Isus je gospodar života i smrti, predstavlja se kao uskrsnuće i život. Misa je spomen Kristove smrti, njegovo stvarno uprisutnjenje.

Casel u svojoj studiji s naslovom: Način i smisao najstarijeg kršćanskog uskrsnog slavlja (Art und Sinn der ältesten christlichen Osterfeier), i to upravo na hvalospjevan način, kako slijedi: " Blagdan je Uskrsa, dakle, kultni navještaj i uprisutnjenje Kristova djela otkupljenja u smrti i Gospodinovu preobraženju, pobjeda nad grijehom po križu, a s tim i pomirenje između Boga i čovjeka, ali s tim također utemeljenje Crkve, koja se izbavlja Kristovom krvlju i vjenčaje sa svojim zaručnikom: duhom Gospodinovim.

I na koncu; budući da je u svakom euharistijskom slavlju velik naglasak stavljen na otajstvenu činjenicu da je Euharistija " zalog buduće slave ", tj. uprisutnjenje eshatološkog ispunjenja svih Božjih obećanja, to opet unosi u cjelokupni doživljaj ovog Otajstva vjernički predosjećaj blizine i početka Vječnog Uskrsa.

A to znači da čin kazališnog uprizorenja svakog književnog djela otvara (upravo vapi) za takvom kreativnom tvorbom kazalištaraca koja ne bi bila puko reproduciranje literature, već njezino živo i životno uprisutnjenje u samu bit vremena.

[ 6 ] Stoga autori i ističu važnost shvaćanja jedinstvenosti sakramentalne svećenikove uloge u odnosu na uprisutnjenje Krista i svećeničko djelovanje u Crkvi kojega nema bez tog uprisutnjenja i koje je moguće razumjeti samo s pozicije tog uprisutnjenja.

Iz židovskog slavljenja Pashe kao " spomena " oslobođenja od kojeg se živi (zikaron), " meni na spomen " u riječima nad kruhom i vinom znači uprisutnjenje Isusove smrti i uskrsnuća.

Ono nije sredstvo za postizanje ideoloških promjena u svijetu i nije u službi svjetskih strategija, već je uprisutnjenje ovdje i sada ljubavi koju čovjek uvijek treba.

Katolicizam, to mora biti naglašeno, ne vjeruje da je Isus žrtvovan ponovno i ponovno na svakoj Misi; nego je svaka Misa uprisutnjenje (prikazanje) jedne Kalvarijske Žrtve na Križu, koja nadilazi vrijeme i prostor, kao u Otk 13,8.

Tu se u prvom redu misli na neke pojave koje pokazuju nedovoljno jasno prepoznavanje i usvajanje činjenice sakramentalnog uprisutnjenja Krista (repraesentatio Christi) sa strane ministerijalnog svećenika kao one koja spada na samu bit nauka o svećeništvu. [ 5 ] Nedovoljno prepoznavanje i usvajanje ove istine, na kojoj počiva katolička teologija svećeništva, dovodi do pogubnih pokušaja svojvrsnog odvajanja uloge svećenika u zajednici od njegove određenosti s obzirom na sakramentalno uprisutnjenje Krista. [ 6 ] Na taj se način kritika klerikalne paradigme onda obično razvija u smjeru funkcionalizacije i individualizacije službe, ali i pogubnog osiromašenja teologije svećeništva s obzirom na njezine kristološke i ekleziološke temelje.

Mi se u svetoj Misi, koja je uprisutnjenje žrtve na križu, spominjemo i Posljednje večere, kada je Isus ustanovio euharistiju.

Siromaštvo propovjednika je, možemo reći, sakrament, uprisutnjenje evanđelja i čovjeka koji se dade voditi evanđeoskim poticajima.

Velika je opasnost da vanjska dimenzija Božića - zaustavljajući se na sjaju starih ili novih običaja te na blagdanskom bogatom stolu - zasjeni ili čak potisne bit Božića - tj. uprisutnjenje Druge božanske osobe u čovječanstvo.

