afirmira knjizevne seratore kao sto je moj vrli brat, to me porazilo, i porazava me i danas. mozete do mile volje analizirati ovu moju obiteljsku situaciju i frustraciju na privatnoj razini, ali ona je mozda prije svega simbol domace knjizevne scene. krebili koji plivaju pri povrsini i kurca ne kuze, i mi cije citalacke zahtjeve niko ne jebe dva posto, a imamo trajnih probavnih problema s njihovim favoritima. roman simic najbolji proslogodisnji pisac. nemojte me jebat. jergovic novi mladi klasik. nemojte me jebat. luko paljetak napisao najbolji roman 2005. nemojte me jebat. ali nema tu spasa. dok je moljaca i revolverasa, branitelja svete osrednjosti, bit ce i micanovica, dilera konfekcije sumnjive kvalitete. - 00:50 - Komentari (16) - Isprintaj - " I can only say to you as I do to the many young writers who ask for advice: There is no easy road to successful authorship; it has to be earned by long and patient labor, many disappointments, uncertainties and trials.