Crkva je na Koncilu posvijestila sebi odgovornost u svijetu za svijet, odgovornost za č ovje č anstvo s kojim dijeli radosti i nade, žalosti i tjeskobe.

Crkva, kao duhovna veli č ina, donosi č ovje č anstvu Boga i spasenje u Isusu Kristu.

Pa ipak, bez obzira na sve razorne elemente razli č itih vrsta egzistencijalizama, bezbožnih humanizama i posvudašnje sekularizacije koji su obilježili dobar dio naše suvremenice, bez obzira što je nakon Auschwitza postavljeno pitanje o smislu pjesni č koga č ina i sama života ljudskoga, ili što je prva polovica 20. stolje ć a odre đ ena kao sumrak č ovje č anstva, najve ć ma zbog ratnih kataklizma i rasapa svake vrijednosti ljudskoga dostojanstva i pojava razli č itih oblika poganstva, bez obzira č ak i na gorke trenutke triju totalitarizama koji izbrisaše svaku vrijednost ljudskoga opstanka, pa ipak i u tim i takvim trenucima neporecivo se isti č e, svjedo č i i ispisuje, vo đ ena Božjim Duhom, kristocentri č na povijest, povijest spasenja č ovjeka i ljudskoga roda, štoviše, svega stvorenoga svijeta.

U tom je paradoksu, u toj je sablazni utkana nada č ovje č anstva, u tom č inu sebedarja i samožrtvovanja obeskrijepljena je smrt, smrti zapravo više nema, ona u subotnje uskrsno jutro doživljuje svoj kona č ni poraz, a č ovjek, svaki č ovjek, postaje jedno s Kristom uskrsnikom.

Neke su države financijski propale zbog ulaganja u umjetnost, ali su stoga zadužile č ovje č anstvo na vje č ni spomen; neke su bile daleko bogatije i štedljivije, pa im danas jedva znamo ime, ili ih pamtimo po zlu, jer su novac ulagale u naoružavanje, vojsku, zabavu.

Prvi dan čim je došla upoznala se sa svima ovje kod mene... i tako smo se svaki dan svi zajedno družili i zabavljali...

Najve? i umjetni? ki buntovnici druge polovice XX. st., što su protiv družtvenih i osobnih nepravda i ne? ovje? na prebogatstva, dizali svoj glas pjesmom, postali su ono protiv? ega su se borili.

Za kontemplativnog? ovjeka, priroda osigurava ne samo takvo znanje nego i pomo? za? ovje? iji duhovni život.

Veli? anstvenost prirode - neuporediva ljepota njenih formi i sklad ritmova i ciklusa - mogu pomo? i omekšavanju otvrdloga srca i razvezivanju? vorova na duši tako da? ovjek stje? e uvjete da prirodu vidi kao duplikat primordijalne objave kojoj je Kur an na arapskom jeziku, kona? na kristalizacija u životu ovog? ovje? anstva.

Zbog toga smo ovje s velikim ponosom.

Oni nas sve drže taocima tvarnih stvari, a brane pristup energetskim poljima, koji bi trebali biti ob? e? ovje? anski.

Stoga je pozvao okupljene vjernike na molitvu za svoje pokojne, ali i na u? vrš? enje nade u uskrsnu? e cijeloga? ovje? anstva.

Obezvrje? ivanje pravog zna? enja braka i obitelji predstavlja veliku opasnost za? ovje? anstvo.? Eksperimentirajte svugdje, samo ne na braku i djeci? uputio je svoj apel dr. Jur? evi?.

Možemo li u Isusovom križu prepoznati znakove Božje ljubavi prema? ovje? anstvu?

umjesto ukazivanja duzne pocasti SVIM NEVINIM ZRTVAMA ovje se lopatari i prekopavaju kosti istih i sve u pokusaju moralnog opravdanja pocinjenog. ciji intelektualni sklop, osim grobara sa dnevno-politickim lopatama, moze tvrditi da su jasenovac ili krizni put bili moralno i ljdski ispravni i traziti opravdanje povjesti o potrebi i pravednosti ucinjenog. umjesto medjusobne isprike i oprosta za pocinjeno ponasamo se poput duhovnih strvinara razvlacenjem kostiju i ostataka zrtava bez duznog pijeteta i njihove suglasnosti. najzalosnija cinjenica je da postoji jako veliki broj strvinara koji su umjesto oruzja razuma spremani koristiti neko drugo, nasljdjeno ili kupljeno i krvlju potvrditi ili revidirati povjest. slazem se sa postavkom da narod koji ne poznaje svoju proslost ne poznaje ni svoju boducnost, stga je izlaz iz nacionalne moralne i duhovne katakombe medjusobna isprika za SVE NEVINE ZRTVE i zamolba za oprost. (nacionalna tribina ili forum bio bi dobar pocetak). nitko nema bilo moralno ili nekavo drugo pravo drzati veliku vecinu naroda kao povjesnog taoca, uprotivnom ce osvanuti dan kada cemo shvatiti da se nalatimo 500 godina iza drvenog ceslja a razlog tome je nedostatak jedne rijeci u nasem vokabularukoja glasi POMIRBA.

nije govorio o ljudima, a ne istama kao što niti meni nije odgovorio na neke prijedloge koje sam i ovje spominjao...