Ona je posadašnjenje i uprisutnjenje muke Kristove, ona se uprisutnjuje i posadašnjuje i to je uistinu najveći događaj koji se može dogoditi na ovoj zemlji i nema većeg jer se Krist za nas daruje, bez pridržaja.

Ono nije po sebi sredstvo za postizanje ideoloških promjena u svijetu, niti je u službi svjetskih strategija, već je uprisutnjenje ljubavi ovdje i sada.

A zbilja, ono što one čine sa vašim ' onim ' (mnom) je zaista divno, to je uprisutnjenje evanđelja, oživljavanje Isusa Krista.

Iz toga slijedi da nedostatak štovanja uznesene Gospe premješta uprisutnjenje spasenja tek na kraj povijesti, pred kojim kršćani, euharistija i Crkva ostaju tek njegovi puki znakovi: spasenje se u njima ne može realno događati; nebo kao preobraženo vrijeme i preobraženi prostor nije moguće ovdje na zemlji.

Kristovo uprisutnjenje i uvremenjenje ne događa se snagom nečije želje, nego proistječe iz Kristova spasenjskoga nauma da bude uvijek.

Osim toga isto tako treba zapamtiti da sakramenti nisu samo znakovi ili simboli koji bi trebali čovjeka podsjećati na drugu stvarnost kao što je, recimo, crvena boja znak ljubavi i mučeništva, a golubica znak mira, nego su oni stvarno uprisutnjenje Boga u čovjeku.

Nazivom euharistija označavamo trajno Kristovo uprisutnjenje na ovome svijetu ispunjavajući njegove riječi da to činimo Njemu na spomen.

Euharistija je, nadalje, spomen-čin, uprisutnjenje Božjih djela u prošlosti, kako bismo u pouzdanju i nadi sadašnjosti živjeli obećanje: Ja sam s vama; da ne klonemo u malodušnosti, jer on ne napušta svoju Crkvu.

" Euharistija je stremljenje ka cilju, predokus potpune radosti koju je Krist obećao; u određenom smislu, ona je uprisutnjenje raja, zalog buduće slave.

Po tom darivanju, euharistija je, dakle, spomen na Kristovu žrtvu, ali istovremeno i uprisutnjenje te žrtve.

Ako Euharistija uprisutnjuje uskrsnulog Gospodina i njegovu žrtvu križa, onda je on također i uprisutnjenje novoga saveza.

Reći će sveti Pavao: " Smatram da sve patnje ovoga vremena nisu dostojne buduće slave koja će se očitovati u nama. " Vjera je uprisutnjenje trenutaka slave na naše putove suznom dolinom.

S takvim smo promišljanjima na Veliki četvrtak proslavili misu večere Gospodnje kao uprisutnjenje Kristova Tijela i Krvi u prilikama kruha i vina te osjetili moć otajstvenog saveza s Bogom.

Poslušnost u Crkvi, u stvari je evanđeoski savjet, moralna krepost, ali je, iznad svega, neprestano uprisutnjenje samoga Krista, poslušna do smrti smrti na križu (usp.

Fil 2,8), uprisutnjenje one ljubavi koja je otkupljenje koje izvire s drveta Križa, koja je poslušnost, a ova poslušnost je ljubav, čista ljubav.

Od toga vremena počinje trajno uprisutnjenje BDM među vjernicima, posebno onima koji nose taj posvećeni znak " saveza ljubavi "

Sakrament potvrde-krizme očito nas poziva na djelovanje i uprisutnjenje Isusa Krista u svijetu u kojem živimo.

Sišao je Život da bude ubijen; sišao je Kruh da ogladni; sišao je Put da se od puta umori; sišao je Izvor da ožedni; a ti odbijaš da trpiš? " (Augustin, vidi KKC 556) PO PATNJI DO SLAVE Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu " (Lk 24, 26) VJERA JE UPRISUTNJENJE SLAVE Preobraženja su uvijek prolazan događaj, za kojeg želimo da nam neprolazno traje - ali je to moguće samo u vjeri.