Svaka cast na organiziranju ovakve tekme, ali mislim da je cijena ulaznice od 30 kn ipak malo prevelika, za ovdasnji standard, mislim da je cijena bila simbolicnih 10 kn, da bi vec bile sve ulaznice rasprodane...

Ovo su clanci u novinama; ja ih ne znam spakirati bolje; Sve je u dijelovima, a i na Papiamentu (ovdasnji jezik).

sta sad i ovdasnji briju na rusiju, pa i kinu, zast onda ne i jugoslaviju? svasta, moglib mi bit najbogatiji na svijetu da znamo bit sami seb dobre gazde, al neznamo, i to je to.

Livicare pustate vridjat i zajebavat i omalovazavat sve sto je desnicarsko i, iako nisam ovdasnji desnicar, radi te nepravde branim ih i branicu ih

Domicilan znaci lokalan, odnosno ovdasnji krscani i krstjani su primili Islam.

No, valjda cu tako jos bolje dozivjeti istinski ovdasnji Bozic "

Interesantno je sto mu nijedan ovdasnji savjetodavac nije savjetovao da nasljedjeni novac upotrebi za skoloavnje i strucno usavrsavanje djece, a zemljiste nastoji sacuvati, za izvjesno vrijeme, te dobro promisli sto bi bilo najbolje uciniti s njime.

Iako su ovdasnji crnci bitno drugaciji od dominikanaca, moram priznati da sam u ovih godinu dana na Karibima postala itekako svjesna razlika medju nama...

Osobno, i sam sam se bio vratio u Hrvatsku i imao namjeru na tri lokacije pokrenuti svoj ovdasnji posao a kad sam vidio koliko vrata i papira i vremena za sve to trebam, odustao sam.

A sto se tice tvog ' sigurnog ' fiksa na marseille, mogu ti samo reci da su ovdasnji cigani popucali silne pare na djurgarden, pa newcastle, pa porto, pa ce biti marseille, pa...

Ja ne znam bolji nacin da Vam poslajem te novine od ovog; sve je u dijelovima i na Papiamentu (ovdasnji jezik), ali, tu je:

Ugodno me iznenadio ovdasnji obicaj da se jaslice po domovima, i svi bozicni ukrasi, postavljaju vec na samom pocetku Dosasca, cime se nekako jos vise i posebnije naglasava citava ta predbozina atmosfera i pravi smisao Bozica, i samog Dosasca

Mile da nekako nagovjesti da li citas komentare imam nesto zanimljivo - neke pjesme naseg " poznatog " pjesnika rockera u dusi, sigurno takvo nesto nisi citao do sada pa ako zelis da ti proslijedim da procitas sta je odusevilo ovdasnji svijet.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

ah, divno je bilo biti student... to mi je bila glavna misao prosle subote... posjetila sam s frendicom cambridge, pravi studentski grad... cambridge je postao sveucilisni grad kad je grupa studenata i profesora odlucila otici iz oxforda zbog razilazenja u misljenju s ostalim profesorima, te su odlucili od cambridgea napraviti " jos bolji oxford "... kazu ovdasnji ljudi da su u tome i uspjeli... ja cu zato drugi vikend do oxforda da usporedim i provjerim...

Za ovdasnji narod nije izlaz demokracija, jer za to nema tradicije ni mentaliteta.

on ne zali ni truda ni vremana za odrzavanja definicije svojih misica a ne kao neki ovdasnji.. ozeni se i odmah.. opla 30 kila gore... kao sad je miran i to.. ovaj na slici naravno nakon vjezbanja ide peglati.. zena je naravno malo prilegla poslije posla.. kad se probudi onda ce joj lijepo skuhati kavu.. sa pola zlicice secera i dvije kapi mlijeka.. bas onakvu kakvu voli.. naravno, carape ima da ne rastepava dlake po cijelom stanu.. gore je zdepiliran.. carape moraju ici najmanje do koljena a ovisno o stanju ponekad duz prepona onda mora imati i haltere da mu ne padaju dok obavlja kucanske poslove.. one samostojece nisu nesto.. krvotok bi mu mogle zastopati pa poslije nece biti u stanju izvrsavati druge... khm.. duznosti

Dragi moji, moj ovdasnji zivot doista sve vise nalikuje na kakvu pravu latinoamericku sapunicu, uz sve pripadajuce zaplete, dramatizacije i konacne rasplete... Nekom drugom bi mozda sve to bilo vrlo naporno i napeto, ali ja na neki cudan nacin uzivam u svemu tome, znajuci da ce se sve sto se naizgled cini problematicno i tesko, na kraju rijesiti na najbolji moguci nacin, puno bolje od onoga sto bismo sami mogli planirati, i od onoga kako bi bilo da je sve islo potpuno glatko...

Inspiracija za danasnji post i razmisljanje o susretu sa Andjelima jest jedan telefonski razgovor: dala sam neke oglase u ovdasnji Plavi Oglasnik - javila mi se VARESSA

Posjedujem Vektru B iz 98 g 74 kw 100 ks kojoj je bio otiso arg ventil i koji sa ja promjenio s novim, sad radi ok al mu fali snage, to jest nema eksplozivnosti.Dijagnostika nista ne otkriva, nikakav kvar ni gresku, a ovdasnji mestri samo sto mi auto ne rastave.Pa Vas molim ako ste imali slicne probleme da me savjetujete sta mi je cinit.

A ovdasnji mu odgovara, pa sta si donio da stavimo na rostilj?

To nisu ljudi vec monstrumi kakvih ima i ovdje na Balkanu a posebno se to osjetili ovdasnji muslimani na svojoj kozi.

I stadosmo kod Carluccio ' s (Antonio Carluccio je ovdasnji opcepoznati i odeblji chichica-strucnjak za talijansko jelo).

Postovani: od koliko bari treba da bude pumpa za benzin za golfa 3 1.8 1996. g. 66 KV? radjenog za kanadsko trziste sa oznakom motora ADD ili ABD NISAM SIGURAN JER JE MALO KOROZIJA UCINILA SVOJE. Posto je severno amerikanac nemaju ga ovdasnji trgovci po katalozima pa mi prodaju od 3 bara pa onda u drugoj radnji kazu 1.2 bara i tako u principu nagadjaju. HVALA

Imaju li ovdasnji muslimani uopce pojma sto traze u Dalmaciji, i opcenito..

I stoj mi dobro, dok te se god ovdasnji drumovi ne pozele, a onda pogotovo

Dakle, ovdje nisu boravili ni barok ni rokoko: Ovdasnji lokalni suvremenik Dioklecijanove palace je sator...

Ovdasnji lokalni suvremenik sibenske Katedrale je sator...

Ovdasnji lokalni suvremenik varazdinske Gradske vjecnice je sator...

Ne, zelja mi je imat jednog Jacka ali kad mi je ovdasnji sampionski uzgajivac rekao da ako kupim tog psa, da se i pas i ja obavezno moramo upisat na tecaj " kako sretno zivjeti sa Jackom " i kad mi je rekao na brzinu sta i kako, pokolebalo me jer ipak nemam tolko previse vremena samo za Jacka jer konji su broj 1. u mom zivotu.