Misliš li da si jako mudar, ti mali, smiješni? ovje? e?

Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. 9 Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne? u, i u srce? ovje? je ne u? e, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10 A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proni? e, i dubine Božje. 11 Jer tko od ljudi zna što je u? ovjeku osim duha? ovje? jega u njemu?

Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. 12 A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo? ime nas je obdario Bog. 13 To i navješ? ujemo, ne nau? enim rije? ima? ovje? je mudrosti, nego naukom Duha izlažu? i duhovno duhovnima. 14 Naravan? ovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosu? ivati. 15 Duhovan pak prosu? uje sve, a njega nitko ne prosu? uje. 16 ozna misao Gospodnju, tko da ga pou? i?

Za Humboldta tu je bitno rije č o prinosu pojedinca pojmu č ovje č anstva, o tomu da se vlastitim djelovanjem i č injenjem polu č i prinos razvitku humanosti.

Humboldtov pojam obrazovanja uvijek se odnosio na cjelinu svijeta i č ovje č anstvo; njega bi vjerojatno tek uop ć e trebalo otkriti kao teoreti č ara obrazovanja globaliziranog svijeta.

U 15. stolje ć u crteže, slike i skulpture biskupa-luda, magaraca u biskupskom ruhu te Krista s magare ć om glavom zamjenjuju otiskane gravire i crteži Broda luda proizašli iz karnevalskih igara, okružja koje cijelo č ovje č anstvo bitno tragi č ne impostacije preokre ć e u nerazmrsivu mrežu-metež luda što se rugala č ki prelijeva iz barke i izlaže vjetru.

Nije dovoljno zaustaviti se samo na probleme ugro ž avanja ljudskoga dostojanstva u delikatnim fazama razvoja č ovjeka, kao što su po č etak i kraj ljudskoga ž ivota, a u kontekstu suvremenih bioeti č kih rasprava o poba č aju i eutanaziji, te ugro ž avanja ljudskoga dostojanstva posredovanjem geneti č kih manipulacija ljudskoga organizma, nego valja i ć i korak dalje i razmotriti č injeni č no stanje današnjega č ovje č anstva i me đ unarodnih tehni č kih, vojnih, politi č kih, ekonomskih, ekoloških, religijskih i moralnih odnosa.

Nakon molitve Tre? eg? asa u kapelici, nadbiskup Ivan Dev? i? sjednicu je zapo? eo kratkim prisje? anjem na papu Ivana Pala II. i njegovo neizbrisivo djelovanje na dobrobit, kako op? e Crkve, tako i? ovje? anstva.

Na ovje varijante vrijede popusti od 30 % na LP cijene.

Allaha, Azze ve Dželle, Svome vjerovjesniku a. s. u Njegovoj Knjizi objavljenoj njemu: Jer ti si zaista najve? eg ahlaka. (68:4) I ono što se prenosi od Enesa ibn Malika r. a. da je rekao: Neko je upitao: Allahov Poslani? e, koji od mu mina ima najbolji iman?, pa je on a. s. rekao: Onaj od njih koji je najljepšeg ahlaka. Lijep ahlak je najefdalnija osobina roba i sa njim se pokazuje suštinski dragulj? ovje? nosti, jer je? ovjek i pokriven svojim ahlakom, a i poznat po svome ahlaku.

Prou č avanje metafizi č kih i eti č kih implikacija ideologije rekonstrukcionizma ne smije zanemarivati odnose izme đ u sjevera i juga, istoka i zapada, odnose izme đ u bogatih i siromašnih zemalja, odnose izme đ u superrazvijenih i nerazvijenih zemalja, odnose izme đ u razli č itih naroda, kultura i religija, odnose izme đ u č ovjeka pojedinca i pojedinih ekosustava, odnose izme đ u č ovje č anstva i prirodnoga svijeta ž ivota u cjelini.

Geneti č ko popravljanje ljudskoga organizma i organizama drugih ž ivih bi ć a uz pomo ć geneti č koga in ž enjeringa, kojega ideologija rekonstrukcionizma predstavlja kao posljednju kariku u lancu ljudske mo ć i za osiguravanje bolje kvalitete ž ivota, stavljeno u kontekst stvarnih globalnih problema koji mu č e i tište suvremeno č ovje č anstvo otkriva se u ruhu lako rješivog problema.

Ovaj je vapaj urezao u dušu? ovje? anstva svijest koliko je grijeh veliko i strašno zlo.

U Atonu borave i zajednički se pripremaju ovje reprezentacije za Mediteranske igre u Pescari i Univerzijadu u Beogradu.